Porto Tolero nije više drugoligaš, u upravo završenom natjecanju 2. HMNL-jug Pločani su zauzeli posljednje, 12. mjesto. Tako ćemo ovaj sportski kolektiv, koji nas je naučio na dobre i vrijedne rezultate, sljedeće sezone gledati i pratiti u županijskoj ligi. Možda se ovo i preokrene, neka moja razmišljanja vezana za početak ove nesretne sezone za Pločane, a slavljeničke za Universitas koji je debi među dalmatinskim drugoligašima, zajedno sa Split Tommy II, imao nakon odustajanja Dube Konavoske. I na kraju postao prvak, tko zna što se može desiti još do početka nove sezone. Bez obzira na ova moja osobna priželjkivanja, slobodno se može reći navijačka, realnost je nešto sasvim drukčija.
Porto je sezonu okončao sa 18 osvojenih bodova, 5 pobjeda, 3 remija i 14 poraza uz razliku pogodaka 51:77. Najmanje ostvarenih pobjeda, najviše upisanih poraza i najneefikasniji napadački učinak ostat će zapisano uz ime pločanskog malonogometnog ligaša na kraju sezone 2017/18. U jesenskoj polusezoni Pločani su osvojili 11 bodova, da je bio identičan bodovni učinak u proljetnom nastavku sada bi pričali drugu priču jer bi Porto ostao među drugoligašima. Međutim, u nastavku su ostvarene samo 2 pobjede (Torcida, Hajduk) i 1 remi (Kijevo), premalo za spas. Previše je prosuto bodova na domaćem parketu, posebno u dvobojima s izravnim konkurentima za ostanak u ligi. I pored svih nespretnosti, u nekim situacijama i bez sportske sreće, odlučivali su sami o svojoj sudbini. Do posljednjeg kola bili su u igri, ali onaj odlučujući susret u pretposljednjem kolu kod kuće protiv Geniusa jednostavno su morali dobiti. Ali nije išlo, presudilo je iskustvo i čvrstina na strani gostiju pa se u posljednjem kolu i nije moglo očekivati čudo, poklapanje rezultata u korist Porta.
Sezonu prije Porto Tolero se sa šibenskom Crnicom borio za naslov prvaka, u Kupu izgubio od momčadi Split Tommy u polufinalu. Ove sezone dijametralno druga priča. I ovoga puta u Kupu je bilo solidno međutim ligaški dio je bio za zaborav. Još jedan detalj obilježio je proteklu neuspješnu sezonu, teško da bi pronašli identičnu postavu upisanu na 22 službena zapisnika utakmica. Stalno je bilo izostanaka, iz ovog ili onog razloga, na pojedinim susretima morao se skidati i jedan od trenera Boris Malić Šure. Pokušavali su braća Malić u završnici mjenjati se u ulozi trenera ne bi li prodrmali i pokrenuli momčad, ali nije išlo.
– Asu moj, ispadanje je naša realnost. Čuo si me sto puta tijekom prvenstva, koliko god to nekima zvučalo nestvarno, nismo imali kvalitetu, čvrstinu i stalnost. Bolje smo igrali protiv momčadi iz vrha dok smo s izravnim takmacima iz donje polovice redoslijeda redoviti gubili zbog, naglašavam, neiskustva, mekoće i naivnosti. Koliko li smo samo primili „pacerskih“ golova zbog svoje gluposti, iz pozitivnog rezultata za čas odlazili u minus i tu bi priči bio kraj. Ništa, idemo dalje, vidjet ćemo uskoro što i kako dalje – kratak je osvrt Šure na završenu sezonu.
Šteta zbog tradicije i značaja Porto Tolera u malonogometnim krugovima Dalmacije, pa i cijele Hrvatske međutim vjerujemo kako će se brzo vratiti u relacije koje zaslužuju.
I za kraj ovoga osvrta još samo malo brojeva.Već je spomenuto da je Porto Tolero sa 51 postignutim pogotkom najslabijeg napadačkog učinka među 12 sudionika lige dok sa 77 primljenih pogodaka zauzima 6. mjesto. Strijelci za Porto bili su: Matko Krilić (kapetan) 15, Josip Pear 7, Zlatko Kušurin 6, Matej Marević i Tomislav Domić po 4, Ivan Petrović i Marin Babić po 2, Ivan Markić, Žarko Visković, Zvonimir Barbir, Alen Družijanić, Pavo Čančar, Josip Stjepanović, Saša Burđelez, Marijo Batinović (vratar) i Petar Marević po 1 te po 1 autogol Torcide i Hajduka.
