Tekst: Zrinka Medak Radić/24 Sata
Foto: Like Metković
S jedne strane modra i hladna Neretva, s druge plodna zelena polja, a u sredini Jadranska magistrala i šareni štandovi prepuni domaćeg voća, povrća, sokova, džemova…. Poznata je to slika svima koji su barem jednom vozili tom dionicom ceste između Rogotina i Opuzena. I sada je prolaznika mnogo, no kupaca malo.
- Ovdje prodajem cijelu godinu, ali ništa nemamo posla, početak sezone je nikakav, ne znam uopće što se događa. Ima prometa po cestu, automobili prolaze, ali se ne zaustavljaju, ne kupuju. Svake godine je sve gore i gore. Sve je više tranzita, ljudi voze prema Crnoj Gori i Albaniji, a kad se vraćaju, ne kupuju kod nas jer im je, kako kažu, sve preskupo. A mi ne možemo spuštati cijene, jer ne možemo ovdje stajati po cijele dane i praktički besplatno dijeliti – govori nam prodavačica Ružica iz Opuzena.
- Preko zime je nešto bilo posla, zaradili bi dovoljno da odemo u ‘spizu’, kupimo što nam treba za život – dodaje ipak.
U ovo doba godine na štandovima dominiraju mirisne i slasne jagode i trešnje, koje se i najbolje prodaju.
- Osim trešanja i jagoda prodamo i poneku marmeladu i suhe smokve. Svi većinom kupuju po jedan komad voća, sve je to sitno i jadno, ali što možemo. Najviše kupuju naši, domaći ljudi, koji znaju što je domaći, zdravi proizvod. A i prolaze ovdje više puta, naučili su da smo ovdje, vraćaju nam se, navikli su da im je lijepo, ukusno i kvalitetno, domaće – ističe Ružica.
Od stranaca stanu kupiti nešto Ukrajinci i Nijemci, ali slabo, kažu prodavači.
- Kupe jednu kanticu jagoda, ili ljeti dvije nektarine pa podijele s djecom. Maslinovo ulje se slabo prodaje, a sokovi malo bolje idu ljeti, kada ih ljudi kupe da se osvježe i rashlade. Ali naši ljudi kupuju veće količine, ne uzimaju na komad, već kilogram – naglašava Ružica koja iste cijene drži već treću sezonu.
- Od straha ih ne smijem dizati jer ionako ništa ne uspijem prodati. A nama je sve poskupjelo, teglice, šećer, gorivo…- naglašava.
Bukica jagoda je 4 eura, a ponekad je prodaje i po 3 eura, ako kupe više proizvoda.
Kilogram trešanja je 8 eura, naranče su 2 eura, limun 3 eura. Kilogram luka i češnjaka je između 2 i 3 eura, a suhe smokve su 10 eura. Pola litra maslinovog ulja je 10 eura, a litra 15 eura. Kumkvat je 8 eura kilogram.
- Njega ljudi vole kupiti. Pravim od njega i marmeladu, stvarno je ukusna. Marmelade su 7 eura teglica, sve ja kuham, imam ih još od limuna, smokve, mandarine, kivija… Pravimo od raznog voća jer voće koje se ne proda brzo propada, pa nam je žao bacati. Stoga iskoristimo što možemo. Tako recimo ljeti od rajčica pravimo šalšu, sušimo ih, ništa nam ne propada – ističe Ružica.
- Prodajem i med, tegla je 15 eura, ali se ne prodaje. Bila sam jedno vrijeme malo podigla cijenu, ali ga nitko nije kupovao, pa sam vratila na 15 eura. Draže mi je i manje zaraditi, nego da mi predugo stoji – iskreno nam govori.
Kako se sezone bude približavala, tako će i prodavača uz Neretvu biti sve više.
