Nije lako živjeti u malome gradu, ali je to, što bi se u narodu reklo, mila majka prema onome kako se živi u malom mjestu, selu ili na otoku.
Zdravstvene usluge koje se pružaju u Domovima zdravlja Dubrovačko-neretvanske županije uglavnom se oslanjaju na dubrovačku Opću bolnicu i hitni medicinski ili sanitetski prijevoz i baziraju se na dijagnostici, prenosimo priču Dubrovačkog vjesnika.
Ako ste nešto slomili, gips ćete dočekati tek u Dubrovniku do kojeg često ima puno sati ‘jahanja‘. Dubrovački Dom zdravlja opremljen je RTG snimanjem zuba te ultrazvukom u sklopu ginekoloških ordinacija, Dubrovčanima je bolnica blizu za rendgenske pretrage pa radiološku službu u Domu zdravlja ni nemaju u punom opsegu, no što je s dva korčulanska doma zdravlja, onim u Metkoviću i domom zdravlja u Pločama?
Usluga rendgenskih snimanja ili pak ultrazvuka, primjerice dojke ili abdomena na koje se u bolnici čeka preko godinu dana, u ovim domovima zdravlja postoje, kako stoji na njihovim web stranicama, radiološka usluga je u punom opsegu. No tu se obavlja dijagnostika, a za tretiranje bilo kakve traume vozi se u Dubrovnik ili Split. Jer nemaju traumatologa, često ni ortopeda. U nekima specijalisti dolaze par puta tjedno ili dva puta mjesečno, i svi redom trebali bi funkcionirati kao ‘bolnice u malome‘, upravo zbog velike udaljenosti od ‘prave‘ bolnice.
Obiteljska medicina, laboratorijska dijagnostika, kirurgija, pedijatrija, dentalna medicina, ginekologija, interna medicina, palijativa i patronažna služba ono su što moraju imati kako bi stanovnici dobili zdravstvenu uslugu, a potom, ako je potrebno, kreću dalje za Dubrovnik, nerijetko i Split ili pak što se dijela Neretvana tiče, u Mostar.
Tisuću smo puta pisali o geografskom položaju, razvedenosti županije, o statusu bolnice koja jest regionalna ali ipak ima tek status ‘opće‘, o nedostatku osoblja, uslugama koje moramo tražiti u Splitu ili Zagrebu… No što je s rasterećenjem bolnica ‘pojačavanjem‘ usluga Domova zdravlja, kako je Ministarstvo zdravlja najavljivalo kao ‘gotovu stvar‘ još 2015. godine?
„Po novom modelu koncesionari bi i dalje pružali postojeće usluge besplatno, a u domovima zdravlja bi se organiziralo niz specijalističkih usluga koje bi također bile besplatne za pacijente (oftalmolozi, otorinolaringolozi, neurolozi, kirurzi, internisti, dermatolozi i sl.). Na taj način pacijenti na jednom mjestu dobivaju kompletnu uslugu te ne moraju ići u bolnice i čekati na preglede.
Istovremeno, bolnice se rasterećuju, čime im je ostavljena mogućnost za razvoj bolnica na složenijim zahvatima te se na taj način rade uštede u bolničkom sustavu.” – piše na stranicama Ministarstva 2015. godine. Otad pa do danas, malo se toga promijenilo. Hoće li, kad i na koji način Dubrovački je pitao osnivača Domova zdravlja Dubrovačko-neretvansku županiju. Odgovor još nisu dobili.
Radiološke pretrage u Domu zdravlja Metković funkcioniraju u punom opsegu, kažu u Metkoviću. Možete izvršiti rendgensko snimanje i ultrazvučno snimanje svih organa, također rade i ultrazvuk dojke, a u slučaju sumnjivog nalaza pacijent se šalje dalje za Dubrovnik ili Split na magnetnu rezonancu ili CT. Ultrazvučna i rendgenska dijagnostika kao i pedijatrija i ginekologija funkcioniraju na razini primarne zdravstvene zaštite. Imaju liječnika radiologa, nekoliko tehničara i jednog specijalizanta, no nemaju ortopeda, traumatologa ni psihijatra, a Dom zdravlja Metković pokriva grad Metković, grad Opuzen i četiri okolne općine, dok grad Ploče ima zaseban Dom zdravlja.
Pločani pak kažu kako su u tamošnjem Domu zdravlja gotovo svi liječnici napunili godine za mirovinu. Laboratorij, dodaju, ‘još nekim čudom radi‘, nema biokemičara pa se materijali nose u Dom zdravlja Metković. Ginekološka ambulanta radi, liječnik ima još nekih 5 godina do mirovine, a o specijalizacijama nitko ne govori. Rendgen postoji ali specijalistica radiologije je već ostvarila uvjete za mirovinu kao i rtg tehničar, ali će navodno raditi još godinu dana, navode stanovnici. A i nema ni jednog specijalista koji dolazi u Ploče, čak ni u Metković, a i od subote u 15 sati pa do ponedjeljka ujutro nemaju ni ljekarne.
Domovi zdravlja na Korčuli rade dijagnostiku, no vikendom ne rade, a i s otoka ih, baš kao i iz Neretve, za svaki lom ili naciklu kost šalju u Dubrovnik jer ni njih nema tko zagipsati.
Dom zdravlja dr. Ante Franulović pokriva Vela Luku, Blato, Čaru i Lastovo, otok koji je posebna priča po svemu, pa tako i po zdravstvenoj usluzi koju, nakon Korčule, Lastovci najčešće dalje traže u Splitu. I u ovom Domu zdravlja navedene su sve zdravstvene usluge, čak imaju i ortopeda tri puta tjedno, specijalista kojeg u južnim krajevima očito treba tražiti svijećom.
Dom zdravlja Korčula pokriva Korčulu, Smokvicu, Orebić, Kunu i Trpanj i na njihovim stranicama stoji puni opseg zdravstvenih usluga za dio otka i Pelješca, no ni tamo nema ortopeda ni traumatologa.
U svim domovima zdravlja postoje dežurstva za vikende i praznike, a za ozbiljnije stvari ipak treba do prve bolnice. I onda se opet vraćamo na lomove, traumatologe, rendgenska snimanja i gipsanje koje će vam obaviti samo u OB Dubrovnik. I naravno, sanitetski i hitni prijevoz bez kojeg bi bili u teškoj nevolji.
Imaju sve, a nemaju ništa, kažu stanovnici Metkovića, Korčule i Ploča, a bajke o tome da se može živjeti u malim sredinama, i da ne moraju svi baš seliti u veće gradove, ostaje i dalje bajka za neke predizborne kampanje.
