U danima kada je ostala bez dvojice nadarenih igrača – Ante Žižića i Žana Marka Šiške – Cibona je dobila novog predsjednika. Na Skupštini kluba održanoj u četvrtak odlučeno je da to bude prof.dr.sc. Mladen Bušić, odličan okulist i ravnatelj Kliničkog bolničkog centra “Sveti Duh”. Dogodilo se to nakon ostavke dosadašnjeg predsjednika Upravnog odbora Aleksandra Petrovića, a dan prije velikog regionalnog derbija s Partizanom.
Mladen Bušić uoči derbija je dao ekskluzivni intervju za direktno.hr.
Kako je došlo do vašeg imenovanja za predsjednika KK Cibona?
Skupština košarkaškog kluba je donijela jednoglasnu odluku o mom izboru za predsjednika KK Cibone.
Preuzimate klub u nezgodno vrijeme, kakav razvoj situacije predviđate?
Očekujem od svih koji vode ovaj klub i kojima je stalo do njega da ulože maksimalne napore u stabilizaciju kluba u svakom smislu. Potrebno je kvalitetno vođenje svih sastavnica ovoga kluba od omladinskog programa preko prve momčadi do tijela upravljanja kluba. Financijska stabilizacija je strateški cilj koji je temelj kako bi se vrijedni rad trenera i igrača mogao vidjeti na parketu za našu dragu publiku i fanove. Mi imamo potencijal te je važno staviti naglasak na mlade snage našega kluba.
Koji će vam biti prvi potezi u klubu?
Prije svega nova skupština ima zadatak financijski stabilizirati klub kako bismo stvorili najbolje moguće uvjete za rad svih djelatnika kluba, bili u pitanju mladi košarkaši, ili igrači prve momčadi, trebamo im stvoriti maksimalne uvjete kako bi mogli dati ono što se od njih i očekuje – kvalitetnu igru i doprinos ugledu kluba. To je klub koji predstavlja legendu hrvatskog i europskog košarkaškog sporta. Nemojmo zaboraviti da je Cibona, između ostalog, bila dvostruki prvak Europe te dvostruki osvajač kupa kupova Europe. Prema tome, svi mi koji smo u tom klubu na bilo kojoj razini moramo dati maksimum osobnog doprinosa, svatko u svom segmentu, ne bismo li klub postupno vratili na put slave koju je imao u svojim najboljim vremenima.
Namjeravate li razgovarati s Acom Petrovićem?
Prije svega Aleksandru Petroviću klub duguje jednu veliku zahvalnost za sve što je napravio za klub kao igrač, trener i predsjednik kluba. Aleksandar Petrović je legenda Cibone, njegovo mjesto je uvijek u Ciboni i bez obzira na poziciju on je dio i živuća legenda kluba. Za mene osobno posebna je čast da ga nasljeđujem.
Može li se s Vašim dolaskom očekivati nove investitore u Cibonu?
Pa upravo zadatak vodećih ljudi kluba je taj da trebaju osigurati financijsku stabilnost kluba te da doprinose prosperitetu kluba. To naravno između ostaloga uključuje i napore da se dovedu kvalitetni sponzori koji će iskazati svoj interes prema klubu, a klub će naravno svojim imenom, statusom i igrom, odgovoriti adekvatno na taj sponzorski izazov.
Član ste Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Možete li nam pojasniti na koji ste način angažirani u udruzi i koji su vam prioriteti rada?
Istina, član sam Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu te član društva Dani Neretve u Zagrebu te sam u oba društva član predsjedništva. Društvo Neretvana ima jednu fenomenalnu stvar. Vec osmi put izdan je Neretvanski zbornik u kojemu smo napisali desetke stručnih znanstvenih i publicističkih radova o Neretvi, povijesti, kulturi te mnogim drugim temama. To je, smatram, najvrijednije što to društvo ima. S druge strane, Dani Neretve su nastali kao želja da se na poseban način prezentira Neretva sa svojim brendovima, ne samo s mandarinama. Želimo kroz posebne programe prezentirati Neretvu, a oba društva imaju i humanitarnu notu.
