Što Diallo uopće radi u Hajduku, to je pitanje i za onog tko ga je doveo. Šta je točno taj igrač dobro donio otkad igra, dajte mi jedan segment igre? – pita se Hrvoje Vejić u Komentaru utakmice na Dalmatinskom portalu
Gledali smo odličnu utakmicu u Poljudu, od prve do zadnje minute bilo je zanimljivo, nogometno, to što je završilo za nas katastrofalno ne umanjuje činjenicu da je utakmica bila sadržajna i zanimljiva. Puno se toga događalo u 90+ minuta, puno toga sam zapisao o načinu na koji su treneri pripremali svoje taktike i kako su se te taktike mijenjale kroz faze igre, ali na kraju to ništa nije važno. Izgubili smo utakmicu koju smo morali dobiti i to je jedino bitno. Ne pamtim kad sam bio ovako razočaran igrom Hajduka.
Poraz je zaslužen, Lokomotiva je znala što hoće i kako do toga doći. Puno je pomogao Mikanović sa svoja dva bespotrebna starta i imamo igrača manje već nakon dvadesetak minuta. U tom trenutku sam pomislio – ovo je ultimativni test jesmo li zreli za prvaka, moramo ostat čvrsti, čekati svoju šansu i dobit ovo 1:0. Nakon dvije minute gubimo nakon prekida, nitko nikog ne čuva, ljudi nam se ušetaju u gol. Odgovor na pitanje jesmo li spremni došao je jako brzo. Mikanović? Što je najgore, igrao je 20 minuta jako dobro, ali momak očito ima problem sa samokontrolom, drugi karton ti se jednostavno ne smije dogoditi u ovakvoj utakmici, preskupo je. Ali nije on jedini, bilo je tu još par pojedinaca koji su, blago rečeno, zasrali.
Ali ajmo o onom šta je bilo dobro. Prvo, navijači. Atmosfera je bila odlična, vukli su, bodrili, vjerojatno igrači nisu ni svjesni koliko su sretni da imaju ovakvu podršku. Dalje, Šarlija. Bravo momak. Fenomenalna partija, igrom, gardom, kvalitetom i ponašanjem, šteta da te suigrači nisu pratili.
Mislav je pogriješio u par stvari, to je jasno sad i meni i vama i njemu. Prvo, Diallo ne može i ne smije igrati ispred Hrgovića. Čovjek nije dao točan pas cijelo poluvrijeme, radio je sve krivo što je mogao napraviti. Šta taj čovjek uopće radi u Hajduku, to je pitanje i za onog tko ga je doveo. Šta je točno taj igrač dobro donio otkad igra, dajte mi jedan segment igre? Mr Football, šta, prosvijetli nas? Drugo, Elez ili Prpić? Ok, važna je utakmica, treba ti iskustvo, jasno mi je da ti treba mir u svlačionici i sve bi to bilo dobro da je utakmica završila u našu korist, ali nije. Treće, vratar? Imamo vratara koji je jako dobar u igri nogom i za šta točno služi, jer igre nemamo uopće. U vratarskim kvalitetama s Kalinićem ne može stati ni blizu u istu rečenicu. I čovjek ima kredit neviđen. Kad je zadnji put nešto obranio, ne pamtim. Da je Kalinić u ovim izdanjima već bi ga razapeli davno, ali takvi smo, deri po svojima. Dobro Lučić igra nogom, stavi ga Mislave na krilo, Sahiti nije baš nešto.
Vratimo se na utakmicu, imamo igrača manje i gubimo, ali pokušavamo, Mislav radi izmjene i ravnopravni smo, borimo se, ne damo se. I onda penal, evo ga, vraćamo se. I Livaja odlučuje, opucat ću ‘panenku’, zaboli me. I zaboli te, Markane, možeš šta hoćeš. Ovaj Hajduk ti nije ni do koljena, tako je posložio sustav onaj koji je slagao sustav. Sutra ćemo nova dva murala iscrtat negdje u gradu, jebeš jedan penal. Jedan moj suigrač mi je nedavno rekao, kad imaš trenera od pet tisuća, a igrače od milijun, to ne može dobro završit. Nadao sam se da nije u pravu.
Do kraja zabija Mudražija, zabija i spektakularno Livaja, ali ne uspijevamo ništa više od minimalnog poraza.
Bolan je ovo poraz, mene je osobno baš zabolio jer nas odmiče daleko od cilja koji svi sanjamo.
Ali, mi navijači Hajduka smo bolesni, nadamo se i nadat ćemo se uvijek, dok god ima šanse. Velike su utakmice pred nama, borite se momci do kraja, pa kako god završilo. Bit će zanimljivo, to je sigurno. U ovu momčad je uloženo mnogo. Uprava cijelu godinu govori da je ova sezona ‘all in’. Ako je ovo ‘all in’, onda opasno blefirate.