“Slobodna” mjesecima traži odgovore na pitanje o tome na koji je način, po kojim uvjetima i komu od 2002. do 2010. godine isplaćeno između milijardu i sto i milijardu šest stotina milijuna kuna kredita! Nema, dakle, egzaktnog podatka, ali civilne udruge koje motre kako se troši naš novac barataju baš tom brojkom od milijardu i šest stotina milijuna kuna kroz 206 kredita i bespovratne poticaje.
Kako priča o Fondu za razvoj i zapošljavanje najčešće vijuga dolinom Neretve, ta silna lova mogla bi se vizualizirati tako da zamislimo kako smo s njom napravili autocestu ako ne do Dubrovnika, onda barem do Neuma; ovako, ispada, da su pokojni Fond za razvoj i zapošljavanje i partnerske banke: HBOR, Hypo, Poštanska banka, Credo banka i druge, kreditirale mahom luzere koji su dobili novac uz poticajne kamate i poček od dvije godine, a nisu bili u stanju vratiti ni tu kamaticu jer su im tvrtke završile u stečaju.
Jučer smo pisali o “Naronaplastu” Ivana Markote iz Metkovića kojemu se Vlada Ive Sanadera smilovala, pa mu “posušila” dug od 38 milijuna kuna. Ajde, de, posušila je i Milanovićeva Vlada predstečajnim nagodbama štošta, i ne bismo blagopočivajući “Naronaplast” više ni spominjali da priča nema nastavak, a shvatili ste da je ovo hobotnica, pardon, trakavica kojoj se ne vidi kraja.
Čitali ste već da je “Naronaplast” propao, da je Ministarstvo financija konstatiralo da se dug od gubitaša naplatiti ne može, pa je gospar Pero Vićan postao stečajni upravitelj. Navalilo na sirotog Vićana veliku odgovornost da spasi što se spasiti da od poduzeća koje je, dok je na životu bilo, kupovalo dionice baš njegovog “Dubrovačkog primorja”, a to ga je nesretno “Primorje”, ili bolje rečeno “Vrtovi sunca”, stajalo deset mjeseci uvjetno.
Da ne duljimo, s onih 38 milijuna kuna bili su kupljeni strojevi za PVC profile, država je to mogla na ime neisplaćenih kredita uzeti sebi, ali što će, brate, Ivanu Šukeru ili Ivi Sanaderu ponistre i vrata, neka to sve stečajni Vićan popiše, pa neka se proda na dražbi.
No, vidi vraga, ponovno se kao kupci pojave Ivan Markota, brat mu Hrvoje Markota, pa dugogodišnja im kolegica iz “Naronaplasta” Ljiljana Prusac, Vlatko Kardum, Damir Vučina i, zanimljivo, još jedan Vićan – Zdravko Vićan. Što ne bi Markote i prijatelji kupili strojeve od svoje bivše firme, pa nastavili gdje su stali, ali u novom poduzeću bez dugova i obveza? Što ne bi Zdravko Vićan kazao prezimenjaku Peri Vićanu: “Mi smo ti koje strojevi zanimaju, ako je Markota jednom propao, neće i drugi put.”
I sad se vi pitate je l’ se sve to može? Može, a tko vam brani: jedna tvrtka otišla u stečaj, a imovina na bubanj, osnovana druga, kupila imovinu prve i nastavila raditi. I neka živi rad!
Što bi strojevi kupili prašinu kad su za njih već Šuker i Sanader oprostili dugove, ali tko će propalom Markoti dati novac za novi uzlet? E, tu je Fond ispunio svoju ulogu. Njegov direktor od 2004. do 2007. godine Andrija Popović poručio je u “Nacionalu” da Fond kreditira one koji drugi neće ili ne žele.
Vjerovali su Popović i suradnici u snagu “Verone” koja će na pepelu sagorjelog “Naronaplasta” osvojiti tržište, pa su im isplatili kredit od šest milijuna kuna! To se zove poslovna hrabrost: jednom te umalo “objese” za 38 milijuna kuna, izvučeš se na samilost, pa kreneš u novi izazov i podigneš još šest milijuna kuna kud puklo da puklo.
A, puklo je da gore ne može, pa je i “Verona” završila u stečaju. Evo, baš u ovim novinama, 21. studenoga 2013. godine, po sedmi su put oglasili prodaju pokretne imovine “Verone” d.o.o. u stečaju, u čiju su moć u Fondu tako vjerovali, ali liniju za PVC proizvodnju nitko neće?! A, kredit? Kredit ko kredit, jedan više jedan manje, neće država propasti.
Krediti Fonda u Dubrovačko -neretvanskoj županiji
Blace d.o.o, iz Blaca – 1 milijun kuna
Vukić d.o.o, Dubrovnik – 780.000 kuna
GP Obšivač, Metković – 6 milijuna kuna
Proizvodnja povrća Michael, Opuzen – 2,5 milijuna kuna
Optima Nova, Metković – 1 milijun kuna
Klesarstvo Kamenko dva, Opuzen – 1,5 milijuna kuna
Pekara Dolina, Metković – 240.000 kuna
Poduzetnička zona Opuzen – 6 milijuna kuna
Proizvodnja voća i povrća BUK, Opuzen – 1,5 milijuna kuna
Proizvodnja voća i povrća Slivno – 800.000 kuna
Verona, Metković – 6 milijuna kuna
Ecoterra, Dubrovnik – 2,7 milijuna kuna
Interšped, Ploče – 20,5 milijuna kuna
PRO-PIK, Opuzen – 1,5 milijuna kuna
Kad će Kovačev ispuniti obećanje?
Za razliku od pokojne Credo banke, Hypo ili Hrvatske poštanske banke, u HBOR-u ne kriju ništa od javnosti. Predsjednik Uprave HBOR-a u odlasku Anton Kovačev, u velikom razgovoru za ‘Slobodnu’, naglasio je kako razmišljaju objaviti komu su sve isplatili kredite s poticajnom kamatom. Bude li tako, Kovačevu svaka čast. Neka ljudi koji zbog par tisuća kuna duga gube krov nad glavom znaju tko je od poduzetnika bio pošten i vratio posuđeno, a koga je, eto, slomila kriza. Ili nije bio problem samo u krizi?
Dio tvrtke Markota prodao ‘Lidlu’
Nije sve tako crno bilo za Markotu i partnere. Prije nego što je ‘Naronaplast’ otišla u stečaj dio pogona su prodali ‘Lidlu’. Kad nije PVC pronašao kupce, pa se tu otvorila nova radna mjesta, neka Neretljani barem u trgovini rade. Možda se moglo i od tih para namiriti nešto od onih 38 milijuna kuna kredita koje je oprostio Šuker? Nema veze, nešto je tih kredita oprostio on, nešto Linić u predstečajnim nagodbama, a tko ne zna izmoliti oprost, ne treba ga ni žaliti, a je li tako?
slobodnadalmacija.hr
