Regija

SMRT ANTIFAŠIZMU? / Od najvećeg pokreta otpora zlu u Europi do nacionalne sramote

Hrvoje Klasić za Net.hr komentira rušenje spomenika antifašistima diljem Hrvatske i poražavajuću sliku iz Gradca gdje desetljećima stoji porušeni spomenik

Da je na prostoru današnje R Hrvatske i nekadašnje ND Hrvatske postojao najveći i najbolje organizirani antifašistički pokret otpora u Europi dobro je znana činjenica svima koji išta znaju o razdoblju Drugog svjetskog rata. I dok bi mnogi europski narodi dali sve da su im preci u nasljedstvo ostavili takvu dragocjenost Hrvati se ne ponose nego srame svoje antifašističke prošlosti i uporno joj, posljednjih trideset godina, pokušavaju zamesti svaki trag. Čitav je niz primjera koji to pokazuje, od promjena imena ulica i škola do revizionističkih teza kojima političari, intelektualci, novinari, pjevači i sportaši nastoje promijeniti prošlost, odnosno antifašističke borce prikazati zločincima i izdajnicima, a fašističke suradnike herojima i domoljubima.

(Ne)obilježavanje jednog zanimljivog događaja od prije točno osamdeset godina iskoristit ću ovaj put kao priliku za dodavanje još jednog kamenčića u mozaik hrvatskog anti-antifašizma. Ratna 1942. upravo je započela. Unatoč prisutnosti nemalog broja pripadnika talijanske vojske i vojske NDH Makarsko primorje i obronci Biokova već su vrvjeli partizanskim odredima, ali i stanovništvom koje je upravo partizane smatralo svojom vojskom.


Tog 24. siječnja borba protiv okupatora i njihovih pomagača prvi put se iz šuma i s planina prebacila i na more. Skupina partizana u mjestu Gradac zarobila je motorni jedrenjak “Merkur” koji je prevozio hranu za ustaške garnizone u Makarskoj i Omišu. Nakon što je hrana podijeljena partizanskim jedinicama i lokalnom stanovništvu “Merkur” je, kao prvi brod s partizanskom posadom, otplovio prema Pločama.

S obzirom na to da se tijekom 1942. borba na moru intenzivirala i da je zarobljenih neprijateljskih brodova bivalo sve više u rujnu iste godine osnovan je u Podgori prvi Mornarički vod kao začetak stvaranja partizanske ratne mornarice. Tako je uz onaj na kopnu, partizanski rat na moru postao neizostavan i važan segment jugoslavenskog antifašističkog i oslobodilačkog pokreta otpora.

Spomenik hrabrosti i antifašizmu

Trideset godina kasnije, 1972., u Gradcu je podignut spomenik posvećen hrabrosti i antifašizmu ljudi toga kraja. Autor spomenika, svjetski poznati umjetnik Antun Augustiničić, na desetmetarski je postament postavio kip partizana u jurišu. Reljef u podnožju postamenta izradio je kipar Luka Musulin rođen nekoliko kilometara dalje od platoa na kojem je spomenik izložen.

A onda je dvadeset godina nakon podizanja, odnosno pedeset nakon događaja zbog kojih je podignut, spomenik uništen. U siječnju 1992. pripadnici HV-a, točnije Treće imotske bojne, došli su u Gradac, te čeličnom sajlom prikvačenom za kamion opasali spomenik i vukli ga dok ga nisu srušili. Kao i u svim sličnim situacijama širom Hrvatske ni u ovoj se nije radilo samo o vandalskom činu.

Više od tri tisuće uništenih i oštećenih spomenika posvećenih antifašističkim borcima i žrtvama fašizma predstavljalo je, na nedvosmislen i vrlo konkretan način izraženu, ideološku poruku novih hrvatskih vlasti. Već početkom 1990-ih svima je moralo biti jasno da stavljanje antifašizma u hrvatski ustav i proglašavanje datuma osnivanja prvog partizanskog odreda državnim praznikom predstavlja tek zavaravanje domaće, i pogotovo međunarodne javnosti. U međuvremenu je, na svim razinama prisutan i sa svih razina podržavan, povijesni revizionizam urodio plodom.

Za razliku od onih o Juri, Bobanu i Maksovim mesarima, pjesme o partizanima se odavno ne mogu čuti u javnosti. Po stadionima nitko ne izvikuje “smrt fašizmu”, ali se zna zaoriti “za dom – spremni”. Zvijezdu petokraku ili srp i čekić teško da možete naći kao motiv tetovaže na rukama mladih Hrvata, ali su zato “ušato U” i šahovnice s prvim bijelim poljem već trideset godina omiljeni motiv “velikih Hrvata”. Posebno je nevjerojatno slušati mlade Zadrane, Vodičane, Šibenčane i Splićane kako danas veličaju NDH znajući da upravo dogovorom ustaša s talijanskim fašistima njihovi gradovi 1941. nisu pripali državi kojoj je glavni grad bio Zagreb nego Rim.

‘Svijetli slobode plamen’

Iako je većina spomenutih spomenika uništena i oštećena u prvih deset godina postojanja neovisne Hrvatske, u sljedećih dvadeset sramota je ostala. Neki su popravci, poput onih na Bakićevim remek-djelima na Petrovoj gori i u Kamenskoj, zahtijevali ogromna financijska sredstva, ali je bilo i spomenika čija je sanacija ovisila tek o dobroj (političkoj) volji. Među onima koji nas svakodnevno podsjećaju na sramotan način suočavanja ili bolje rečeno obračunavanja Hrvata s vlastitom prošlošću svoje neslavno mjesto zauzima i spomenik u Gradcu.

U nepromijenjenom vandaliziranom stanju Augustinčićev partizan i dalje leži kao istovremeni podsjetnik na prošlost koju moramo slaviti i onu koje se moramo sramiti. A od države koja obračun s antifašizmom tretira kao čin domoljublja teško da treba očekivati ikakvu pomoć u obnavljanju ovog i svih ostalih spomenika koji se nalaze u sličnom stanju. Zato me i oduševila ideja načelnika općine Gradac da pokrene tzv. crowdfunding kampanju odnosno javno prikupljanje potrebnih sredstava. I naravno, koristim priliku da pozovem sve koji žele dati svoj obol borbi protiv povijesnog revizionizma da joj se pridruže.

Jer, kako je uklesano na postamentu spomenika:

“Iz srca života i daha

i snova i krvi i praha

svijetli slobode plamen

vječan ko more i kamen!

Unatoč, i usprkos, svim fašistima i anti-antifašistima iz 1942., 1992. i 2022!

Možda ti se sviđa

Crna kronika Regija

Uzeli su 44 milijuna kuna kredita, firme poslali u stečaj, novac nisu vratili

“Slobodna” mjesecima traži odgovore na pitanje o tome na koji je način, po kojim uvjetima i komu od 2002. do
Kino Metković
Kultura Regija

Metkoviću 300 tisuća kuna za kino

Ministarstvo kulture RH odobrilo je Gradu Metkoviću, tj. Gradskom kulturnom središtu Metković 300 tisuća kuna za nabavu digitalne kinoopreme za