Okrupnjavanje vodovodne mreže otvorilo je rasprave i polemike o tome koliko je to i kome dobro, a kome i zašto loše, no postoje i insinuacije kako bi ukidanjem manjih vodoopskrbljivača bio uvelike olakšan put u eventualnu privatizaciju, odnosno daljnje davanje vodnih izvora u koncesije.
Valja znati da okrupnjavanje nije priča od jučer te je ovih dana samo ponovno aktualizirana zakonskim aktima. Naš vodno-komunalni sektor izrazito je rascjepkan – postoji oko 160 isporučitelja vodnih usluga, 30 najvećih isporučuje 87 posto vode, a preostalih 13 posto 130 isporučitelja, piše Slobodna Dalmacija.
– Europska je komisija, naime, prepoznala potrebu za okrupnjavanjem i to nam je jedan od uvjeta za povlačenje 48 milijardi kuna, od čega su 5,3 milijarde kuna za vodno gospodarstvo – rekao je u emisiji “Otvoreno” Mario Šiljeg, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021. – 2026. predviđene su investicije u sektor vodnoga gospodarstva u vrijednosti od 5,25 milijardi kuna, ali tome je preduvjet reforma.
MINISTROVE FLOSKULE
– Mislim da opet neće biti provedena sveobuhvatna reforma sustava, ali ideja je u osnovi sasvim dobra i za to ima više razloga – smatra Ante Pranić, bivši gradonačelnik Vrgorca i saborski zastupnik, a sada vijećnik u Županijskoj skupštini.
Objašnjava kako okrupnjavanje ne bi dovelo do racionalizacije zaposlenih, ali bi doprinijelo racionalizaciji u javnoj nabavi i održavanju.
– To što govori ministar Ćorić o manje zaposlenih su floskule, jer sada imamo pet direktora, a imali bismo jednog i četiri voditelja. No to je manje bitno ako bismo imali iste ljude za održavanje i modernizaciju sustava sve do istog vodoinstalatera – govori Pranić.
Po njegovu će mišljenju jednom gradu poput Vrgorca cijena vode ionako rasti s obzirom na konstantan pad broja stanovnika, a slično je posvuda u ruralnim područjima. Vodovodnu mrežu treba održavati, što je uvijek uvršteno u cijenu.
Jasno je, kaže, da je uvijek grlatiji onaj kojemu cijena raste, ali podsjeća na to da su okrupnjavanje mreže provele sve zemlje koje su prije nas pristupile Europskoj uniji, poput Bugarske, Rumunjske, Mađarske i Češke.
Pranić je mišljenja da bi bilo dobro još veće okrupnjavanje nego što je planirano, te kako ni ovo što se sada planira neće dovesti do sveobuhvatne reforme. U cijeloj Dalmaciji trebao bi biti samo jedan isporučitelj usluge, a to bi bilo dobro, smatra, i kad je riječ o zbrinjavanju otpada.
Za područje Dalmacije, kako smo već pisali, formirano je dvanaest uslužnih područja kojima će gospodariti isto toliko novoosnovanih regionalnih komunalnih poduzeća. Ostala se gase, gube imovinu, kapital i obveze, te se udružuju u novoosnovanu tvrtku koja će biti ustrojena kao društvo kapitala. Taj bi proces trebao završiti najkasnije za godinu dana, a za tri mjeseca trebalo bi se znati tko, što i koliko donosi u novoformirano društvo, koliko zaposlenika, kapitala, projekata EU-a, ali i gubitaka.
Inače, prvotni je plan bio da u Hrvatskoj bude samo 20 povezanih vodovoda, no ipak je odlučeno da će ostati 43 uslužna područja.
U domaćoj vodovodnoj mreži, čulo se ovih dana, zbog starosti i neodržavanja na putu do krajnjeg korisnika prosječno se izgubi 200 milijuna kubika pitke vode. Na razini cijele Hrvatske u vodovodnoj se mreži izgubi čak 49 posto pitke vode, a na razini Europske unije gubitak je između 15 i 20 posto.
Problem je što se malo tko od građana nada nižim računima za vodu, dok će mnogima voda poskupjeti, pa smo tako ovih dana slušali raspravu o spajanju vodovodnog poduzeća u Ivancu s varaždinskim. Gradonačelnik Ivanca Milorad Batinić smatra da je pripajanje loše, a dodaje i kako mu sve ovo sliči na neku vrstu nacionalizacije, jer ako se pripajanje ne provede, tada Vlada donosi privremenu mjeru po kojoj prisilno spaja.
POKRIVANJE GUBITAKA
– Mi kao grad već jako dugo pripadamo pod vodoopskrbu i odvodnju Grada Zagreba. Mogu otvoreno reći da je to živi užas. Taj mastodont kod nas ne može po dvije godine završiti 150 metara vodovoda i 150 metara kanalizacije – istaknuo je Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje. – Rekli su da će svima u Zagrebu cijena skočiti 40 posto. Nije isto modernizirati cijevi u Zagrebu, koje su iz Austro-Ugarske, i u Svetoj Nedjelji, čija je mreža relativno moderna – kazao je pred TV kamerama, i slikovito dodao: – Zamislite da je povlačenje EU novca utrka na 100 metara. I sad se utrkuje čovjek koji je malo krupniji, koji se uspuše nakon jednog koraka, i netko tko je sitniji i u formi i koji to može istrčati. Tko će prvi istrčati? Ovaj manji.
Nikola Grmoja, saborski zastupnik Mosta, u ovom procesu vidi političke igre. Napominje kako se metkovski vodovod priključuje pločanskome i pita zašto nije obrnuto, jer u Pločama ima puno više zaposlenih i vrlo će vjerojatno porasti cijena. Upozorava kako su lokalni vodovodi u određenim općinama i gradovima zapravo i mehanizmi u političkoj borbi.
– Iz Ploča imamo dva ministra, nemojte to zaboraviti. Stoga ne vidim da će ovaj proces biti transparentan – kaže Grmoja.
U pločansko vodovodno poduzeće ući će nekoliko manjih te će to, procjena je nekih, najviše odgovarati onima koji posluju s gubicima.
Na to je upozorio Nikola Krstičević, načelnik općine Kula Norinska koju vodom opskrbljuje regionalni vodovod Neretva – Pelješac – Korčula – Lastovo – Mljet sa sjedištem u Korčuli, a po novom ustroju pripojeni su komunalnom poduzeću “Izvor” u Pločama.
– U novu tvrtku ulazi i “Vodovod” Vrgorac, koji ima iznimno velike gubitke vode, a to će netko morati pokrivati – kazao je Krstičević.
– Što se tiče olakšane trase za eventualnu privatizaciju, odnosno koncesioniranje, nadam se da to nije put kojim će krenuti ova Vlada jer Most je među prvima upozoravao na vodu kao osnovno ljudsko pravo. Ipak, sigurno je da bi i put u privatizaciju bio olakšan s manje rascjepkanih subjekata – smatra Grmoja.
Interes multinacionalnih i drugih kompanija za biznis s vodom samo raste. No, po našim zakonima nitko ne može biti vlasnik niti jednog izvora, nego država samo može davati koncesije, i to za količinski i vremenski ograničeno korištenje.
Mnogi se zalažu za to da se pravo na vodu uvrsti u Ustav, kao što je to učinila Slovenija, i to kao prva zemlja članica Europske unije. U njezinu Ustavu piše da je pravo na vodu za piće temeljno ljudsko pravo svakog građanina.
