Sport

KAPETAN VEJIĆ Na današnji dan 2005. Bijeli su osvojili zadnju titulu

Petnaest godina je prošlo otkad je Hajduk posljednji put ponio titulu državnog prvaka, oteglo se to razdoblje čekanja i budući da ove sezone „bijeli” neće ponijeti naslov, zaostali su, u najboljem će slučaju izjednačiti „sušu” iz perioda 1955. – 1971. kad su „bijeli” tek nakon 16 godina postali prvaci.

Ima koincidencije u brojkama, 2005. – 2021…

Danas, u svibnju 2020, evo nas s Hrvojem Vejićem. Uspomene ne blijede, premda 15 proljeća nije malo.


– Lako se prisjetiti, ali tko bi rekao da poslije toga nismo bili prvaci? Ja se svake godine nadam i mislim ova je naša, prekinut ćemo niz, pa tako vjerujem i za iduću…

Fantastična atmosfera

Da se vratimo 15 godina unatrag?

– Stadion je bio pun, veliko iščekivanje, znali smo da moramo pobijediti, to nam je osiguravalo titulu. Prethodno smo odradili velik posao jer smo ostali neporaženi u Zaprešiću. Ja tamo nisam igrao, ali sam bio spreman za posljednje kolo. Inter Zaprešić je imao dobru momčad, takva je bila godina, imali su Ćorluku, prvi dio čak i Modrića, ubirali su bodove…

I Krznara, Zekića… Nego, s Varteksom prva minuta i…

– Odmah sam zabio. Kao u priči. Centrirao mi je Frane Ćaćić s desne strane, bio je prekid, a ja sam nogom samo loptu prenio, pucao u mrežu. Nije prošlo nego 40 sekundi, mislim i već smo poveli.

Odmah je bilo gotovo?

– A odmah, ušli smo s velikim motivom, nabojem, navijači su stvorili kao i uvijek fantastičnu atmosferu. Da nismo dobili, Inter bi nas preskočio ako bi pobijedio u Rijeci. Nisi mogao riskirati ni taktizirati. Krenuli smo furiozno, hajdučki. Ušlo je sve što smo pucali! Od prve minute. Poveli smo sa 4:0 već nakon dvadesetak minuta i zapravo je cijela utakmica bila ništa druga nego pjesma i fešta.

Na klupi Varteksa Ćiro Blažević?

– To je bilo neobično, jer već se govorilo da će on postati naš novi trener i onda na pressici poslije utakmice to se i objavilo. Odmah je prešao, pa je to bilo za mene malo je reć neobično. Pravi presedan da protivnički trener s te utakmice odmah po svršetku objavi kako dolazi kod nas!? No, tako je bilo dogovoreno, pa što sad da čekaju.

Godina je titule, ali rekordno mali broj bodova je osvojen?

– Da, mislim samo 56, to je zbilja minimum, mi smo ranije osvajali po 70 bodova i više i ne bismo bili prvaci… Bit prvak sa 56 to se ne može ponoviti. A čudna godina, turbulentna, ne mogu reći ni da smo mi blistali, imali smo uspona i padova, što se kaže, čak smo neko vrijeme igrali loše. Tri trenera promijenili. Plaće su nam kasnile. A kakva je neobična godina dovoljno vam je da je Dinamo bio u Ligi za ostanak.

Prvenstvo slabo počeli

Kažete loše ste igrali…

– Bilo je svega, počeli smo slabo, pa je otišao Katalinić. Nisam bio spreman ni ja, a Neretljak je kasnio s Europskog prvenstva u Portugalu. Loše je bilo i financijski, ali smo rekli ajmo dat sve od sebe… Gurao nas je motiv, a svi su gubili bodove. Onda nas je Slišković podigao, on i Mišo Krstičević, bili su dobar tandem.

Kako biste ih oslikali? Sjećamo se priprema u Antalyji?

– Baka je, znate, ležerniji tip, ali nas je dobro vodio, taktičar, a Mišo je bio čvrsta ruka, gdje bi Baka popustio, Mišo bi to nadoknadio. Baka je doveo Mišu.

Ipak su ih smijenili?

– Mi smo krivi jer smo se opustili kad je Dinamo ispao u Ligu za prvaka. Mislili smo da je s tim sve gotovo. Slavili smo i rugali se i na nesportski način…

Nisu baš zabilježene izjave ruganja?

