Sport

NOGOMETAŠ + LAÐAR = MARATONAC Razgovarali smo s Nikolom Oršulićem

Gledajući fotografiju s proglašenja pobjednika splitske utrke na 10 km LIDL GLOW RUN SPLIT 2019 i slavlje našeg Kominjanina Nikole Oršulića (1981.), a takvih prizora je u posljednje četiri godine bilo podosta s raznih destinacija, zaintrigiralo me da malo prelistam svoju sportsku arhivu.

Razlog vrlo jednostavan, sportska svestranost junaka ove naše male reportaže, našeg Kike. U Kominu je skoro svaki Nikola Kiko, pa evo nekoliko redaka o bivšem nogometašu i lađaru a sada uspješnom dugoprugašu. Bez pretjerivanja, po mom skromnom sudu, Nikola Oršulić je najbolji trkač, polumaratonac ili maratonac u dolini Neretve.

Nikola je uspješno igrao nogomet u svom Gusaru, loptu je po Pržini prestao naganjati prije desetak godina. Još uspješniji je bio s veslom u kominskoj lađi, ukupno ima pet zlata s Maratona lađa. Tri je osvojio s Gusarima i to tri u nizu kada je veliki štit kneza Domagoja zauzeo počasno mjesto u Domu trofejnih kominskih lađara. Još dva je pridodao s posadom UL Komin. S veslanjem je prestao prije četiri godine i okrenuo se individulanom vježbanju i trčanju za svoj gušt. Uvijek skroman i samozatajan, a o kakvom se karakteru i natjecatelju radi najbolje oslikavaju riječi rođaka mu Marjana Burića, kolege iz šampionske lađe, Marjana poštara. Upamtio sam ih redovito prateći zbivanja oko neretvanskog maratona, a Marjan je kroz smijeh ponavljao:


– Dok je meni moga rodijaka Nikole ne bojim se za pobjede!

Prvu utrku istrčao je u Dubrovniku, bio je 27.na Dubrovačkom polumaratonu, ove godine na istom natjecanju bio je 5., najbolje plasirani hrvatski natjecatelj. U protekle četiri godine istrčao je Nikola toga oho-ho, bilo je utrka na 5km, 10 km, polumaratona (21,1 km), štafetnih utka i onih kraćih prigodnog karaktera. Medalja, pehara, priznanja pun je škafet. Trčanje je u modi, svako malo na drugom mjestu možete pronaći neko natjecanje, pa je skoro stalno u pogonu.

– Volim ovo što radim, povukli su me i postignuti rezultati. Treniram skoro svaki dan,najmanje 5-6 puta tjedno. Dan mi je kratak, moram isplanirati svaki trenutak u 24 sata – staloženo će Nikola.

Dogovarajući ovaj razgovor uhvatio sam ga dva puta na zemlji, mora se raditi i živjeti, nakon kupusa na redu su lubenice. A nije lako našim neretvanskim poljoprivrednicima, možda taj teret Nikola lakše podnosi trčeći, svladavajući kilometre iz dana u dan.

Prvi sljedeći nastup ima već u subotu na Braču, 5 i 10 km, također pod pokroviteljstvom Lidla. Zatim ga očekuje polumaraton u Tomislavgradu krajem lipnja, 29.ili 30. Nakon toga pripreme za brojne nastupe u rujnu i listopadu.

– U Stonu branim 2.mjesto, u Sarajevu 2.mjesto u štafeti, planiram trčati u Omišu, Zagrebački maraton štafetno i naravno prvi polumaraton u Pločama. Vrijedi spomenuti kako smo osvajali štafetno srebro u Beogradu i Banja Luci, zanimljiv je polumaraton u Gradcu, i ima toga još. Uglavnom idem na sve strane koliko stignem – najavljuje Nikola.

Najčešći partneri u štafeti su mu Emil Tomašević Memo i Stipe Pijević, prvi nogometni sudac a drugi uspješni parićar lađara Stabline. Bit će i o njima riječi na ovom portalu. Koliko me pamćenje služi pobjedničku štafetu znali su s njim činiti Nikola Medak Buki i Marin Talajić, možda još netko, isprika za eventualne preskočene. Kiko obično započinje štafetnu utrku i zna nakon istrčane prve dionice nastaviti trčati do desetog kilometra.

Nogometna lopta je out,lađarsko veslo mu se suši, ali zato Kiko ne staje, njegove uspješne utrke se gomilaju. Svaka čast, meštre!

Jurica Vukojević