Sport

Argonauti Bjelovar: Apeliramo na Udrugu lađara – lađe su u katastrofalnom stanju!

U cijelosti prenosimo otvoreno pismo Udruzi lađara Neretve ekipe Argonauti Bjelovar, aktualnog prvaka Maratona lađa:

Dragi prijatelji,
ponukani smo se obratiti lađarskoj javnosti nakon netom održane utrke na Jarunu. Ovim putem čestitamo i zahvaljujemo svima koji su došli nastupiti i promovirati lađu i Neretvu u Zagreb. Poseban pozdrav i čestitku upućujemo lađarima Gospe Karmelske s kojima smo vodili bespoštednu borbu svih 9,5 km a pogotovo zadnjih 1700 metara. Vjerujemo da su svi navijači u toj borbi vidjeli svu čar Maratona i u kakav spektakl se on pretvorio. Dvadeset lađa na Jarunu jamče Maratonu lađa mirnu budućnost.

Možda kroz prizmu masovnosti proizlazi ta prividna sigurnost Udruge lađara Neretve. Možda je masovnost razlog konstantne nepripremljenosti organizatora, Udruge lađara Neretve. Fascinantna je lakoća kojom organizator odbija sve prigovore i sugestije i iz godine u godinu ponavlja iste propuste. Na utrci dugoj 10 km organizator je smatrao kako mu je jedan sudac dovoljan. Događali su se nesportski potezi tijekom utrke ali to nitko nije vidio jer je sudački čamac pratio vodeći dvojac. To je očiti primjer podcjenjivanja svih ostalih ekipa koje nisu u poziciji da se bore za odličja. Vjerujemo da je uloga suca u čamcu da prati utrku i eventualno upozori ili kazni ekipu koja se ogriješi o pravila. Njegova zadaća ne bi smjela biti odlučivanje o foto finišu jer nema opremu za to niti je u ovom slučaju stao u ciljnoj ravnini, ali je zato u sekundi, na temelju svoje „subjektivne“ i paušalne procjene donio odluku o pobjedniku. Nakon 9500 metara razlika između dvije vodeće ekipe nije bila veća od 30 cm i mi smo bili uvjereni da smo pobjedili (ali isto tako i momci iz Krvavca), što nam je potvrdio velik broj ljudi u publici. Ali niti smo mi pozvani niti publika, da odlučujemo o ishodu. Za to na Jarunu postoji sustav za foto finiš, ali ga organizator nije koristio. Kao da nije bilo dovoljno neugodnosti lani, kada je pobjeda Argonauta pala u drugi plan jer su Gusari i Stablina opravdano negodovali zbog nepostojanja snimke ciljne ravnine i nemogućnosti donošenja ispravne odluke. Tada je doneseno solomunsko rješenje i obje ekipe su proglašene drugoplasirane. Na utrci na Jarunu, koja je ipak samo malo jači trening za većinu ekipa, organizator donosi odluku o pobjedniku na temelju ničega. Na temelju sučevog dojma ekipi Argonauta bez ijednog argumenta oduzima zlato. Zašto nismo mogli podijeliti prvu poziciju sa lađarima Gospe Karmelske? Vjerujemo da se oni ne bi bunili jer uostalom nitko nije znao tko je i ako je uopće itko pobjedio.


Danas sve veći broj momčadi naporno trenira tijekom cijele godine i taj trud bi krovna organizacija trebala prepoznati i biti ponosna. Svaka momčad aktivira velik broj mladih koji na taj način promoviraju zdrav i aktivan život i manje vremena provode u kafićima ili za računalima. Umjesto ponosa i nastojanja da se prilagodi vremenu i trendovima, Udruga očito ima drugačije ciljeve i nažalost na taj način omalovažava sav trud desetak vodećih ekipa. Iako Maraton čini svih 30-ak ekipa, čar mu ipak daju legendarni okršaji u prvoj dekadi između Rogotina i Komina, kao i nedavni između Gusara, Stabline i Crnog puta, a sad očito i Krvavca i Bjelovara.

Obzirom da je Argo Bjelovar aktualni prvak Maratona lađa, vjerujemo kako naša poruka ima određenu težinu. Na Maratonu nastupamo jedanaestu godinu i imamo mnogo iskustva. Nastupali smo i na utrkama u Vidu, Neumu, Korčuli kao i preveslavanju La Manchea i Jadrana.

