Drugo poluvrijeme izlazimo sa sedam igrača visoko i pritišćemo, može se, jebemu – Hrvoje Vejić piše osvrt na utakmicu za Dalmatinski portal…
Dobili smo Istru i to je najvažnije, sve ostalo je manje bitno. U tjednu kad smo više slušali divljanje iz VAR soba, čudili se amaterizmu i neznanju službenih osoba, nepoštivanju protokola koje i sami priznaju, nije bilo lako igračima pripremiti se za ovu jako važnu utakmicu, ali bez obzira na sve navedeno, nema opravdanja za ovu igru Hajduka, koja je bila tragična.
Gledali smo ono što gledamo stalno, jalov Hajduk, nemoćan, Hajduk koji ne ide na pobjedu, nego čeka da se nešto desi i u tom čekanju dočekali smo ništa u prvom poluvremenu. Mislav je ostavio u zadnjim utakmicama dobrog Kalika na klupi, Sigur i Krovinović su zauzeli pozicije zadnjih veznih, Pukštas je bio istureniji u vezi, ali tu ništa nije bilo dobro. Brekalo je stalno ulazio u sredinu, ne vjerujem svojom idejom, i ostavljao krilo Diallu. Očito je to bio neki plan, ne vjerujem da igrači na terenu rade što ih je volja. I onda se pitam, zašto Brekala uvlačit unutra, da bi ostavio prostor Diallu? Ajde da je tu umjesto Dialla Perišić, pa ću ga ostavit na široko uvlačenjem Brekala, ali Dialla? Nema nikakvog smisla. Iskreno, ja bih Brekala ostavio široko na liniji, ako ostane tri puta jedan na jedan, to će biti dva zicera, ali očito su treneri Hajduka odlučili uvlačenjem Brekala u gužvu ostaviti prostor Diallu i onda zbog svoje greške mijenjali Brekala na poluvremenu kao da je junior. Ili je možda Brekalo sam odlučio biti svugdje osim na krilu, u tom slučaju izmjena je opravdana.
Druga stvar je visoki presing. Kojeg u prvom dijelu nije uopće bilo. Presing je stvar odluke, hoću li izaći visoko s 6-7-8 igrača i ostaviti obranu u koju imam ili nemam povjerenja da se bori, jedan na jedan ako treba, šta sad. Prvo poluvrijeme nema ni govora o tome. Ali drugo ima, izlazimo sa sedam igrača visoko i pritišćemo, može se, jebemu. Kažu mi stručnjaci – ne možeš igrati s Livajom presing. Ma možeš pokušati. Nažalost, mi uopće ne pokušavamo, a takva igra je zapisana u našem DNK, ako želimo bit prvi, onda moramo igrati tako, moramo pokušati igrati tako. Igrao Livaja ili ne, igrao Kalinić, Brekalo ili ne znam tko, Hajduk u Poljudu mora, ponavljam MORA pritiskati obranu gosta, bio to Dinamo ili Istra. Ako igrači to ne mogu, onda to nisu igrači za Hajduk.
Danas prvo poluvrijeme je bila šetnja za goste i to je nedopustivo. Drugo poluvrijeme, valjda su u stožeru skužili da je sve otišlo kvragu, izlazimo visoko. Brekala mijenja Dajaku, ovo zvuči kao neka basna, i baš Dajaku centrira Krovinoviću koji majstorski zabija za pobjednički gol. O Krovinoviću je puno toga napisano, bilo je puno kritika prema njemu, ali budimo realni, Krovinović je najbolji igrač Hajduka, nije to ni Livaja niti bilo tko drugi. Filip igra sve što treba, mijenja pozicije, kako se kome namjesti, nije to lako, šestica, osmica, desetka, nikog se ne preispituje kao njega, a on je opet tu kad najviše treba. Nažalost, nekad se više sluša glas navijača nego razuma, a onda mijenjaš Krovinovića čim ne ide dobro.
Ozljeda Uremovića brine, nadam se da nije ozbiljnija i, iako je Prpić potpuno opravdao povjerenje, bila bi velika nesreća izgubiti najboljeg stopera lige.
Do kraja utakmice sve je to bilo privođenje kraju. Lijepo je bilo vidjeti Tramezzanija opet na Poljudu, mišljenja sam da je taj trener iznio jako tešku dionicu u Hajduku na najbolji mogući način i zaslužio je nastaviti svoj put. Nažalost, netko je odlučio da to nije bilo dovoljno dobro, vjerojatno netko stručan. A i Tramezzani voli Adidas.
Mislav je rekao, sve pobjede do pauze, uzeli smo tri boda od devet zacrtanih, način na koji uzimamo bodove ne ulijeva povjerenje, ali dok ih uzimamo, sve je dobro.
Već dugo, već predugo ne igramo dobro, ali dok smo u egalu nema se šta prigovoriti. Vrlo brzo nam dolaze utakmice s Dinamom, Rijekom i Osijekom, tu će se sve rješavati. Stara izreka da se prvenstvo rješava na malim utakmicama više jednostavno ne pije vode, morat ćemo biti najbolji protiv najboljih, a za to moramo promijeniti jednu stvar. Moramo biti hrabri, i reći sami sebi mi smo ti, a ne biti…
Ubacite riječ koja nedostaje.
