Eko-etno selo Škopljanci u Radošićima, stara zaštićena šuma hrasta medunca, zadnjeg dana svibnja mjeseca bilo je poprište 22. izdanja Seoske olimpijade i bikijade, tradicionalnog okupljanja zaljubljenika u baštinu Dalmatinske zagore. Narodna fešta okupila je gotvo deset tisuća posjetitelja koji su ili tek došli uživati u svom tom šušuru, ili su se pak nadmetali u starim sportovima poput potezanja konopa, obaranja ruke, čupanja klipa, nadmetanja na gredi, bacanja kamena s ramena, skoka u dalj s mjesta… Ali, svi su čekali veliko finale dana – borbu bikova.
Nije zaludu u pjesmi opjevano: “Radošić je jedno selo malo, po bikovin’ čuveno postalo!” A srazovi rogatih gorostasa od nekih 900 kilograma započeo je tek iza 19 sati.
Dupli šampion Poleš
Prije toga, od jutarnjih sati na travnatom su se terenu “Bik Commercea” nizale jedna za drugom stare sportske discipline u kojima je itekako bitno pobijediti, pa u selu junak biti. Barem na godinu dana…
No, mi ćemo priču početi s najjačom ženom, koja već drugi put u Radošiću uzima naslov one koja obara ruke svih konkurentica.
– Ide to meni, budem uvik ja na ovakvim događanjima i evo meni druge pobjede, i to nad starom protivnicom Danijelom Valjalo – govori nam presretna Ivona Ninčević, 36-godišnja pekarica, rodom iz Radošića, koja tek odnedavno živi u Kaštelima, a snagu svoju objašnjava životom i radom na selu:
– Kada se radi na zemlji dobije se i dobre mišiće za obaranje ruku. I ovo nam je danas dvostruka fešta! Evo, suprug moj Ante Mandić postao je djed, kćerka Valentina pola sata prije moje borbe rodila mu je unuka – kaže nam Ivona, dok iz ruku domaćina ove seoske fešte, Marka Škopljanca, prima zlatnu kolajnu i veliku tortu za pobjedu.
A čak dvije pobjede uknjižio je i Josip Poleš, stolar iz Košuta kraj Trilja, koji je slavio i u potezanju klipa te u obaranju ruku. Ovaj stasiti 39-godišnjak iz Cetinske krajine je i aktualni prvak Hrvatske u obaranju ruku, ima dva mjeseca, pa mu je Radošić došao kao nastavak uspjeha.
– Nemam posebne pripreme za obračune, jednostavno imam snage – skromno nam govori slavljenik u dvije seoske discipline Poleš, dok nam onaj poraženi u potezanju klipa s njim u srazu, Senjanin Tomislav Lopac, otkriva kako mu klip ne odgovara.
– Imam snage, no kratke prste, pa mi širina klipa nije dobra – priča nam ovaj 35-godišnji trgovac koji također ima iskustva na ovakvim nadmetanjima. Trostruki je prvak Ličke seoske olimpijade, pa je slavio i u Pridragi, a ima i zlatnih kolajni iz Radošića. Sada se morao zadovoljiti srebrom.
Igor Boraska bez medalje
No, ovog puta, iako je i olimpijska odličja oko vrata stavljao, bez medalje se doma vratio proslavljeni veslač Igor Boraska.
– Sada sam u mirovini i očito u lošoj kondiciji kada sam odmah s grede pao – smije se Boraska, splitski gradski vijećnik i predsjednik Splitskog saveza športova, a u Škopljancima tek jedan zadovoljni posjetitelj koji je odlučio provjeriti svoju snalažljivost i balans na gredi.
– Nije mi išlo ovog puta, a lani sam imao čak dva odličja – srebro u borbi na gredi i bronca u potezanju klipa. Ove godine veća konkurencija me dočekala, no bio je ovo odličan izlet sa familijom – kaže nam Boraska, hvaleći zdušno organizatore, braću Marka i Ivana Škopljanca te oca im Božu, najavljujući i jednu suradnju.
