Neretvanski brudet sadrži samo autohtone namirnice i od ove je godine zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Ovu oblikom neobičnu ribu nekada se u Neretvi izuzetno lako lovilo pa su to jelo pripremali onako usput, dok su radili u polju.
– Kako se kaže da je srdela othranila Dalmaciju, tako se može reći da je jegulja othranila Neretvu – ispričao je za Agroklub Dubravko Simić, popularni Cuba, dopredsjednik udruge Pivčeva kala iz Opuzena i organizator Neretvanske brudetijade.
Jegulje je nekada u ovoj rijeci bilo u izobilju te se pripremala na razne načine – sušena na bakalar, na raštiku, pečena na ražnju i drugačije, navodi. Danas se priprema samo u posebnim prilikama jer je nema i skupa je, a uglavnom se peče ili kuha brudet.
Samo autohtoni sastojci
Ovu ribu, koja oblikom više podsjeća na zmiju, nekada se u Neretvi izuzetno lako lovilo pa su ljudi brudet pripremali onako usput, dok su radili u polju. Brzinski ju se čistilo i kratko pripremalo jer je trebalo nastaviti s radom.
– Jegulja se sjekla ‘na zvona’ i kuhala oko pola sata. Nakon što je omekšala, između ostaloga se u jelo dodavala domaća vinska kvasina. Bez toga nema brudeta – opisuje Simić te ističe da je ovaj neretvanski upravo po tome specifičan, ali i po ljutoj paprici.
Godinama su Opuzenci radili na zaštiti Neretvanskog brudeta, jela koji sadrži samo autohtone sastojke. Umak je specifičan i kuha se jedino na ovome području. Vrlo je gust i nema ga puno.
Postoje inačice u kojima se dodaju žabe i cipli (cipoli), a način pripreme razlikuje se od mjesta do mjesta.
– Koliko god ima kuća u Opuzenu, barem toliko ima i različitih recepata. Primjerice, netko dodaje vrisak, drugi lovor ili nešto treće – kaže sugovornik.
Zaštićeno kulturno dobro
Umijeće pripreme neretvanskog brudeta od jegulja od 2022. godine upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Jegulja i to jelo neraskidivo su vezani uz stoljetni način života i rada puka doline te su dio njihovog identiteta. Ono je svjedok povezanosti stanovnika s riječnim krajolikom i ribolovnim znanjima te pripremom specifičnih jela ovoga kraja.
Na tom prostoru njeguje se i dalje nekadašnji način plovidbe, dijalekt, pjevanje i zabave ribara. Priprema tog jela je usko vezana uz rijeku i lađe, male trupe koje su bile prijevozno sredstvo – s njima se išlo u ribolov i u polje, u tim lađama se vjenčavalo, rađalo i umiralo.
Danas je ovo jelo dio kulturnog identiteta i živog sjećanja na nekadašnji vrlo težak život, svjedok je društvenog i gospodarskog života Doline te gastro specijalitet prepoznatljiv i van granica Hrvatske.
Neretvanska brudetijada
Tradicija se održava kroz manifestaciju Neretvanska brudetijada koja se odvija na opuzenskoj ‘pjaci’ zadnje subote u srpnju. Ideja je iskrsnula prije 20-ak godina u svakodnevnom razgovoru. Dubravko i njegov prijatelj Dado tada su pomislili kako bi bilo zgodno da svako selo uz ovu rijeku okupi jednu ekipu, a s obzirom na različite načine pripreme.
To su nazvali natjecanjem, ali nagrade su samo simbolične. Naime, prvenstveni ciljevi su druženje i zabava te održavanje tradicije.
– Svaki brudet je dobar, koji je kome bolji ovisi o osobnim preferencijama. Tako netko voli ljuće, drugi manje ljuto – kaže Simić.
Iako je krenulo kao druženje, danas je ova manifestacija prava turistička atrakcija. Na trgu se skupi i po nekoliko tisuća ljudi kako bi uživali u bogatstvu različitih okusa spravljenih jela, ali i bodrili oko 25 okupljenih ekipa.
Udruga Pivčeva kala
– Kuhaju se jegulja, žaba i cipol, da bude količinski više hrane kako bi svi posjetitelji imali priliku malo probati – kaže Simić. Natjecatelji kreću s radom na znak i za kuhanje imaju na raspolaganju 45 minuta. U žiriju se kroz 20 godina održavanja našlo dosta poznatih lica, uglavnom kuhara, a gledaju sve, ne ocjenjuju samo konačni rezultat.
Stolovi natjecatelja su posebno uređeni i za onaj najbolje uređeni daje se zasebna nagrada. Stoga se svi potrude što bolje urediti svoj prostor što dodaje na atraktivnosti cijele manifestacije.
Članovi udruge Pivčeva kala dali su posebno izraditi veliku ‘teču’ zapremnine 220 litara za brudet koji se kuha na sredini trga i za koji su potrebna dva čovjeka koja ga okreću velikim veslima. Atrakcija svake godine privlači sve veći broj posjetitelja. Prodaju ga po simboličnoj cijeni, a zarada ide u humanitarne svrhe. Osim toga, Pivčeva kala predstavlja ovo jelo nadaleko, bili su već posvuda po Hrvatskoj, ali i šire – nedavno u Pragu i Klagenfurtu.
I za kraj nekoliko zanimljivosti o ovoj ribljoj vrsti. Još su je stari Grci smatrali delikatesom, a Rimljani je i uzgajali u plitkim zaljevima i riječnim estuarijima. Najveći europski uzgajivači i konzumenti danas su Englezi, Francuzi i Talijani. Skandinavci u ovoj neobičnoj ribi uživaju stoljećima, a glad za jeguljama je posebno neutaživa u Japanu i Kini.
Blanka Kufner / Morski.hr
