Sport

Mišo Krstičević, bivši trener Hajduka o krizi koja trese klub i danima kad je on vodio Bijele

Još jedna “potraga” za trenerom Hajduka je iza nas. Preduga je lista imena ljudi koji su posljednjih godina sjedali na vruću stolicu. Mnogi od njih su baš od strane kluba “potrošeni”, neki i žrtvovani. Pojedinci poslije svega i nezasluženo pomalo i zaboravljeni. Kao i u svakom klubu na svijetu najlakše je promijeniti trenere. Svatko od njih ima svoju priču. A svaki od nas na svaku od njih drugačije gleda. Mi vam donosimo priču Miše Krstičevića, a vi sami donesite svoje zaključke.

Od otkaza koji je u Hajduku dobio krajem travnja 2013. te reakcija na istu, gotovo pet godina u ovakvoj formi Krstičevića nije bilo u medijima.

– Poslije Hajduka sam u zadnje dvije-tri godine radio u Iranu, izuzev zadnjih osam mjeseci. Ove godine je došlo do inflacije od čak 500 posto, pa se više ne isplati biti tamo ako nemaš ugovor u dolarima što izbjegavaju raditi. Prije toga sam bio uz reprezentaciju kao pomoćnik, pa dva mjeseca u Zrinjskom. Nisam izgubio utakmicu, ali nakon ružne reakcije navijača, provokacije jesam li Hrvat, pokupio sam se i otišao. Meni to nije bilo potrebno – priča nam Krstičević gdje je sve bio u proteklih pet godina.


Zašto vas nije bilo u javnosti?

– Od kada sam otišao iz Hajduka nisam ni povirio na Poljud! Mi smo iz ničega puno napravili. Ljudi to nisu znali prepoznati. I od navijača koji su već tada imali moć sam očekivao da možda stanu malo više na našu stranu, od njih sam i tada uvijek dobijao samo podršku. Tada se puno pričalo o Kodeksu, ja sam radio po njemu. Gledao sam samo interes kluba.

Doveli ste tada momčad do finala kupa, ali smijenjeni ste pod obrazloženjem straha da Hajduk neće izboriti Europu.

– Šepa (nap.a. pomoćnik Ivo Šeparović) i ja smo tada radili obojica za 30 tisuća kuna bruto. Poslije su dolazili oni koji su zaradili milijune. Gotovo stalno smo bili drugi, a prva četiri kola prvi. Te sezone nam protiv Dinama na Poljudu suci nisu svirali obranu rukom Vrsaljka. Napravili smo dobru selekciju nakon raspada kada je otišao Balakov i 15-16 igrača. Promovirali smo cijelu grupu mladih Milića, Radoševića, Eleza, Kiša… Doveli smo Sušića, Vršajevića. Sjećam se kada sam htio dovesti Vršajevića onda je Jako Andabak kazao: “Tko će platiti tih 20 tisuća eura, pa nije on Messi!”.

Bilo je to vrijeme financijske kalvarije kluba?

– Prošli smo cijelu BiH igrajući u markerima, nismo zbog dugova smjeli igrati ni prijateljske susrete. U Njemačkoj smo ih igrali s kuharima i konobarima. Na kraju je s nama igrao Imotski dan prije starta lige. Bili smo bez novca, ali smo dobro radili. Pobijedili smo u Milanu Inter sa Zanettijem, Sneijderom, Militom, Coutinhom, Handanovičem… To je najveća pobjeda Hajduka u Europi. A neći ni govoriti kakav je Dinamo bio tada, Lokomotiva s Brozovićem i Kramarićem… Do reprezentacije su poslije dolazili Milović, Vršajević, Sušić… Rekao je Tudor da je važno da netko prepozna te igrače. Imaju li uz kvalitetu i karakter da mogu igrati u Hajduku. Ne može svatko igrati u Hajduku.

Teško ste doživjeli smjenu?

– Brbić je financijski stabilizirao klub, ali se nije snašao u stručnom vođenju. Već je tada bilo nesuglasica njega i Krešića. Kada sam ostao zbog ozljeda u Koprivnici bez Milovića i Jonjića imali smo 14 igrača na treningu. Tada sam uzeo Plazonića iz Primorca, Brbić je rekao može. Vratio sam se s treninga, a Brbić je onda rekao ne može. Zalupio sam vratima. On nije bio iz nogometa, zato za neke stvari nije ni mogao donijeti pravu odluku. Onda su promijenili i Krešića i mene.

No, potom ste malo nestali s radara?

