Nedavno prikazana izložba u Pločama pod naslovom „Od jezera do polja – izgradnja tunela Krotuša u Vrgorskom polju (Jezeru) 1936.- 1938.“ autora gospodina Branka Radonića je za svaku pohvalu. Gosp. Radonić govori o fra Anti Gnječu kao o vizionaru koji je u to vrijeme mogao predvidjeti melioraciju. I ne samo predvidjeti nego poduzeti mnoge radnje u pravcu melioracije. Da je tome tako potvrđuje nam i uzrečica o fra Anti koja glasi: „Što kaže Ante Gnječ to potvrdi cijeli Beč“.
Međutim, mišljenja sam da prikazane slike same za sebe nisu dovoljne, odnosno nisu sveobuhvatne jer postoje i drugi izvori podataka koji bitno mijenjaju, tj. nadopunjuju istinu o izgradnji tunela Marićevac.
Nad tunelom je postavljena spomen-ploča na kojoj piše:
„Izgrađen 1934. – 1938.
Uz nastojanje i neprekidnu brigu predsjednika Vodne zadruge „Jezero“ fra Ante Gnječa – župnika franjevca uz plemenito nastojanje narodnog poslanika i ministra Ante Mastrovića ovaj epohalni rad izveden je za ministrovanja dr M. Kožula i D. Stoševića, osobitom brigom načelnika ministra ing A. Celegina, načelnika banske uprave ing Matulovića i ing Stelle, ministarskih povjerenika ing M. Gorucha – V. Daneka, pod nadzorom projektanta ing J. Mamatzi – Švili ingi A. Terčića, požrtvovnošću poduzimača ing M. Bezića I P. Rozeta upravnom ing Lazarekate, čitavoga marljivog radništva zahvalan narod postavi ovu ploču“
Prema tome, tunel je građen od 1934. do 1938., dakle ne dvije već pune 4 god. Prve dvije godine radovi su su se izvodili ručno pomoću štampa i mace ,a tek pri kraju radova stigao je kompresor koji je stijenu bušio mašinski. U tunelu su radili mineri ručni i mašinski te kavaduri.
Treba reći da Jezero (polje) od davnina nosi ime Vrgoračko-neretvansko jer pripada gradovima Vrgorcu, Metkoviću i Pločama, a jezero se nalazi u jedinstvenom zajedničkom vodnom slivu.
Radovi odnosno bušenje na tunelu su započeli na 3 mjesta i to:
- od ulaza,
- od izlaza
- sa sredine kod Gradaca.
Prethodno je izdubljen šaht kroz koji se izvlačio iskopani i usitnjeni materijal. I danas se vidi deponija materijala, kao i sam ulaz kroz koji je materijal pomoću dizala izvlačen. Prilikom izvođenja radova ovdje je 1938. god smrtno stradao radnik Erak Jure „Juko“, star 33 godine. Naime, otkačila se kanta i na licu mjesta usmrtila spomenutog radnika.
Građevinske radove u Krotuši bilo je moguće izvoditi jer je Krotuša zadnja plavila. Voda je najprije punila Crni Vir, odakle je kroz Dulo oticala do Modrog Oka i desanskog jezera. Nakon Crnog Vira tonuo je Krtinovac zatim Ponorac. Tek nakon potapanji navedenih manjih jezera, voda je krenula preko Kamenica u Krotušu.
Danas su Kamenice zazidane, a neumska Matica i Prigon su još 1956. prokopani i time je voda krenula na sama vrata tunela koji je u međuvremenu proširen i produbljen. Prema Crnom Viru kod Otoka podignuta je ustava pa je Crni Vir u potpunosti melioriran, ali nažalost otet od seljaka pa zapušten.
Za izvođenje meliorativnih radova nakon II svj. rata bila je zadužena Vodna zajednica u Splitu koja je osnovala svoj pogon u Vrgorcu , a koji je nastavio meliorativne radove na jezeru. Kod Vodne zajednice u Vrgorcu, odnosno Splitu, pohranjen je obilni arhivski materijal o meliorizaciji jezera.
Ante Erak
