Sport

Lađa je spašena, a Maraton je ponos Neretve

Ovogodišnja lađarsko-maratonska zbivanja zaključena su u petak, 24. kolovoza, kada su pobjednici 21. Maratona lađa, Udruga lađara iz Stabline u svom mjestu organizirali Noć prvaka i ugostili predstavnike svih lađarskih udruga, koji su sudjelovali na natjecanju. Posljednjih nekoliko godina u trendu je smanjenje broja sudionika, ovoga puta bilo ih je 26. O tome kao i brojnim zanimljivostima vezanim uz ovu jedinstvenu sportsko kulturnu manifestaciju razgovaramo s Milojkom Glasovićem (65), idejnim začetnikom i tvorcem ovog neretvanskog spektakla.

Sve je počelo 1998. godine, rijetki su vjerovali u njegovu zamisao međutim uporan i svojeglav kakvog ga je Bog dao nije popuštao. Kako nešto slabije čuje do njega nisu dopirale sve reakcije okoline ali dobro je upamtio neke.

– Ti si lud, di su lađe, di su vesla, ko će ti veslat 22 km, i tako u tom stilu – prisjeća se Glasović početnih savjeta onih kojima je iznosio svoju viziju lađarskog natjecanja. I nastavlja:
– Lađa je spašena, to je jedinstveno plovilo na svijetu, naše maritimno bogatstvo. Ne tako davno u našoj neretvanskoj lađi se rađalo, vjenčavalo i pokapalo, zato je moramo čuvati i njegovati kao spomen na dio naše povijesti. Puno mi je srce zbog maratona, to je ponos Neretve koji treba njegovati.

Kao pokretač maratona, zatim dugogodišnji direktor natjecanja danas nema nikakvu službenu dužnost. Ali maraton ne može iz njega, uvijek je tu njegdje blizu, s novim idejama i akcijama. Povodom jubileja 20 godina (1998.-2018.) maratona s prijateljem je osmislio i tiskao reprezentativnu foto monografiju, a dosadašnja događanja na maratonima podijelio je u tri dijela.


– Početni entuzijazam ne može se usporediti s ovim današnjim, cijelu se godinu pričalo o tome što i kako pripremiti za nastup, bile su to lude godine. Druga faza počinje 2007. godine kada su stigle 33 identične lađe, vrijeme je to pojačanih treninga i uvježbavanja, a posljednje godine obilježavaju manje zanimanje mladosti, manjak financijskih sredstava. Mladi bježe za poslom, sve ih je manje u dolini Neretve pa tako i na maratonu – govori Glasović i nastavlja:
– Sve lokalne uprave iz cijele Neretve trebaju se skupiti i zajednički nastupiti prema vrhu države, pokušati maraton progurati u državni proračun. Krovna udruga lađara Neretve i dalje treba organizirati ovo natjecanje ali imati profesionalni menadžment, menadžera koji će se vidjeti u tom poslu. Nedostaje i promidžbe, uputiti pozive svim županijama i velikim gradovima da sa svojim sportskim ekipama sudjeluju na maratonu. Zašto ne bi Poljaci, Česi, Nijemci, Talijani, avanturisti iz cijelog svijeta imali svoje posade, a umjesto pratećih brodova da u pratnji natjecanja budu gledatelji u lađama.

Neretvanska je lađa od početka održavanja Maratona plovila i izvan Neretve, Glasović ističe kako su početni ciljevi itekako ostvareni:

– Ostvarili smo mnoge velike projekte kao što su promocija lađe na svjetskoj Smotri brodova i mornara koja je održana u francuskom Brestu (2008.), preveslavanje La Manchea od Dovera do Calaisa (2009.) te veslanje od Metkovića do talijanskog Tremolija (2010.). Jedan cilj još uvijek nije ostvaren, a o njemu se mnogo pričalo. To je veslanje lađe oko Manhattana i nadam se da ćemo i to jedanput ostvariti.

Već neko vrijeme po glavi mu se motaju dva projekta, na veliko razmišlja o realizaciji.

– Vjerujem da je došlo vrijeme za izravni televizijski prijenos Maratona, to nije više tako skupo, tehnologija je znatno napredovala, treba se malo više potruditi i zainteresirati sponzore. Drugo je znatno zahtjevnije ali vjerujem i atraktivnije, s 10 neretvanskih lađa, etapno, spustiti se od Beča do Vukovara. To bi bila još jedna potvrda neustrašivosti neretvanskih gusara – uživljen je Glasović.

Za svoj volonterski rad Glasović je dobio brojna priznanja, posljednje ovoga proljeća kada mu je uručena Nagrada za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko -neretvanske županije. Ističe kako je njegovo najveće priznanje uspjeh svih aktivnosti koje je realizirao sa ciljem da ljepote doline Neretve prikaže cijelom svijetu.

– Dolina Neretve je zaista posebna. Maraton lađa je spektakl i puno veća vrijednost nego što mi u Neretvi mislimo. Ukoliko toga postanemo što prije svjesni, neretvanska lađa više nikada neće otići u zaborav. Treba se zahvaliti svim lađarima koji su do sada veslali i osjetili čari neretvanskog maratona, posebno momčadima iz unutrašnjosti lijepe naše, 9000 zaveslaja valja napraviti od Metkovića do Ploča – ozarenog će lica Glasović uz jedan dodatak:
– Nitko od nas ne zna koliko će živjeti, meni je 65 godina, zamišljam se kako pod stare dane uz pomoć štapa spuštam se do Neretve i gledam mlade lađare kako skladno veslaju.

Tekst i fotografije: Jurica Vukojević