Sport

Najbolja hrvatska rukometašica 2015. godine – Marta Žderić

marta žderić by ivana strahija / hrsport.net

Hrvatski rukometni savez i Sportske novosti tradicionalno već 22 godine biraju najboljeg rukometaša, rukometašicu, trenera i sudački par godine. Ove godine u sklopu Večeri rukometa održano je proglašenje najboljih u godini koja odlazi, a za najbolju rukometašicu godine proglašena je vratarka Marta Žderić, članica Budučnosti iz Podgorice i Hrvatske reprezentacije te ujedno od osamostaljenja Hrvatske jedina rukometašica sa titulom najbolje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Zanimljivo da je nakon uzastopnih sedam godina prekinula dominaciju Andreje Penezić i s istim brojem (65) osvojenih bodova, ali više prvih mjesta proglašena najboljom rukometašicom godine, u konkurenciji 10 nominiranih rukometašica. U dosadašnja 22 izbora Marta je tek druga vratarka kojoj je pošlo za rukom da kao najbolja podigne pehar, a prije nje to je uspjelo jedino još Ljerki Krajnović.

Marta Žderić, 25-godišnjakinja koju kamera voli, svojom otvorenošću, karakterom, ljepotom i visinom podsjeća nas na manekenku, na naš poziv bez razmišljanja odlučila nam je u kratkim crtama ispričati vrijeme od početka karijere do danas.

– Sjećaš li se prvih početaka, kada i gdje je to bilo?
S navršenih 8 godina na nagovor nešto starije, moje drage prijateljice, Ivane Jelčić, kojoj ću kasnije bili i konkurencija pokucala sam na vrata rukometnog kluba Dalmatinka, gdje su me lijepo primili, a već sam se odlučila stati između vratnica.


– Kako je bilo u samom početku?
Kao sve novo što u životu imate prvi put tako i svakodnevni trenažni procesi ispunjavali su me, u tim trenutcima nisam kao ni mnoge moje vršnjakinja niti slutila o nekoj karijeri, a bilo je trenutaka kad su me razmišljanja odvukla do odluke odustati ili nastaviti dalje. Ostala sam zahvaljući entuzijazmu i svojoj borbenosti te podrški mojih najmilijih koji su vjerovali u mene.

– Rad, rad i samo rad, čekajući svoju prilku kako si to vrijeme proživljavala?
U Dalmatinki sam prošla sve uzrasne kategorije i kad sam još s nepunih 16.godina sjela na klupu seniorske momčadi, a gledajući kako treneri Ante i Ivan Jerković nesebično troše svoje slobodno vrijeme i znanje učeći me, rekla sam sebi Marta doći će i tvojih 5 minuta.

– U to vrijeme jedan trenutak ti je u neizbrisivom sječanju koje ga se uvijek rado sjetiš?
Kako da ne… (smijeh) Moj prvi ozbiljniji intervju koji sam dala bio je upravo vama za cijenjeni županijski tjednik Dubrovački vjesnik, koji i sada čuvam. U međuvremenu Ivana Jelčić je otišla u Podravka Vegetu koja je vladala Hrvatskim ženskim rukometom, a ja sam trebala biti njezina nasljednica.

Tada o još nepoznatoj mladoj vratarki Dalmatinke počeli su se raspitivani nepoznati skauti i poznati menadžeri, a Marta je uporno trenirala i tražila sebe u rukometnoj obitelji. Nije trebalo dugo čekati i nakon par mjeseci stigao je poziv iz Koprivnice, koji je mlada vratarka, koja je upisala drugi razred srednje škole, maloljetna iz obiteljskih razloga propustila, teško joj je bilo napustiti majku jer njezino zdravlje joj je bilo ispred karijere. No Podravka nije mirovala pratila je njezino napredovanje i već sljedeće godine postaje njihov član.

– Kako si se pomirila s činjenicom da ipak odlaziš od kuće?
Vjerujte u početku je bilo malo teško, ipak razumijevanjem mojih roditelja koji su mi dali blagoslov i kluba u kojem sam ponikla nakon provedenih punih 8 godina trebalo je kazati “doviđenja”.

