Prenosimo u cijelosti pismo trenera Darija Hercega posvećeno u čast preminuloga Tea Marinovića, objavljeno na Facebook profilu KK Ploče:
“Moj prvi kontakt sa Teom… Osmi razred, nas par priključeni prvoj ekipi. Ulazim u svlačionicu, pogled u pod, tražim slobodno mjesto i samo šutim. Šutim od straha i respekta prema starijima. Dignem glavu, nakon što sam vezao tenisice bar 10 minuta, praveći se samo, da me nitko od njih ništa ne pita. Vidim lika, kovrčava kosa, pogleda me, nasmije se i kaže mi :”Ajde mali ne brini se, bit će sve dobro samo se opusti”. Naravno bio je to Teo, ni ne znajući, koliko su mi njegove riječi pomogle, da se napunim potrebnim samopouzdanjem. Bilo je tu raznih košarkaških faca poput Cvije, Davora, Tončija i drugih… ali kad je trebalo poviknuti, stisnuti i povući ekipu, pa i prvi se potući, pogađate, prvi je bio Teo. Teo nije bio igrač koji će zabiti 20, 30 koševa…
On je bio nešto sasvim drugo, nešto što svaka ekipa treba imati u ekipi. Vođu na parketu sa izrazitim liderskim sposobnostima, ali i van parketa. Jednostavno rođeni KAPETAN, nešto što se ne može naučiti.. Ljudina od čovika nad kojim si imao respekta. Kad bi se sreli, sa zanimanjem bi se raspitivao kako mi je u klubu u kojem trenutno igram i naravno, kad ću doći na termin u dvorani (stariji protiv mladih). Ljubav prema košarci dovela ga je i do toga da postane trenerom, koji je sa Juricom Vukojevićem, alfom i omegom pločanske košarke, odgojio bezbroj generacija.
Sreli smo se ne tako davno, ovaj put u sasvim drugim ulogama. Naručio mi je pizzu za van, sjeo za šank i objašnjavao kako je cijeli dan uživao u svojim maslinama. Jedva sam čekao razgovor o košarci i da mu objasnim kako sam se ponovno uključio u KK Ploče i rad sa djecom, kad mu je zazvonio telefon i morao je ići. Dogovorili smo ćakulu za sljedeći put, put koji se nažalost nije dogodio. Sa svojom crnom kovrčavom kosom (znat će njegovi košarkaši), mangupskim osmijehom i stavom vođe zauvijek ću te se sjećati. Počivaj u miru Veliki čovječe!!!”
Trener Dario Herceg