- Ljeti općenito bude više posla, ali i nas prodavača je više, mnogi prodaju samo u sezoni, pa se opet ti kupci rasporede. A vidjet ćemo kakvo će ovo ljeto biti, mi se baš i ne veselimo. Čak i Pelješki most nije popravio situaciju, a sve se dodatno pogoršalo s ratom u Ukrajini – žali se Ružica, koja je, unatoč svemu, na radnom mjestu svaki dan.
- Zimi je tu hladno, kišovito, ali navikle smo, stare smo, davno smo očvrsnule. Dobro se obučemo, prilagodimo se, imamo jakne, čizme, šlape, sve nam je tu. Jutri otvorimo oko 9 i tu budemo do 18 sati zimi, ljeti duže. Daj ti nama Bože da se i dalje svako jutro probudimo, imamo snage ustati i doći ovdje, ipak nam je 70 godina, a za ostalo ćemo lakše – govori Ružica u svoje ime, ali i u ime prijateljice sa susjednog štanda, koja joj pravi društvo kad nema posla.
Njih su dvije tu provele dobar dio života, ali Laura i Ivana tek se navikavaju.
- Štand nije moj, tu sam zaposlena od rujna, bila sam tu cijelu zimu, ništa nisam radila, uopće nije bilo posla, a kažu mi da će tako manje-više biti do 20. srpnja. Onda krene posao, bude oko mjesec dana turista, a onda pad. Dobro bude i u vrijeme mandarina, kroz rujan i listopad, tada mandarine idu dobro, ipak je ovaj kraj poznat po njima. Ali sve je to mnogo lošije nego prije, barem tako kažu stariji, iskusniji, koji su ovdje više od 20 godina – ističe mlada prodavačica Laura koja je taj dan prodala nešto jagoda, trešanja i pokoju marmeladu.
Razočarana je i Ivana iz Metkovića, koja je štand otvorila tek nedavno.
- Tek sam otvorila prije dva tjedna, prva mi je godina da se ovime bavim, ali krenulo je zaista loše. Da sam znala da će ovako biti, ne bih se nikad upustila u ovaj posao. Imala sam u životu pametnijih poteza od ovoga. Dugo sam se pripremala, kuhala marmelade, pomogla mi je od supruga sestra koja je školovana kuharica. Nadam se da će krenuti na bolje – iskreno nam kaže.
U tom trenutku, kao da su je čuli, ispred štanda parkiraju stranci, točnije rent-a-car, a u njemu Meksikanci.
- Stigao sam Beč na medicinski kongres, pa sam odlučio dva tjedna putovati i uživati. Bili smo u Trstu, Puli, Zadru, Skradinu, Dubrovniku i sada idemo u Zagreb nakon kojeg se vraćamo u Beč. Kupio sam jagode, jako lijepo izgledaju i mirišu. Liječnik sam, pedijatrijski kirurg, pa cijenim domaću hranu, voće i povrće. Zanimljivo mi je vidjeti što se sve ovdje nudi i prodaje. Cijene su pristupačne, pa možda kupim još nešto – rekao nam je dobro raspoloženi Javier.
Nakon nekog vremena staje još jedan automobil, također rent-a-car. Ovog puta za volanom je Kanađanin koji je sa suprugom sletio u Dubrovnik.
- Došli smo u Hrvatsku prvi put i sad ćemo osam dana voziti i uživati. Zaustavili smo se ovdje jer nam je iz auta izgledalo primamljivo voće, pa smo odlučili stati, vidjeti što se sve nudi i nešto kupiti. Na svakom štandu smo uzeli ponešto. Kupili smo tako naranče, sok od naranče, jagode… Sviđa nam se ovaj način prodaje, jako lijepo izgleda, jedva čekam sve kušati – govore nam Kelly.
- Sviđa mi se što svi ovi proizvodi rastu i sazrijevaju odmah preko puta ceste, tu u neretvanskom polju. Sami miris voća je divan, jagode zamirišu čim izađeš iz auta. Što se tiče cijena, solidne su, nije jeftino, ali nije ni preskupo. Na odmoru smo, možemo potrošiti nešto novca – opušteno dodaje Gene te nastavlja svoje putovanje.