U jednom intervjuu izjavili ste da je za puno toga u vašem životu zaslužna Vaša majka. Možete li ukratko pojasniti zašto? Poznato je kako ste djetinjstvo proveli u Metkoviću, u surovim okolnostima…
Ja sam najstarije od troje djece, a vrlo smo rano ostali bez oca. Ja sam tad imao 5 godina, brat 4, a sestra 6 mjeseci. Naravno, glavni stup i oslonac te obitelji bila je majka koja nas je sve skupa podigla. Zar može postojati veći uzor nekome tko tek kreće u život, od majke koja je sama podigla troje djece pruživši im svu ljubav dok stasaju u život. Vlastita majka je najsvijetliji primjer u životu svakog čovjeka.
Može li se reći da vas je teško djetinjstvo motiviralo za odlazak u Zagreb i upis na medicinu? Kako to da ste se odlučili upravo za oftalmologiju?
Dosta sam se rano profilirao sa željom da studiram medicinu. Ono sto sam mogao napraviti u takvom djetinjstvu je da se posvetim učenju, napredovanju i školovanju. Za to sam se opredijelio te sam danas sveučilišni profesor, ravnatelj bolnice…A zašto baš oftalmologija? Od nekoliko desetaka struka u medicini ta struka mi je bila nekako najljepša i najzanimljivija. U sebi ujedinjuje mnoge subspecijalnosti od konzervativnih do operativnih. Narodna poslovica kaže da nešto čuvaš kao “zjenicu oka svoga”. Sve je na ljudskom tijelu vrijedno, ali od svih osjetila ljudi najviše cijene vid. Učinilo mi se to nekako najuzvišenije i tako sam se usmjerio ka tom cilju. Na sreću, uspio sam dobiti specijalizaciju i završiti oftalmologiju te sam danas predstojnik Klinike za očne bolesti na Svetom Duhu. Sretan sam sa svojim zanimanjem, drago mi je što sam tako odlučio.
Aktivni ste i u znanstvenom radu, što se sada događa kod vas po tom pitanju?
Kao predstojnik Klinike za očne bolesti bio sam voditelj najvećeg svjetskog projekta na području dječje oftalmologije. To je Ambliopija u četverogodišnje djece grada Zagreba. U tri godine pregledali smo 16 000 djece i ustanovili da slabovidnost u Hrvatskoj ima 8% djece. Ljepota te priče je u činjenici da kada se jednom jednostavnom pretragom s 4 godine kod djece otkrije slabovidnost – više od 90% te djece se može izliječiti do sedme godine. Baš zato je Ministarstvo zdravstva prepoznalo napore moga tima na Klinici za očne bolesti Sveti Duh te je uvelo Nacionalni program ranog ukidanja slabovidnosti 2015. godine, a kulminacija je bilo priznanje koje je moj tim dobio u svibnju 2016. godine, nagradu Grada Zagreba, dok je u lipnju Hrvatski sabor proglasio Nacionalni dan ambliopije.
Dogurali ste do pozicije ravnatelja KB-a Sveti Duh, koju obnašate godinama, u čemu je tajna vašeg uspjeha u toj bolnici, na što ste najponosniji na klinici, a na što u bolnici?
Moj tim i ja upravo izdajemo deseti sveučilišni udžbenik te radimo brojne znanstvene projekte. Najnoviji je pri Hrvatskoj zakladi za znanost, a zove se “Hrvatsko oftalmološko nazivlje kao dio Hrvatskom strukovnom nazivlju”. Dakle, radimo brojne aktivnosti na mnogim područjima struke i znanosti, kao centar izvrsnosti kojega je proglasilo Europsko oftalmološko društvo i gdje specijalizanti EU dolaze na Kliniku za očne bolesti Sveti Duh kako bi se educirali. Smatram to velikim uspjehom i naše klinike i naše bolnice koja je u vlasništvu Grada Zagreba, pri čemu zapravo imamo sreću da Grad Zagreb prepoznaje napore bolnice. Daju nam maksimalnu potporu u razvoju i opremanju bolnice, a upravo su sada u tijeku dva velika natječaja- jedan za opremanje bolnice, a jedan za izgradnju garaže i dnevne bolnice. Vjerujem da ćemo sljedeće godine biti svjedoci početka radova te se paralelno s time i opremanja bolnice Sveti Duh najsuvremenijom medicinskom opremom, baš zahvaljujući Gradu Zagrebu.
