Regija

U Komarni se dobro živi – iz mora izranja most, a sezona s Kinezima traje cijelu godinu

Vijest kako je nakon spajanja prva tri elementa kolničke konstrukcije, od prošlog tjedna moguće hodati dijelom Pelješkog mosta, bila je izvrstan povod za posjet Komarni, prenosimo s portala Dubrovački vijesnik. 

Malo mjesto s kopnene strane Pelješkog mosta od početka izgradnje kapitalnog projekta hrvatske cestogradnje i prometnog povezivanja dubrovačke enklave s ostatkom zemlje živi s graditeljima mosta i pristupnih cesta.

Mještani dnevno svjedoče napretku radova. Kineski zavarivači su spojili tri elementa duga 10 i široka 22,5 metra na dijelu od kopna preko prvoga upornjaka prema prvom stupu. Uskoro će most “rasti” i biti još vidljiviji jer je nakon prvih 29 na putu još 13 od ukupno 165 segmenata. Na više stupova se počelo s postavljanjem armature koja će ponijeti pilone mosta.


Vlasnik više apartmana u kojima su smješteni kineski i neki naši inženjeri, predsjednik Mjesnog odbora Komarna Ivo Jerković kaže kako mještane raduju promjene:

– Svaki dan se vide, mnogo se radi i danju i noću, kad vidimo bljeskanje aparata za varenje. Divni su zaposlenici, s njima nema nikakvih problema; kad se susretnemo, uvijek pozdrave. Za njih i izvođače pristupnih cesta iz naših tvrtki TexoMolior, Emanuel, Georad i Žužul radimo dosta marendi. I bez tih marendi smo imali vrhunsku sezonu. Kod nas inženjeri imaju ručak, a radnici na Pelješcu tri menze za sve obroke. Kinezi su naši vrhunski gosti, ali se od korona krize rijetko viđaju po restoranima. Kao gosti restorana popiju vino ili pivo, ali samo ako je dan kasnije neradni dan! Pojedu pizzu, cheesburgere, rubu, škampe, sve što i mi. Zanimljivo je da nemaju slijedove, nego je običaj da na stol sve donesu i uzimaju što žele. Jede se, doslovce i po tri sata- priča Jerković koji je prije dvije godine povukao hazarderski potez koji se kasnije višestruko isplatio.

Iako su mu mnogi govorili da srlja, on je ipak spustio cijene usluga i postao najjeftiniji u okolici, konkurent čak i kafićima u Metkoviću i Opuzenu. Kod njega se pola litre piva pije za samo 12 kuna, drugdje za 18 do 20 kuna. Zato gosti naruče ovdje i 7 do 8 tura, umjesto najviše dvije. Mještani su govorili “Nije ti to dobro”, ali se Jerković nije dao obeshrabriti.

Bez radničkih marendi i ručkova restoran je ove sezone imao s turistima 85 posto lanjskog, rekordnog prometa. I susjedi iznajmljivači su imali 70 do 80 posto lanjskog bukinga. Naravno, neki i “samo” do 60 posto, ali je i to dobro jer su s dolaskom covida mnogi računali da u sezoni neće imati više od 30 posto lanjskog bukinga. Mještani Komarne u šali kažu da imaju bolje učinke od bogatog Dubrovnika.

IZVRSNA SEZONA

Jerković priča da Kinezi drže do tradicije i proslavljaju dovršetak svakog dijela posla. Tako i završetak svakog stupa:

– Vatromet je obavezan, a u slobodnom vremenu pogledaju sport. Iako im nogomet nije tako razvijen, kad je naša reprezentacija igrala na Svjetskom nogometnom prvenstvu, navijali su s nama i skakali na svaki dobar potez Modrića i ekipe. Jednog smo kineskog radnika tad digni na ramena! Ovdje su 31. prosinca zajedno Novu godinu čekali Hrvati i Kinezi, a 25. siječnja se slavila i lunarna kineska Nova godina. Prije korone Kinezi su na svoje proslave pozivali cijelo mjesto, a sad striktno paze na epidemiološke mjere. Naravno, na gradilište je nemoguće ući bez akreditacije, svi disciplinirano nose maske i mjere tjelesnu temperaturu.