– Zvali su me novinari, ali htio sam malo mira. Ako je nešto loše, treba napisati, ako je nešto dobro također. Po onome što smo napravili bez para i ičega, bio sam 20 bodova ispred Dinama. Premija gotovo da nije bilo. Sjećam se kada je vezana premija za pobjede u Rigi, nad Dinamom i u još jednom susretu bila 500 eura. Smiješno. Ponosan sam na to što smo napravili. Boli me kada se to zaboravlja. Kao i da sam s Bakom tu bio kao pomoćnik, kada smo došli do prvog mjesta pa su nas potjerali. Dvaput sam vodio juniore. Sa generacijom Kiša, Eleza, Tomaša Dinamu sam pobjegao 12 bodova na polusezoni, a sada pričaju neke priče. A financije su i tada bile nula. S Hajdukom sam poslije došao do finala kupa. Na Poljudu sam ostavio trag i kao igrač i kao trener.

Razgovor radimo nakon što je Hajduk dobio novog trenera?

– Izuzetno mi je drago zbog Vulića, da je izabran netko odavde. Isto bi bilo da je imenovan Tudor. Imamo dovoljno znanja da netko domaći može voditi Hajduka. Najbolje rezultate klub je uvijek radio s domaćim trenerima, od Luštice, Ivića, Poklepovića, Vulića. Sve drugo je laž i bacanje prašine u oči. Bez razloga se govori protiv domaćih. Vulić je dijete Hajduka, a ima dovoljno znanja i iskustva da izvuče momčad iz ove situacije, iako mu neće biti lako. Ali to mu je izazov. Kao što je i meni u ono vrijeme bio jer su govorili da ćemo ispasti iz lige.

Kakva vam se čini ova momčad Hajduka?

– Tu nema dovoljno kvalitete, nisu to igrači na razini Hajduka. A posebno nedostaje domaćih igrača. Od mlađih Palaversa, malo Šego i više nitko. Prije će Vulić isforsirati nekog mladog, nego stranac koji će samo ciljati što bolji rezultat. A za to treba imati jaja, srce, treba ga znati prepoznati i naći mu pravo mjesto. Ali na kraju mora misliti i o rezultatu, jer ako izostane opet te sve bubne po glavi. Nitko te poslije ne pita jesi li forsirao mlade. Pašalića sam poveo na pripreme, ali se onda razbolio i dugo ga nije bilo na terenu (nap.a. stafilokok), Josip Bašić je debitirao protiv Dinama… No, izgubiš od Rijeke i… Žao mi je što to nitko nije prepoznao.

Kako komentirate aktualnu situaciju u klubu?

– Model Hajduka se zna, jezgra igrača iz Dalmacije i dva-tri vrhunska sa strane. Treba pronaći način da u školi ne izbacimo samo jednog-dva igrača nego nekad i cijelu generaciju. Ali ne da se ti igrači odmah prodaju. Mi smo prodali Eleza za 300 tisuća eura, Milića za 500 tisuća…Budzašto. Biće Mladinić je uvijek govorio, može biti problem igre, rezultata, ali nikada ne rukovođenja. Klub sada ima taj problem. Znam da nema novca, ali predsjednik je tu da traži novac, ne da čeka plaću ili dijeli plaće od onoga što netko drugi zaradi.

Potom je Krstičević predložio.

– Neka odu po npr. Miju (nap.a. Pašalića), Akrapa (nap.a. Zvonimira)… Takvi ljudi imaju sposobnost, mogu donijeti pozitivne promjene i odgovornost. Tko nije hrabar ne može igrati, biti trener, a niti voditi Hajduk. Ja nisam dopustio da mi se menadžeri vrzmaju po klubu. Što je u konačnici bilo loše za mene, jer bez menadžera ne možeš poslije naći klub, ali ako ćeš raditi pošteno onda ćeš raditi na takav način. Nadam se da će navijači naći put. Ideja je odlična, da puk Dalmacije ima klub pod kontrolom. Ljudi unutar toga pokvare sve. Teorija je izvanredna, ali kako to organizirati unutar modela. Nadam se da će naći rješenje, iznaći jednog dana model koji će moći funkcionirati. Volio bih da ne bude kriza rukovođenja, da se zna tko što radi i tko za što odgovara.

Osvrnuo se Krstičević i na rad Akademije.

– Meni je nejasno da u Akademiji ima jako malo mjesta za trenerski kadar odavde koji su pomeli. Nisu svi ljudi koji su radili u Hajduku neradnici, podložni. Ovi novi to ne mogu voditi zato što smo mi ovdje još i sedamdesetih i u mlađim kategorijama igrali drugačije od Dinama, Osijeka… Naš mentalitet je drugačiji. Mnogo puta sam ugasio televiziju u zadnje vrijeme kada bih gledao Hajduka. Gubimo i povučemo se na centar! U moje vrijeme uvijek se išlo jako od početka, da publika gušta. A sada malo imamo španjolski stil igre, pa pod Kopićem njegov…

A i igrački kadar.