Stanje maratonskih lađa je katastrofalno. Toliko su trule i dotrajale da su poneke stvarna opasnost za korištenje a kamoli da se u njima nastupa na natjecanju zahtjevnom poput Maratona lađa. Vidjeli smo pojedine ekipe kako ljepljivim trakama oblažu rubove lađe kako se ne bi ozljedili!? Našoj ekipi je lani na Korčuli pukao drveni dio lađe na koji se montira parić i zbog toga nismo mogli veslati zadnja dva kilometra a ista stvar se dogodila i ekipi Argo II na Jarunu ove godine. Lađa koju smo mi zadužili na Jarunu je bila toliko trula da naš parićar nije želio ni isprobati parić jer ga je bilo strah da bi sve moglo popucati koliko je trulo. Iako nam neki iskusni lađari govore da smo trebali bolje osigurati parić, smatramo da je to tužno a situacija očajna i ne vodi dobrom. Lani smo slične prigovore slušali od članova ekipe Gusara koji su dobili probijenu lađu i sami je morali krpati dan prije Maratona. Ekipa koja slovi za najvećeg favorita Maratona mora brinuti o ispravnosti lađe koju je zadužila!?¨

Govoreći iz vlastitog višegodišnjeg iskustva, ekipama koje nisu u samom vrhu je manje bitno hoće li dobiti bržu ili sporiju lađu, hoće li startati iz prvog ili drugog reda. Hoće li im netko na startu skratiti konop za 10 metara kao što se nama dogodilo 2015. godine. Oni samo žele nastupiti i dati sve od sebe, a onda opet mirovati slijedećih 10 mjeseci. Za razliku od tih 30 ekipa, uvijek postoje ekipe koje treniraju 5-7 puta tjedno tijekom cijele godine. Oko njihovih priprema i rivalstava se diže prašina i nabrijava atmosfera pred svaki Maraton. To su pojedinci i ekipe koji trpe strašna odricanja i napore ali na taj način i promoviraju Maraton lađa na Neretvi. Lani su svi gledatelji došli navijati za svoju ekipu ali su ustvari željeli vidjeti ishod godinu dana nabrijavanog obračuna između Stabline i Gusara, a na kraju su svjedočili nikad atraktivnijoj završnici u kojoj su 200 metara prije cilja tri ekipe poravnate veslale prema ciljnoj ravnini (za koju nisu bili sigurni gdje je, ali o tome malo kasnije). Svjedočili su povijesnoj pobjedi Arga, pobjedi koja je atraktivnost i promidžbu Maratona digla na jednu višu razinu. Te tri ekipe su trenirale godinu dana, skoro svakodnevno, kako bi uspjele nadmašiti protivnika, pa makar za jedan metar.

Na lađarskim utrkama je potvrđeno da ukoliko želiš biti siguran koje si mjesto osvojio, moraš protivnika nadmašiti za barem jedan metar, jer sve manje od toga ulazi u sferu nagađanja, fotofiniša (kojeg organizator uporno ne osigurava), bapskih komentara, paušalnih procjena i solomunskih rješenja.

Ovim putem upućujemo apel ULN-e da se trgnu iz letargije. Za dva mjeseca nam predstoji jubilarni 20. Maraton lađa. Mi kao aktualni branitelji naslova ćemo ponovno privlačiti medijsku pozornost. Stvarat će se fama oko okršaja Neretvana sa kontinentalcima i na taj način ćemo promovirati Maraton i privući dodatne gledatelje i turiste u dolinu Neretve.

Molimo vas da svima osigurate ravnopravne uvjete, kako na startu tako i tijekom same utrke. Do nas tijekom cijele godine dolaze saznanja i upozorenja kako će se neke ekipe žrtvovati na startu kako bi nas odmah na startu izbacili iz borbe za odličja. Omalovažavanja i uvrede tijekom prošlogodišnjeg proglašenja pobjednika u Pločama, najava nesportskih poteza ove godine i loša organizacija utrke na Jarunu su razlozi zašto nam je naš dosadašnji trener otkazao suradnju. To jest naš problem, ali je opet uzrok problema loša organizacija krovne udruge Maratona lađa.

Podsjećamo na situaciju sa starta 14. Maratona 2011. godine kada su Gusari trebali osvojiti Maraton treći put zaredom kako bi dobili Veliki štit kneza Domagoja u trajno vlasništvo. Njihov predstavnik Boro Šuman je prišao lađarima Bjelovara koji su iznenađujuće zauzeli startnu poziciju s desna od Gusara. Znajući da smo već godinama smješteni u Rogotinu bojao se da ih mi ne udarimo namjerno odmah na startu. Mi smo poštivali aktualne prvake i na svoju štetu išli u desno samo da njima omogućimo nesmetan start, ali smo zato zapeli u gužvi i par puta se sudarili s Baćinom. Mi nismo željeli da se na kraju priča kako je Bjelovar utjecao na ishod Maratona i plasman Gusara, koji su tada obranili naslov a mi zauzeli odličnu 4. poziciju.

U ime svih ekipa koje mukotrpno treniraju već 10 mjeseci molimo vas da sve lađe dovedete u ispravno stanje. Definirajte pravila i sankcije za nesportske poteze, a pogotovo one poput izbijanja parića i parićara Crnom putu na startu 2014. godine. Trajno i kvalitetno donesite rješenja za uska grla poput Čeveljuše. Vidljivo označite trasu u moru u Pločama i ciljnu ravninu sa uređajem za foto finiš.

Iako nismo u dolini Neretve, stojimo vam na raspolaganju ako bilo što ustreba logistički, organizacijski ili savjetom.

Sportski pozdrav,
Predsjednik SU Argo, Tomislav Smrček Čonč