NOGOMETAŠI IZ RUPE
12 MNT Ko to more platit je iza nas, a baš tijekom jedne od posljednjih natjecateljskih večeri na WhatsApp „doleprša“ mi jedna zanimljiva fotografija. Ugodno me iznenadila i obradovala. Slikano sredinom 60-ih, a pošiljatelj naš pločanski Splićanin Damir Radić Uta, školska generacija poslije moje.
Na slici nogometna družina drugog razreda OŠ V.Nazor upravo spremna utrčati na teren, u Rupu kod Stare škole. Face mi poznate pa s Ljubom Ivaniševićem koji je upravo završio sa suđenjem jednog od susreta turnira potvrđujemo identitet.
Gornji red: Ljubo Ivanišević, Milivoj Barbir, Mišo Krstičević Mika, Mate Žderić. Donji red: Đino Giljević, Damir Radić Uta, Zoran Parmać.
Sedmorica veličanstvenih, svi manje ili više vezani uz sport. Pa, idemo redom na znanje i ravnanje mlađim posjetiteljima našeg portala.
Ljubo Ivanišević, bivši malonogometni i rukometni vratar, još uvijek aktivni sudac pločanske lige veterana, bivši rukometni sudac, a sada nadzornik na rukometnim susretima naše regije. Milivoj Barbir, bivši veliko i malonogometaš, počeo u Jadranu, kao junior sa školskim kolegom Mikom otišao u Neretvu, igrao i za makarski Zmaj, tipični napadač, killer. Po struci odvjetnik. Mišo Krstičević Mika, bivši uspješni nogometaš, reprezentativac, dugogodišnji priznati nogometni trener, da ne bi duljili, mogli bi do sutra, o njegovoj sportskoj veličini najbolje govori mural na kultnoj Močvari. Mate Žderić, koliko mi je poznato nije bio nešto posebno sportski aktivan. Imenjak je i rod našeg Mate s portala, trenirao sam mu sina Ivana košarku, očito bez razloga nije bio član ove momčadi. Đino Giljević je svestrani bivši sportaš, igrao je košarku, rukomet, branio vaterpolo, bivši prvoligaški rukometni sudac, sada nadzornik na rukometnim utakmica prve lige, u obje konkurencije. Damir Radić Uta, profesor tjelesnog odgoja, preferencija vodeni sportovi, amaterski igrao vaterpolo, trener plivanja u splitskom Mornar. Zoran Parmać je u mladim danima ganjao nogometnu loptu, što na velikom što na malom terenu, nešto kratko u Rijeci kasnije najviše za Refula po Močvari. Glazba je ipak njegova životna preokupacija.
Zanimljiva sedmorka i družina, kratko vraćanje u bezbrižne dane i sportske maštarije. A ja sam se odmah prisjetio i 1979.godine kada smo mi košarkaši igrali u Solinu prvenstveni susret protiv istoimenog domaćina, a pred početak nam se dolaze javiti novopečeni igrač Hajduka Mika u pratnji Ute. Nije nam pomoglo njihovo bodrenje, izgubili smo a igralo se na vanjskom igralištu koji se nalazilo na sadašnjem parkiralištu kod nogometnog igrališta Jadro.
Jurica Vukojević