Mještani oduševljeno pričaju o kulturi i običajima Kineza. Kažu nam da su za Božić u trgovinama, posebno starijem pučanstvu donijeli mlijeko, kruh, čokolade, brašno, sokove, jogurt i slično. Svakome po 4 do 5 vrećica, a darivali su i svoje papirnate lampione te šivane ukrase, znakove za sreću ukućana. Darivali su zato da ispoštuju svoje običaje prema susjedima i pokažu poštovanje prema lokalnoj zajednici.
Ipak, o učincima budućeg mosta na turizam, mještani nisu suglasni. Jerković misli da će im sezone biti bolje, uz više turista i veću zaradu:- Pelješac će živnuti, a ni nama to ne može donijeti ništa loše! Ako samo 10 posto turista svrati u Komarnu, izvrsno za nas! A opet, most je od nas daleko 1300 metara, dostatno za zvučnu izolaciju. Možda će se buka čuti noću, ali i do sada se čuo ljetni promet na koji smo naučili, pa ćemo i na ovo!

Mile Brljević se 1965. doselio iz Metkovića i oduševljen je da će doživjeti izgradnju mosta o kojem se desetljećima priča. Zagrepčani Ante i Mihajla Gelo u Komarni su izgradili skladnu višekatnicu gdje godinama borave od Uskrsa do Svih svetih:

– Ove smo godine imali 55 posto lanjskog bukinga. Mislim da će se most negativno odraziti jer kad dođu do mosta, nastavit će umjesto doći k ama. Slučajnih gostiju nema, samo onih koje upute agencije! Dobit ćemo zagađeniji zrak i buku, a izgubiti tišinu i čistoću na koju su utjecale morske struje koje bi u sezoni kiša proslijedile naplavine Neretve. Koristi vidim samo za Pelješac i Dubrovnik, ali ne i za Komarnu. Mogući benefit bit će, možda, brojniji brodski izleti do Pelješca, Mljeta i Korčule – kaže Ante, a supruga dodaje:

– Lokalci bi voljeli više turista, a vikendaši više mira. Sreća da su posao dobili Kinezi. Most grade a nisam vidjela vrijednije i ugodnije radnike koji nas uvijek lijepo pozdrave!

Po prolomu oblaka od kojeg se ne vidi ne samo Pelješac, nego ni stupovi novog mosta, svraćamo pred vrata barba Luke Bebića za kojeg su rekli da je ovih dana u Komarni. Željezna vrata kamene kuće su zatvorena a vjerojatno zbog snage pljuska, barba Luka nije čuo naše glasne povike. Kiša je sve jača, sastavili su se nebo i zemlja, a mi smo, gazeći uzbrdicom niz koju kiša stvara nabujali potok, do koljena mokrih hlača stajemo ispod krova kuće Marka Dragobratovića. Ljubazno nas poziva u kuću te doznajemo da je strojar zaposlen na crpnim stanicama Hrvatskih voda:

– Ove su sezone najčešći gosti bili Poljaci, Slovenci i Nijemci dok nismo ušli u crvenu zonu. Most se gradi u tri smjene i nikom ne smeta niti će. Noću vidimo bljesak varilaca na poslu. Most će sigurno postati atrakcija koju će mnogi željeti obići izletničkim brodom. Živnut će Komarna, a najvažnije je da će nam državu spojiti u cjelinu – kaže ovaj vijećnik općine Slivno kojoj su Duboka, Klek, Komarna, Ratac i Repić izlaz na more. Njegova majka Ivana dodaje:

– Kao djevojka sam vidjela početak i kraj gradnje Mosta preko Omble, a sad ću i Pelješkog mosta. Nestrpljiva sam da ga prijeđem!

Dubrovački vijesnik