– Ideja je da i za učenike osnovnih i srednjih škola organiziramo seosku olimpijadu. Dica će uživati u prirodi, a njegovati stare sportove – entuzijastičan je Boraska, prepun utisaka iz ovog živopisnog kraja, malo iza brda…
A onda su, kao od brda odvaljeni, na travnjak stigli pravi gorostasi – ne prvi pogled ne zna se kojije teži, iako nam 35-godišnji Kristijan Nikolac iz Šarić Struge otkriva da je njegovih 191 kilograma, očito, najviše u ovoj masi potezača konopa. Ovaj policajac, koji je dugopoljski zet, jedan je od desetorice koji su pobijedili u potezanju konopa, iz ekipe Svetog Mihovila iz Dugopolja. Momci koji već tri godine djeluju kao udruga, a godinama prije su kao prijatelji sudjelovali na ovakvim borbama, zajedno imaju, brat-bratu, sigurno preko 1600 kilograma “žive vage”.
– Uh, zamisli ove da ti dođu na večeru! Njima triba cilo stado za obid. Jadne im žene, non-stop su za špaherom – čuju se komentari iz publike dok ovi kao manekeni, doduše nešto popunjeniji, pristižu na teren. Po deset ih je sa svake strane oznake, a dijeli ih dva metra potezanja prema sebi da bi im sudac dosudio pobjedu.
Pet janjaca za 15 junaka
– Konop uzmi, konop nategni, poteži – prate se upute suca Ivana Bazine, natežu se mišići, stokilaši se u čučnju naslanjaju jedni na druge, korak po korak udaljuju od protivnika, potežući žuti konop prema sebi. I dok publika bodri svoje favorite, u mirisu znoja i oblacima prašine postaje jasno tko su pobjednici. Vinkovčani ispadaju, Škabrnjaci i Privlačani također, treće mjesto imaju Uskoci iz Senja, drugi su grdosije iz Karlobaga, a trijumf uzimaju Pločani.
– Mala smo ti mi četa, ali snažna. Ima nas policajaca, vojnika, poljoprivrednika, umirovljenika – govori nam kapetan ekipe Marko Vukasović, nabrajajući svoje momke, njih 15, pa evo sve junak do junaka: Joško Barbir, Kristijan Nikolac, Zvonimir Krstičević, Zoran Čaleta, Ivan Dešković, Vedran Plećaš, Ante Žderić, Tonči Dragobratović, Ranko Čarapina, Branko Štrbić, Ivica Rončević, Dragan Vukorepa, Goran Babić, Petar Bilić i Rade Bebić. Potonjem i pohvala – nastupio je sa svojih 67-godina i s bandažiranim koljenom, te nam otkrio i jednu tajnu:
– Ovu pobjedu ćemo proslaviti uz tri pečena i dva lešo, te 50 litara vina i pet gajbi piva!
– Ma, neće biti dosta, bolje odmah deset janjaca stavit – smije se ostatak ekipe, dok složno, kao i kada natežu konop, ali sada za trpezom, složno poziraju s kolajnama oko vrata.
Ni bi bika za Ameriku minja!
A “kolajnu”, zapravo balu sijena, zaslužio u borbi i bik Zekonja, koji je do svog naslova šampiona Radošića 2015. stigao tek oko 21 sat. Mladi bik od pet godina, vlasnika Mije Đirlića, gazdi je izborio nagradu od 10.000 kuna.
– Rođen sam ti ja s bikovima, otac ih je držao, pa mi je ta ljubav prema njima od ditinjstva. Ni Ameriku, ni dolare ne bi minja za ove moje lipotane – govori nam 61-godišnjak, inače uzgajivač bikova iz samog Radošića, dok s ponosom češka šampiona Zekonju, ali i drugog bika Šaronju, a u staji ih ima još tri. Iako kaže kao je isplatljivije imati kravu i tele nego bika, ljubavi se u “zube”, bolje reći – rogove, ne gleda.
Olimpijada u brojkama
Kada bismo 22. izdanje Seoske olimpijade i bikijade izrazili u brojkama, moglo bi se ovako reći: gotovo 10.000 posjetitelja, preko dvjesto natjecatelja, skoro dvjesto pečenih janjaca na ražnju, nešto i pečenih odojaka, preko pet tisuću ćevapčića, puno lepinja i kruha, dosta piva i vina, ali i mnogo litara sokova i vode, dobra pisma, mnogobrojne obitelji, štandovi s igračkama, zabava, fešta, odlična organizacija i obećanje – vidimo se i dogodine!
Tekst: Sandra Barčot
Foto: Duje Klarić / CROPIX
www.slobodnadalmacija.hr
