Regija

SJEĆANJE NA HOLOKAUST: Odlazak Židovke čije je slike krasila Neretva

Ilana Shafir

Devedesetogodišnja Ilana Shafir, Židovka koja se s obitelji od 1942. do 1944. godine skrivala u Kuli Norinskoj od progona nacista, preminula je nedavno u izraelskom gradu Ashkelonu. Preminula je malo prije Jom hašoa, dana sjećanja na holokaust koji se širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, baš jučer obilježavao.

Priča ove svjetski poznate slikarice ganula je cijelu Hrvatsku kada je u jesen 2009. godine posjetila Kulu, mjesto u kojem je provela najteže dane svoga djetinjstva. Ilana, rodnog imena Jelena, odrastala je do početka Drugog svjetskog rata u uglednoj sarajevskoj židovskoj obitelji. Rat ju je zatekao kao učenicu srednje arhitektonske škole, koju je morala napustiti i s roditeljima se iz okupiranog Sarajeva preseliti u dolinu Neretve, točnije Kulu Norinsku, čiji su joj stanovnici spasili život. Kako je i sama pričala u dirljivom susretu s već ostarjelim Kuljanima, s kojima se kao dijete igrala, Ilana je iz toga neretvanskog mjesta ponijela brojne uspomene, a najveća je što nikada nije zaboravila hrvatski jezik, iako ga nije imala često prilike govoriti. U Izraelu se profesionalno bavila slikarstvom, a na njezinim slikama dominiraju motivi Kule Norinske i rijeke Neretve, upravo onako kako ih je ona vidjela svojim dječjim očima u vihoru Drugog svjetskog rata.

– Teška su to bila vremena – sa sjetom se prisjetila Ilana, koju smo prije nešto više od četiri godine susreli u Kuli Norinskoj. Kazivala nam je o neimaštini i nestašici kruha i hrane. Posljednju koricu kruha i kocku šećera dijelila je sa svojim vršnjacima.
Župnikova pomoć


A osim gladi, stalna prijetnja su bile njemačke patrole. Nije bilo lako skrivati Židove, a stanovnici Kule Norinske pokazali su se iznimno hrabrima. Opstanak ove obitelji unatoč olovnim vremenima u Kuli Norinskoj pomagao je tadašnji župnik don Petar Bašić, koji je nekoliko godina kasnije preminuo kao žrtva partizanskih zločina premda je bio uvjereni antifašist. Upravo je on savjetovao ljude, a posebno djecu, da čuvaju tajnu židovske obitelji, koja se dvije godine skrivala u Kuli Norinskoj.

– Teško je zamisliti da su i odrasli i djeca čuvali našu tajnu. Da je itko makar i zucnuo, mi bismo zauvijek bili izgubljeni. Posebno nam je pomagao tadašnji župnik, koji je bio podrška i nama i ostalima, koji su znali i čuvali tajnu. Stanovnici Kule Norinske tako su bili doveli u opasnost svoje obitelji, a i čitavo mjesto, jer da su nas otkrili, prijetila bi im nemilosrdna njemačka odmazda – pripovijedila nam je tada Ilana i ne sluteći da je to posljednji susret s voljenim mjestom uz obalu Neretve.

Iz Kule Norinske Ilana je otišla u Pulu, a zatim u Zagreb gdje je završila Akademiju likovnih umjetnosti te se poslije seli na jug Izraela, u grad Ashkelon, u kojem nastavlja svoj umjetnički izričaj. U početku je slikala izbjeglice u tranzitnom logoru, a vrhunac svog umjetničkog rada doživjela je izložbama u Nizozemskoj, Italji i Švicarskoj na kojima prikazuje patnje židovskog naroda. Već šezdesetih godina prošlog stoljeća prevladava takve tužne motive i počinje raditi akvarele i mozaike te keramičke skulpture, koje odaju drukčiju stranu njezina stvaralaštva. Iako je stekla slavu svjetskoga glasa, Ilana nikada nije zaboravila mjesto koje joj je spasilo život. U svojim javnim nastupima uvijek je isticala kako su prvi motivi njezinih slika bili pejzaži uz Neretvu i turska Kula, uz koju je živjela dvije teške ratne godine.

Tekst: Stanislav Soldo, www.slobodnadalmacija.hr
Foto: Denis Jerković/CROPIX