Hajduk je od početka bio dominantan, obrana je bila izuzetno sigurna i u fazi obrane i u iznošenju lopte. Dubinske lopte iz zadnje linije bile su točne i „bijeli“ su dominirali, no u prvom poluvremenu je u veznom redu nedostajalo konkretnosti, dubine. U zadnjoj trećini je bilo premalo agresivnosti, vidjeli smo Sahitijevu šansu te dvije vratnice, no u prvih 45 minuta nije bilo golova.
U drugom dijelu se to popravilo, a utakmicu je prelomilo Pukštasevo presijecanje lopte za prvi gol. Po meni to nije bila greška vratara, nego dobar Hajdukov pritisak. Oduzeta lopta u toj fazi je pola gola i Benrahou to nije propustio. Nakon toga se Hajduk malo povukao, Lokomotiva se otvorila i onda smo vidjeli nekoliko lijepih kombinacija „bijelih“, iz kojih su pala i još dva pogotka. Dok je Hajduk dominirao, a rezultat bio 0:0, imao sam osjećaj da se samo nešto treba dogoditi da se utakmica otvori, to je bio taj prvi gol. Poslije, kad su domaćini izašli „iz rupe“, sve je bilo gotovo.
Pukštas ima ogromnu energiju, dobru kontrolu lopte, i njegov pritisak kojim je oduzeo loptu prelomio je utakmicu. Od mladih se inače očekuju oscilacije, ali vidimo da Pukštas ne oscilira, igra konstantno vrlo dobro i pokazao se kao pun pogodak za Hajduk u svemu. Ovo je bila već četvrta utakmica „bijelih“ bez primljenoga gola, Leko je očito, nakon puno problema u početku, stabilizirao momčad.
Do kraja sezone su ostala tri prvenstvena kola i finale kupa, treba održavati formu i forsirati mlade igrače, kao što se i radi. Dobro je da su u igru ušli Brajković i Ćubelić, koji je i zabio gol. Hajduk je u finalu kupa apsolutni favorit, ali kup je uvijek kup. Hajduk treba učiniti sve da ta utakmica u Rijeci ne bude neizvjesna, nego da sigurno pobijedi i osvoji trofej.
(Zabilježio Toni Bilić)
Izvor: Slobodnadalmacija.hr
