Hajduk je razbio Goricu u mini derbiju, baš demonstrirao moć protiv momčadi koja je ozbiljna i koju nije lako nadigrati, koja ima svoj plan, ali ‘bijeli’ su jučer bili puno bolji suparnik i slavili visokim rezultatom, koji je na kraju mogao biti i veći, što ne bi bilo nezasluženo.
Karoglan je na teren poslao istu momčad kao na prošloj utakmici protiv Istre, što je bitna stvar. Staro je nogometno pravilo, momčad koja pobjeđuje se ne mijenja, ali u praksi se to i ne događa baš često, što zbog ozljeda i kartona, što iz razloga što treneri uvijek žele nešto bolje smisliti. Ali ponekad je najbolje ne izmišljati previše i iskoristiti recept koji provjereno funkcionira, a upravo to je strateg ‘bijelih’ napravio i pogodio u potpunosti.
Gorica je ozbiljna momčad, neka nas ovaj rezultat ne zavara, u početnim minutama utakmice su izgledali jako dobro, u sustavu 4-5-1, gdje je svaki od pet veznih agresivno iskakao prema igraču s loptom, čekajući grešku domaćih i već u drugoj minuti su izašli u kvalitetnu tranziciju, te nam skoro zapaprili nakon udarca Vujnovića, kojega je obranio Lučić. Ali Hajduka to nije uzdrmalo, imao je plan i nastavio dominirati.
Prvi gol je otpustio kočnice domaćih, Šarlija je poslao dugu loptu na Livaju, slijedilo je savršeno primanje i još savršeniji pas na Dajakua, koji glavom poentira i sve izgleda bolje. Nakon prvog gola na terenu postoji samo jedna momčad, koliko je gol opustio igrače Hajduka, toliko je i nas navijače. Utakmicu je postalo puno lakše gledati.
U drugom dijelu trener gostiju Jeličić pokušava preokrenuti zbivanja na terenu izmjenama, ali jednostavno su danas naišli na boljeg suparnika. Kako je vrijeme išlo, ‘bijeli’ su izgledali sve moćnije. Žaperov gol u 63. minuti potvrđuje nadmoć. Inače odlični vratar Banić je i nekoliko minuta prije pokazao nesigurnost u istrčavanju, što nije iskoristio Pukštas, ali je zato Žaper bio neumoljiv. Krovinovića mijenja Kalik i odigrava najboljih pola sata od kada je došao u Hajduk. Razigravao je, oduzimao, asistirao, bila je to sjajna partija Kalika, kojom je podsjetio na najbolje dane iz Gorice, zbog kojih smo ga i doveli. Pokazao je da ga nismo uzeli zbog tetovaže. Treći gol je akcija za pamćenje. Livaja i Kalik sjajno kombiniraju na sredini terena, Marko ostavlja povratnu loptu nakon duplog pasa, a Anthony daje prekrasan pas na Sahitija, koji lobom poentira. Predivno.
U tom trenu, fešta je mogla početi, Hajduk je nakon puno godina jesenski prvak, veliki je to uspjeh nakon što smo dugo godina bili predmet sprdnje i priče da je prvenstvo gotovo oko Velike Gospe. Evo vam sad.
O imenima? Bilo je par vrhunskih. Nećemo o Livaji, on je level up. Dakle, Sigur, bravo dečko, gdje god ga se stavi dominantan, siguran (prezime govori), s gardom pobjednika, velika je budućnost pred ovim momkom. Dalje, Žaper. Puno su ga hvalili do sada, meni baš i nije to bio neki spektakl. Ali jučer je. Sjajna utakmica, bio je uvijek na pravom mjestu, i u obrani i u napadu, razigravač, strijelac, stigao i spašavati pred svojim golom kad je bilo najbitnije. I još ću jednog. Uremović. Još jedna fantastična predstava, nekako javno u sjeni Šarlije, ali momak igra za 10, jučer opet vrhunski, spašavao kad je trebalo. Stvarno imamo tandem stopera koji su klasa iznad za ovu ligu. To govori i broj primljenih golova.
Maloča je dobio ovacije s tribina. Zasluženo, kapetan s više od 300 nastupa u svetom dresu. Ali, moglo se to i dok je nosio naš dres, svi znamo da nije bilo tako, bilo je malo drugačije. Mario je top lik, sjajan igrač i čovjek, moje poštovanje ima zauvijek, nekad jednostavno treba odmak vremena da se prepozna nečija veličina, ljudima nekad treba vremena da shvate.
Ok, jesenski smo prvaci, ali ostaju nam dva gostovanja koja će puno reći o tome gdje smo. Puni smo samopouzdanja, opušteni i svjesni svoje snage. Ali moramo biti i svjesni da u ove dvije utakmice moramo biti najbolji što možemo, jer sam nekako dojma da se baš u ova dva susreta rješava prvenstvo. Naravno, u nogometu je svaka iduća utakmica presudna, ali ove dvije stvarno mogu donijeti ili oduzeti jako puno.
Idemo dalje, lijepo je jučer bilo, baš lijepo, ali to je nogomet, ništa ovo neće vrijediti ako ne nastavimo dalje. Zato nastavimo.
