Logopedija je godinama najtraženiji studij u Hrvatskoj – samo u ovom trenutku za upis u prvu godinu iduće 2021./22. godine na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (ERF) za taj je studij stiglo 1028 prijava, od kojih je za 398 kandidata ona prvi izbor.
Iako je ERF najavio 80 upisnih mjesta na logopediji, nedavno je upisna kvota smanjena na 50, o čemu završnu odluku treba još formalno donijeti Senat zagrebačkog Sveučilišta.
Riječko sveučilište, na kojemu se prva generacija logopeda školuje od ove akademske godine, za upis u prvu godinu na jesen predvidjelo je 30 mjesta, a već sada imaju 550 prijava, od kojih je za njih 81 to prvi izbor, piše Slobodna Dalmacija.
Jedan logoped na 7000
Godinama i Hrvatski zavod za zapošljavanje logopediju stavlja među studije čije je kvote potrebno povećati, kao i „pojačati“ stipendiranje studenata iz gotovo cijele Hrvatske koji se odluče krenuti prema zvanju logopeda. Na HZZ-u nezaposlenih logopeda nema, u svakom slučaju posao nalaze brzo. Neumoljiva je i statistika – u Hrvatskoj jedan logoped dolazi na oko sedam tisuća stanovnika, u razvijenim zemljama na upola manje, na njih od tri do četiri tisuće.
U čemu je problem? Zašto je nekom visokom učilištu, privatnome ili javnom, lakše otvoriti, primjerice, neki studij ekonomskog smjera nego logopedije?
Zašto se logopedija može studirati samo na dva sveučilišta, s time da je na zagrebačkome dugo bila jedini studij u Hrvatskoj (tradicija duga 50 godina), a tek od ove akademske godine pridružila se i Rijeka?
Može li taj studij uopće biti neisplativ kada godinama navala na njega ne jenjava, a potrebe u društvu su enormne?
– Ako se ne poboljšaju prostorni kapaciteti i ne unaprijedi situacija sa znanstvenonastavnim kadrom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, nemamo mogućnosti za povećanje kvota. U ovom trenutku u prvu godinu preddiplomskog studija logopedije možemo maksimalno upisati 50 do 60 studenata. Jedino da uvedemo treću smjenu! Ove akademske godine upisali smo ih 80, profesori doslovno grcaju. U neku ruku je dobro što se nastava provodi online, jer ne znamo gdje bismo te ljude rasporedili na vježbe – opisuje samo dio problema prof. dr. Draženka Blaži, redovita profesorica Odsjeka za logopediju ERF-a i predsjednica Hrvatskog logopedskog društva.
Trebamo pomoć države
– Ne možemo sami, neophodna je pomoć sveučilišta i države – poziva profesorica Blaži, koju pitamo i u kojem segmentu država može pomoći, s obzirom na to da je autonomija sveučilišta zajamčena zakonom te Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne može “krojiti” upisne kvote za visoka učilišta.
– Osim većeg prostora, tu svakako mislim na odobravanje zapošljavanja većeg broja asistenata. Trenutačno na studiju logopedije imamo 20-ak profesora s asistentima, što nije dovoljno, i najveći dio posla je na profesorima. Nedostaju asistenti koji bi mogli odraditi vježbe, seminare, a dodatni je problem što dio profesora uskoro odlazi u mirovinu i nastavnički će kadar trebati ubrzo obnavljati. Ne možete docenta dobiti odjednom – upozorava profesorica Blaži.
– Predstavnici Ministarstva trebaju sjesti s predstavnicima sveučilišta i ERF-a i osmisliti strategiju. Država treba pomoći ERF-u tako da ga dodatno osnaži, ekipira kadrom koji bi onda mogao stvarati kadar za druga sveučilišta – ističe ona.
ERF je, primjerice, bio na “ispomoći” i Rijeci kada je ondje otvaran studij logopedije, ali i Mostaru koji je taj studij pokrenuo 2015. godine, a zagrebački nastavnici s njima surađuju i danas. Međutim, nema ih dovoljno.
Mostar je u ovom trenutku važan za južne hrvatske krajeve jer se ondje za ovo zvanje obrazuje i velik dio mladih iz Dalmacije.
– U Hrvatskoj kronično nedostaje logopeda. Iako se situacija donekle popravlja otvaranjem studija u Rijeci, moramo znati da će prva generacija logopeda odande na tržište izaći tek za pet godina.
Mostar pomaže jer donekle pokriva potrebe za ovim kadrom u Dalmaciji. Ali, dok je u Splitu situacija još dobra, probleme zbog nedostatka logopeda imamo i dalje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Zagori, na otocima, u području između Zadra i Šibenika, pa dalje u Lici, Gorskom kotaru, Istri, o Slavoniji da ne govorim – upozorava profesorica Blaži.
Dodatan je problem, kaže, što mladi koji se školuju u Zagrebu ili Rijeci nakon studija uglavnom ondje i ostanu, odnosno uglavnom se zadržavaju u urbanim sredinama.
Problemi koji postoje neće nestati preko noći. Kako ističe prof. dr. Draženka Blaži, statistika pokazuje da se u posljednjih deset, 15 godina utrostručio broj djece koja trebaju pomoć logopeda, a u najnovije vrijeme gotovo je 40 posto djece s problemima koje tretiraju logopedi, poput poremećaja komunikacije, govora, glasa, govornog i pisanog jezika, slušanja, na primjer, problemi poput mucanja, poremećaja izgovora, disleksije, disgrafije, afazije, akalkulije itd.
Pitamo profesoricu Blaži zašto druga sveučilišta ne pokreću taj studij.
– Nije dobro otvarati studij samo zato što nemamo dovoljno logopeda, ako istovremeno nemamo potrebnu infrastrukturu, vježbaonice, stručan znanstvenonastavni kadar. Inače je to bačen novac. Otvaranje toga studija nije jeftino – svjesna je prof. dr. Draženka Blaži.


