Sport

Rukometašica Dalmatinke neumoljiva za protivnice

Rukometašica Renata Kežić Vladimir svoju rukometni put je počela sa 10 godina, kada je na nagovor školskih prijateljica, slušajući njihove razgovore odlučila okušati se u ovom sportu. Inače potječe iz sportske obitelji, u kojoj je otac igrao nogomet, dok su majka i tetka bile kroz srednju školu uspješne rukometašice i igrale za Dalmatinku.

– Kaži nam nešto o sebi?

Imam 23 godine, s rukometom sam počela u Dalmatinki, prošla sve uzrasne kategorije, da bi s 15 godina u sezoni 2010/2011. debitirala za seniore. Igram na mjestu srednjeg vanjskog, dok po potrebi mogu igrati sva tri vanjska mjesta. Odlaskom na fakultet 2013. godine nisam se ostavila rukometa već se priključila Splitu 2010 s kojima sam provela 5 nezaboravnih godina. Povratkom u Ploče priključila sam se “Malenima“.

– Kako si sebe vidjela u rukometu i na fakultetu?


Uz trud i volju te ako imate prvu ljubav, a za mene je to bio rukomet onda se sve može. Trenutno sam sada na diplomskom foreznika kemije i molerkularne biologije, dok sam na postdiplomskom ekologije i biologije mora.

Povučena i mirna izvan terena, a eksplozivna i enigma za protivničke vratarke, postaje noćna mora, što je i pokazala na prvoligaškoj utakmici protiv Sesvete Agroproteinke pred domaćim gledateljima, kada je imala nevjerojatan postotak od 85% – od 20 udaraca prema protivničkim vratima, 17 ih je završilo pogotkom. Iz više izvora neslužbeni je podatak da u ženskom Hrvatskom rukometu još nitko na jednoj službenoj utakmici nije postigao 17 pogodaka koliko je pošlo za rukom mladoj i neumoljivoj Renati.

– Ima li nešto u tvojoj karijeri što bi posebno istakla?

U prvom redu moj rad i trud nije promakao izbornicima, pa sam tako za kadetsku reprezentaciju Hrvatske igrala na Svjetskom prvenstvu u Crnoj Gori, dok sam za juniorsku reprezentaciju igrala na dva Europska prvenstva, koja su se održavala u Češkoj i Danskoj.

Za kraj nam se povjerila da joj je želja da je posluži dobro zdravlje te da svojim dobrim igrama nametne se i zaigra u najboljoj Hrvatskoj selekciji. Odnedavno je i udana, rekla je svoje sudbonosno DA pa i nama ne preostaje drugo već da joj poželimo još više uspjeha kako u rukometu tako i u privatnom životu.

Tekst: Sana
Foto: Jurica Vukojević