Riješili smo sve dvojbe, Rijeka je otišla na plus 10, nakon kupa, ostali smo bez ikakve šanse i u prvenstvu. Došli smo na Rujevicu ranjeni, ali ipak vjerujući da se možemo pobjedom vratiti u igru za naslov, no sve je palo u vodu i trebamo se što prije okrenuti pripremama za novu sezonu, piše Hrvoje za Dalmatinski portal.
Karoglan se za ovaj ključni ogled odlučio za iskustvo, kako je Blatnjak u najavi rekao, ovo je utakmica za muškarce i taj izbor po meni je potpuno opravdan jer bi bilo pogrešno utopiti nekog od klinaca u jednoj ovako važnoj utakmici.
Međutim, ponovo u postavi nije bilo Brekala i Kleinheislera, koji su najveća pojačanja prijelaznog roka, tako da opet izlaze ista pitanja, ali i to je sve nakon ove utakmice potpuno nebitno.
Sopić je izveo svoju klasičnu taktičku postavku, 4-1-4-1, svjestan vrijednosti Selahija koji može sam biti korektor vezne linije, što je rijetko naći, zato i većina ekipa igra s dva zadnja vezna. U biti Rijeka je dobila prvenstvo u trenutku kad se dogovorila sa Selahijem, koji nije htio produžiti ugovor. To je Rijeci omogućilo da se diže visoko s pet igrača i dominira, i, iako je Hajduk pokušavao, teren je pokazao da je Rijeka bila ta koja je imala posjed, više udaraca po golu, više izglednih prilika, Karoglan je pokušao parirati veznom redu Rijeke s dvije šestice, Krovinovićem i Sigurom, te tri ofenzivna vezna, Sahitijem, Kalikom i Pukštasom. Stoperske pozicije su zauzeli Elez i (nedovoljno) zaliječeni Uremović. Hajduk je pokušavao i imati posjed i napadati visoko. I ništa od toga nije funkcioniralo. Rijeka je pokazala šampionski gard, dominirala od početka do kraja, ostavila nas bez udarca u okvir gola u utakmici u kojoj moraš pobijediti. Prvo poluvrijeme smo držali egal, ali nije to igra koju želimo gledati. Igrači Rijeke su bili brži, brzo okretali strane, bili prvi na tzv. drugim loptama, jednostavno su bili bolji i nije bilo razloga za optimizam. Ali nama navijačima Hajduka ne treba razlog za optimizam, mi se nadamo i nadamo, i s nevjericom gledamo šta se događa na terenu, i opet se nadamo.
Trenutno imam osjećaj da smo izgubili od svakoga, jesmo li mi ikoga dobili? Ali to je super, kad se navikneš na poraze, sve ti je lako. Drugo poluvrijeme Karoglan mijenja, pokušava sve šta može, vidimo i Trajkovskog, i Brekala, i Perišića koji pokazuje svakim dodirom lopte da je klasa, ali gol odluke dolazi na drugoj strani u 70. minuti. Fruk asistira, Pašalić sjajno zabija.
Poslije gola sve akcije Hajduka imale su potpis Perišića, ali nažalost do izjednačenja nije došlo.
Sve smo riješili, sad je sve lakše, ova napetost borbe za naslov prvaka nas je ubijala. Da možemo ovoliko loše nismo vjerovali ni sami. Treba se od sutra okrenuti novoj sezoni, zaboraviti ovo što prije. Lažna nada najviše boli, a to je ono što smo dobili od predsjednika na vrhu, sportskog direktora koji se pokazao samo kao sjajan sprinter, do trenera i igrača. Kako bi rekao Richard, znači k……
Iskreno, ne nadam se više ničemu, samo želim vidit da Mr. Football stavi još jednom #bitcetogajos, pa da svi poludimo od ushićenja.
Šteta, mogla je ova sezona završiti puno bolje, da igrači nisu smjenjivali i postavljali trenere, trebao je svatko samo raditi svoj posao. Jednostavno je.