– Kako si primljena u Podravka Vegeti i koji su bili prvi dojmovi?
Po dolasku u Koprivnicu podršku sam imala od Ivane koja je već tu bila, a suigračice su me odlično prihvatile. Vremenom sam se navikla na obaveze koje su me čekale svakodnevno. Najteže mi je padalo što sam daleko od kuće.

– Koliko vremena si provela u Podravki, jesi bila zadovoljna?
U Koprivnici sam provela nezaboravnih 7 godina i u tom periodu, što će nekom sportašu biti san, osvojila 7 prvenstva i 7 kupova te sam Ligu prvaka igrala svake godine. Za to vrijeme dva puta sam proglašena i najboljom mladom igračicom Koprivničko-križevačke županije.

– Nakon kako kažeš sedam nezaboravnih godina u Koprivnici došlo je i do rastanka, koji je razlog?
Pravi i prvi razlog što sam se odlučila za rastanak i odlazak u Podgoricu je što sam bliže kući i majki koja je već bila prilično bolesna, zatim znala sam da odlazim u klub koji je odlično organiziran, elitni u kojem ću još više napredovati.

– Kakvi su bili prvi dojmovi u Budućnosti?
Moram priznati odlični, od trenera, igračica do kompletne uprave mogu samo iznijeti riječi hvale.

– Marta ti si i Hrvatski reprezentativni vratar, kako sve to uspijevaš?
Nije lako, ali ako se želi i hoće onda se i može. Prava smo klapa i dogodine negdje u ovo vrijeme trebali bi biti na Europskom prvenstvu u Švedskoj.

– Da li je uspjeha bilo s Budućnosti u ove dvije godine?
Svakako da je bilo, osvojile smo 1 srebrenu i 1 zlatnu medalju u Ligi prvaka te osvojili prvenstvo i kup.

– Do kada si vezana sa ugovorom za Budućnost i razmišljaš li šta dalje?
Ugovor me veže još jednu i po godinu i kako sada razmišljam ostat ću u Budućnosti, koliko još neznam, sve zavisi od dogovora.

– Ima li nešto što bi željela još istaknuti?
Promaklo mi je da istaknem da sam i dobitnica nagrade grada Ploča, da sam nositeljica zlata i srebra s Mediteranskih igara, ima toga još… (smije se).

– Šta je sa školom?
Drago mi je da ste me to pitali, završavam diplomski rad za Magisterij ekonomije (smjer menadžment turizma) Međimirskog veleučilišta u Čakovcu.

– Najbolja rukometašica Hrvatske kako sve sada proživljava, ima li čestitki, poziva i slično.
Sa svih strana mi čestitaju, pišu, zovu, od Koprivnice, Podgorice, iz reprezentacije, rodbine, prijatelja, do mojih Pločana.

– Sa svim priznanjima u posljednju godinu dana emotivno si vezana, nije lako ostati bez majke?
Upravo tako i hvala vam na razumijevanju, majka mi je bila podrška, uvijek uz mene bilo u veselim ili tužnim trenutcima, otišla je anđelima, a ja sam odlučila sve medalje, pehare, priznanja do kraja svoje sportske karijere poklanjati njoj.

– Nešto za kraj?
Svi mojim Pločanima, Neretvanima te žiteljima Dubrovačko-neretvanske županije želim ugodne i vesele blagdane i Sretnu 2016. godinu – Vaša Marta

Pripremio: Sana
Foto: Ivana Strahija / hrsport.net

Možda ti se sviđa

Stipe Tomasevic
Sport

Stipe Tomašević tajnik RK Dalmatinke: Visinu odštete za Valentinu Blažević nije odredio klub već HRS, Dalmatinka nije spriječila njen odlazak u Podravku!

U tekstu objavljenom 15.lipnja na portalu rukomet.hr pod naslovom „Sesvete upecale golgetericu iz Knina; Valentina Blažević: Mislim da nisam pogriješila,
Sport

MNK Porto Tolero: Sedam ”komada” u mreži Trogira; po dva gola Krilić i Korljan

U Pločama je odigrana prva utakmica 3. kola gdje je Porto Tolero ugostio Trogira i slavio sa visokih 7-0. Strijelci