Jedna jedina stotinka, djelić vremena koji se ne da ni opisati, stavila je zlatnu medalju oko vrata Dinu Sinovčiću (27), friškom svjetskom prvaku na 100 m leđno u kategoriji S6 na Svjetskom paraplivačkom prvenstvu u Londonu.
– Bilo je ludo i nezaboravno – uzbuđeno nam se javio Sinovčić iz Londona, taman nakon što je odradio novu utrku jutro nakon najvećeg uspjeha karijere. Na 50 m slobodno nije prošao u finale, ali nema veze. Dobio je ono po što je došao u London.
Nakon što je u kvalifikacijama na 100 m leđno imao drugi rezultat, splitski paraolimpijac i član PK Cipal finalnu je utrku preplivao u vremenu 1:15.46, drugoplasirani Kinez Hong Yang kasnio je stotinku (1:15.47), a trećeplasirani Argentinac Matias De Andrade nešto više (1:16.91). Kad je završio utrku i pogledao prema semaforu, Dino nije mogao vjerovati.
Zlato nije očekivao, ali mu se nadao. Imao je pravo vjerovati u njega.
– Znao sam da će biti teško, ali sam i znao koliko vrijedim jer sam ove sezone imao drugo vrijeme u svijetu. Nadao sam se zlatu i, evo, sve se posložilo.
Njegovoj sreći nije bilo kraja. Ostvario je san.
– Za ovaj trenutak radio sam cijelu godinu i cijeli život. Od malih nogu. Konačno je sve došlo na naplatu. Sport ti nekad uzme, a nekad vrati. Bitno je samo ostati ponizan. Nije lako odricati se i žrtvovati, ali kad imaš rezultat onda sve dobije smisao.
Mobitel mu „gori“ od poruka čestitara sa svih strana. Od znanih do neznanih.
– Gotovo da nisam ni upalio mobitel do ovog razgovora. Imao sam utrku jutros (op.a. u petak) i morao sam se na nju koncentrirati. Sad ću imati jedno 6-7 sati da pročitam sve poruke, haha. To mi je samo satisfakcija i motiv za dalje.
Zna se kome je išao i kome uvijek ide prvi poziv nakon utrke.
– Prvo sam nazvao roditelje koji su doma. Tata mi je rekao da me nije bezveze napravio dugih ruku, haha. Ovo je i njihova zasluga i ovo zlato posvećujem njima. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni mojih rezultata. Hvala im na svemu.
Sinovčić je lani u Dublinu postao europski prvak, sada u Londonu i svjetski, hoće li sljedeće godine nastaviti niz i u Tokiju na Paraolimpijskim igrama?
– Nadam se da će biti tri od tri! Spadam među favorite i to se od mene očekuje, no iskreno ja bih bio zadovoljan s bilo kojom medaljom. Velika je konkurencija i svi će dogodine biti jači i brži. Mislim da ću za medalju morati oboriti vlastiti rekord koji je malo više od sekunde brži od mog vremena u Londonu – smatra Sinovčić, koji se u svom plivačkom „dosjeu“ između ostalog može pohvaliti broncom s EP-a u Reykjaviku 2009. te petim mjestom na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016.
No i ponizni, a Dino Sinovčić to jest, imaju pravo guštati u plodovima svoga mukotrpnoga rada. Kad se u utorak vrati kući u Split, kreće na zasluženi odmor, a onda nastavlja pripreme za Tokio. Trebat će tu negdje pronaći mjesta i za studentske obveze na Kineziološkom fakultetu u Splitu, ali i za košarku. Dino je, naime, i reprezentativac košarke u kolicima te član KKI Split.
– Dvanaest mjeseci sam u treningu i došlo je do zamora materijala. Moram malo odmoriti. Srećom, u Londonu je tijelo izdržalo. Pozabavit ću se i fakultetom, pa će košarka malo patiti. Olimpijska je godina i jednostavno se moram više posvetiti plivanju.
Da se podsjetimo, Dino Sinovčić boluje od artrogripoze, urođene bolesti zglobova koja uzrokuje atrofiju mišića. S tim stupnjem invalidnosti Dino živi od rođenja, no sve ga je to samo ojačalo. Često zna istaknuti, a to je i više puta pokazao, da može raditi sve isto što i zdravi ljudi, a neke stvari čak i bolje od njih!
Vedran babić/Slobodna Dalmacija