– Karakterno i kvalitetom su igrači loši, nemaju snage izvući Hajduka. Igrača se ne bira preko snimke. A dovodimo i stare pijančine kao Milevskog. Ili skupog Almeidu. Netko mora odgovarati za to. A kada svom mladom igraču trebaš dati nešto onda za to nema novca. Bili su tu kao mladi igrači i Vrsaljko, Modrić… Trebalo im je platiti smještaj, sobu, hranu, neke stvari riješiti. Za to klub nije imao para. Fali i rad. Mladih igrača vjerojatno nema čim ih ne stavljaju igrati. Možda je falilo i hrabrosti. Meni je drago čitati Dina Rađu koliko je trenirao. Neću govoriti koliko ovi rade, ali sigurno je da bi dobar rad iznio veću grupu igrača u prvoj momčadi.

Vidite li se opet, jednog dana, u Hajduku?

– Više bih volio doći raditi u školu, nego u prvoj momčadi. Svi mi koji volimo Hajduk nikada ne možemo reći da nećemo opet biti dio toga. Ne namećem se, a ljudi te brzo zaborave, pogotovo ako nisi u medijima. Svakoga možeš pogledati u oči kada znaš da si radio pošteno i odgovorno, punim srcem. Onda si u duši miran. Rekao mi je jednom Paladino da sam ja previše volio Hajduka, da sam zato morao otići. I Tudor je takav. I Vulić koji će se nametnuti stilom, ima čvrstu ruku. Vjerujem da će uspjeti.

Sin mi se bavi politikom i to mi nije drago

Manje nogometa ostavlja valjda više vremena za obitelj.

– Kći je profesorica, sin (nap.a. Mišo) je doktor.

I gradonačelnik Ploča?

– Na moju žalost sin se malo bavi i politikom, to mi nije drago. Na političare gledam kao na prevarante, koji pokušavaju doći do nekih materijalnih vrijednosti, a on nije tako odgojen niti tako funkcionira.

I da želim otići do Hajduka – nemam kod koga

Je li vam smetalo što se vaše ime nije zadnjih godina spominjalo ponovno vezano za Hajduka?

– Nikada nije bilo ništa ozbiljno. I da odem do Hajduka nemam kod koga. Sada bih trebao otići u Hajduka i reći na ulazu znaš ja sam ovdje bio igrač i trener. Znam tek Duju Bilića, Nikolicu (nap.a. Nikolu Perkušića)… Rezultat je jedino mjerilo. Niti imam facebook niti instagram, tim glupostima se ne bavim. Što bih ja sada tu gurao svoj privatan život, objašnjavao se s nekim tko vrijedi, tko ne vrijedi. Nekome vrijediš, nekom ne.

Kopić nije imao rezultat, bilo je realno da i ranije ode

Vulić je 35. trener Hajduka u zadnjih 15 godina?

– Kada čovjek izgubi par utakmica u nizu ima dogovornost da sam ode. Ako ne, tu su ljudi koji to vode da to zaustave. Ali ovdje se događa da stalno mijenjamo predsjednika, NO, sportske direktore… I svaka nova grupa traži svoje ljude. Kopić nije imao rezultate, bilo je realno i da ranije ode. E, sada kolika je krivica njegova ili je ona u drugim stvarima. Ali da je čovjek tu uveo deset mladih igrača pa da nema rezultat, a da mu klub da povjerenje, ja bih to onda razumio.

Čelnici klub stalno ulaze u svlačionicu

Na kraju je Kopić navodno odletio zbog Štimca?

– To je smiješno. Mogli su to napraviti i prije. Tako je to kada je predsjednik bez iskustva u nogometu. Uvijek se vraćam na Tita Kirigina. U klubu sam bio pet godina, a razgovarao sam s njim dvaput. Razgovarali smo samo kada bi bio neki problem. Ovi danas stalno nešto silaze u svlačionicu, pričaju, a među ljudima, igračima nemaju nikakvu težinu. U to vrijeme su stajali iza svoje odluke, a danas je jedno, sutra drugo. I nitko nije kriv. Sada će doći novi NO. Prošli je mijenjao predsjednika, šefa škole, trenera. Kakav je to kontinuitet? Na kraju se vrtimo u krug dok ne dođe netko tko to može voditi. I mora imati svoje ja, ne da pada pod sugestije.

Tekst i foto: Slobodna Dalmacija