Sport

Tea Pijević: Od Dalmatinke do vrha Europe

Mirna, povučena, uvijek umiljatog osmjeha i pogleda te u svakom trenutku spremna za šalu takva je Tea Pijević. Visoka 175 cm, iz Stabline, svega nekoliko kilometara od Ploča, do jučer anonimna, a danas vratarka prvaka Europe Lokomotive iz Zagreba, za koju danas cijeli svijet zna.

Rođena je 18. studenog 1991. godine u Makarskoj, na dan pada Vukovara, od malih nogu naklonost je davala sportu, gdje joj je prva ljubav bio nogomet da bi se u 5. razredu Osnovne škole koju je polazila u Pločama kao i sve njezine vršnjakinje, okušala u rukometu. Na prvi trening je došla sa željom da igra, a završila na vratima Dalmatinke i tako ostala između vratnicama i dan danas.

Otac Ivica i majka Jasna nikad joj nisu branili što je upravo izabrala rukomet te nakon osnovne škole završava u Pločama i srednju školu turistički smjer – recepcionar, a sad a je pri kraju studija na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje su joj ostala još tri ispita, koje uporedo polaže s igranjem rukometa. U Dalmatinki je provela lijepih 11 godina, uvijek u sjeni Marte Žderić Batinović bivše reprezentativke Hrvatske. Iz Dalmatinke odlazi 2012. godine u Borac iz Banja Luke, gdje je provela jednu polusezonu. Borac je bio prvak Bosne i Hercegovine, a Tea je već tada igrala u Europi jer se Borac natjecao u EHF-u natjecanju. Nakon toga put je vodi u prvoligaša iz Sesveta Agroproteinku, gdje je provela tri sezone – od siječnja 21013. do svibnja 2016., kada stiže poziv iz zagrebačke Lokomotive, kojem nije mogla odoljeti. Spletom okolnosti u orbitu javnosti već je ušla polufinalnoj utakmici Europskog natjecanja protiv Nizozemki, da bi joj trener povjerenje dao i na obe finalne utakmice.


Za sebe kaže da se iznenadnim uspjehom puno ne zanosi, u svakom slučaju godi joj, vjeruje u sebe i nada se jednog dana da će dobiti mjesto i povjerenje u Hrvatskoj vrsti što je san svake djevojke koja se bavi rukometom.

U posebnom sjećanju ostale su joj kvalifikacije sa Dalmatinkom 2008. godine u Čakovcu za popunu prve lige gdje su provele tri nezaboravna dana i bile lijepo primljene od domaćina. Za polusezonu igranja u Banja Luci, obzirom da je došla iz Hrvatske ima samo riječi hvale, a prvi izlazak na parket ostavio je u samom čudu jer dvorana je bila zelena samo su crte koje su obilježavale teren bile bijele. Sesvete su joj u srcu tamo se kaže osjećala kao kod kuće. Uz svoj uspjeh veže Franu Božića, prvog trenera sa kojim je trenirala u Dalmatinki, zatim Nevena Vicića, Antu i Ivana Jerkovića kao i Amelu Suljić Despot nekadašnju uspješnu rukometašicu Dalmatinke, Koke, Podravke i juniorsku reprezentativku, kao i Korneliju Klinac od kojih je učila rukometnu vještinu, uz nezaobilzne prijateljice iz generacije Mariju Pintar i Ivu Družijanić.

Pripremio: Sana
Foto: Sportske novosti