– Nisu javno, ali smo se u svlačionici baš opustili. Zato je i doveden Štimac za kormilo, preuzeo je sve kad je naslov došao u pitanje i izveo nas je do kraja. Dok smo se mi rugali Dinamu, skoro nas je zaskočio Inter iz Zaprešića. Danas kad to pričam zvuči mi sve nestvarno.

Da, 56 bodova, Dinamo sedmi, a Inter Zaprešić glavni rival.

– Bilo je i igračkih promjena, doveden je Niko Kranjčar kao trofej, vratio se Ivan Leko, bio je tu Bišćević, dobra momčad, bilo je odjednom puno igrača…

Pamtimo kad je Štimac Sliškoviću doveo i Hrmana, da je Baka zavapio na pripremama u Turskoj „a đe ću s njima”. Pisali smo Ali Baka i 44 hajduka..

– Taj širok izbor igrača ipak je omogućio da doguramo do titule, a mogli smo uzet i duplu krunu, ali je Rijeka bila bolja u dva finala.

Danas?

– A danas mogu samo želit da se prekine suša. Nemam recept, vječni sam optimist i svaka iduća sezona za mene je ta u kojoj će Hajduk biti prvi. Mora i to doći, još smo mladi, dočekat ćemo. Da budeš prvak mora ti se stotinu sitnica poklopit, treba sreće i da ključni igrači budu zdravi. Ne predajemo se. Pogledajte nas 2005., sa 56 bodova prvaci. I starije su generacije čekale 16 godina pa treba ustrajati – Vejić nudi optimizam.

Hajduk – Varteks 6:0

Split, 28. svibnja 2005. – Gradski stadion u Poljudu. Gledatelja oko 25.000. Sudac Željko Širić (Osijek).

Strijelci: 1:0 Vejić (1), 2:0 Biščević (11), 3:0 Bušić (20), 4:0 Ćaćić (22), 5:0 Lovrek (69), 6:0 Kranjčar (76)

Hajduk: Balić, Blatnjak, Bartulović, L. Vučko, Vejić, Đolonga (od 54. Grgurović), Ćaćić, Biščević, Bušić (od 61. Lovrek), Kranjčar (od 79. Munhoz), Leko.

Varteks: Mance, Mujanović, Kastel, Sklepić, Plantić, Ramadani (od 81. Novinić), Jertec (od 75. Golik), Petričević (od 69. Melnjak), Benko, N. Halilović, Jolić.

Počeo Katalinić, nastavio Slišković, završio Štimac

U ključnom dvoboju prvenstva Hajduk je ostao neporažen u Zaprešiću kolo prije kraja kod Intera (1:1) što mu je omogućilo da pobjedom kod kuće protiv Varteksa može postati prvak, ne gledajući što će Inter Zaprešić uraditi kod Rijeke.

Da Hajduk nije pobijedio, Inter bi ga pobjedom preskočio, no Hajduk je od prve minute poveo, 4:0 imao u 22. minuti, a Inter kod Rijeke na Kantridi premda je vodio sa 3:1 ostalo je na kraju 3:3.

Dinamo se te godine srozao u Ligu za ostanak, u redovima Intera igrao je Ćorluka, te Modrić prvi dio prvenstva, pa je prešao u proljeće u Dinamo, kad je Kranjčar iz Dinama došao u Hajduk.

„Bijele” je najprije vodio Ivan Katalinić u prvim kolima jeseni 2004., pa je doveden Blaž Slišković koji je izvukao momčad na prvo mjesto, ali je nakon samo jednog boda iz dvije domaće utakmice u Poljudu Slišković smijenjen i u preostalih osam utakmica kormilo je povjereno šefu struke Igoru Štimcu koji je sačuvao prvo mjesto i doplovio do titule.

Odmah nakon utakmice s Varteksom, na pressici, Ćiro Blažević koji je bio trener Varteksa proglašen je trenerom Hajduka za iduću sezonu!

Te je sezone trofej Hajdučko srce ponio vratar Vladimir Balić, a za najboljeg igrača po žiriju novinara i klupskih čelnika proglašen je Hrvoje Vejić.

‘Šiljo i ja smo u istoj trenerskoj klasi’

Danas je Hrvoje Vejić na putu da stekne trenersko zvanje.

– I ja sam u klasi kao i Šiljo, Goran Blažević, radimo krupne korake ka licenciji, tu su i Pranjić, Bubnjić, Mikić, Marin Oršulić…

A i sin napreduje.

– Moj Niko, on je šampionska generacija 2004. Sa 16 godina igra u Adriatica, neka napreduje pomalo. Što igra? A stopera, što će igrat, kao i tata.

Slobodna Dalmacija