Regija

Prije će ih dati vukovima nego spustiti cijene

Okrenuli smo janje… – tekstualni je dio “forvarduše” koja je ovih dana prohujala fejsbukom, a za 180 stupnjeva zarotirana fotografija s janjčićem polegnutim na zelenu livadu doslovce i duhovito oslikava napisano. Epidemija koronavirusa pojela je ne janjce, nego razbucala uobičajeno tržište za plasman. Ugrozila je i ugostitelje, ostavivši “janjičarske” restorane bez gostiju, na što su se dalmatinski ovčari najviše oslanjali, te poharala svu potrošnju na malo, jednako i u mesnicama.

Ako će svaka ovca u tri dalmatinske županije ojanjiti po jedno mlado, što je pasminsko obilježje većine pramenki, u pojatama širom Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije, ove sezone moglo bi blejati više od 200 tisuća janjaca od kojih će većina po svoj prilici, umjesto na ražanj kada im je vrijeme, prerasti u bravetinu. Ovčari zazivaju državni otkup, međutim barem zasad nisu spremni spuštati relativno visoku cijenu od 100 eura za janjca od 10-ak kila čiste vage, a toliki tržni višak malo tko je spreman otkupiti pod njihovim nepopustljivim uvjetima.

Dalmatinska janjetina za uzgajivače je suho zlato pa tko želi i voli, neka izvoli. No, jedino tako ili nikako! Dojam je da bi pastiri radije vuka hranili janjčićima nego joj snizili cijenu, unatoč tržišnim poremećajima izazvanim epidemijom. Bilo je to jasno ko’ dan u nedavnoj televizijskoj reportaži o ovčarima iz zadarskog zaleđa, inače s najvećim brojem ovaca u zemlji, više od 111 tisuća glava. Prema lanjskim podacima iz registra Ministarstva poljoprivrede u cijeloj RH uzgaja se gotovo 700 tisuća ovaca.


Sivo poslovanje

– Ovčarima je nesumnjivo teško i našli su se u nezavidnoj situaciji. Meni je, s druge strane, poznat taj mentalitet našeg stočara; i kada mu životinje dosegnu 21-22 kilograma – a to više nije janjetina – opet će tražiti jednaku cijenu – govori Marina Vujasinović, čelnica dalmatinske udruge uzgajivača ovaca i koza. Doduše, ona je kozarica, no kako je te sitne stoke znatno manje, kozari nisu u nezavidnoj situaciji ovčara jer je janjaca pravo more, a nemaju ih gdje plasirati.

Problem je s jedne strane visoka cijena domaće janjetine i zato je gotovo i nema na tržištu osim u restoranima. Ne postoji dugoročna državna politika u vezi s ovčarstvom i kozarstvom, nema stabilnog otkupa mlijeka, niti mesa i zato će uzgajivača biti sve manje jer nemaju nikakvu zaštitu. Nije sva smetnja boljoj situaciji u ovčarstvu jedino mentalitet dalmatinskih ovčara, napominje Vujasinović i skreće pažnju na vrlo razgranato crno tržište janjetinom iz Bugarske i Rumunjske, te janjci “posvijetle” naknadno, kroz papire što je gotovo pa javna tajna.

Država također tolerira sivo poslovanje OPG-ova i nikom ništa. Jer, dopušteno je, primjerice klanje na gospodarstvu “za vlastite potrebe”, makar se janjci i kozlići u tu svrhu broje na desetke, pa ispada da mahom stariji svijet koji održava ovčarstvo, sve to potroši za vlastitu prehranu, podsjeća Vujasinović na to da se u domaćem stočarstvu sitnoga zuba štošta treba resetirati. Ovčari nisu posebno zainteresirani niti za zaštitu porijekla dalmatinske janjetine, pokrenutu još prije sedam-osam godina. Uskoro će prijedlog otići prema ministarstvu i poslije je odluka na tijelima EU-a.

– Zato i jesmo utemeljili Udrugu uzgajivača ovaca i koza Dalmacije, no kada janjetina dobije brend, tada više nema vrdanja. Svako janje ide u klaonicu, s dokazom porijekla a k tome, porast će im i cijena. S druge strane – podsjeća Marina Vujasinović, u Zagori je sve manje stanovništva, a uzgajivači su sve stariji i nisu osobito zainteresirani za nešto što bi trebalo donijeti korist na duži rok. Dosta ih još uvijek drži ovce najviše zbog poticaja za autohtone pramenke i ovako kubure, pa dok ide, ide. Smatra da bi ovčarima bilo najpametnije razumno sniziti cijenu i tako premostiti nevolju koja je svakog zatekla. Drugi je mogući scenarij da će od ženske janjadi prinudno povećati stada, a pod nož će ovnići…

Kako uopće raditi?

Domaći janjci po cijeni 70-80 kuna za kilogram svježeg mesa postali su u vremenu korone još veći luksuz, a u pogledu blagovanja u restoranima, unatoč normalizaciji života za janjčiće izgleda važi: “Ko je do karantene okrenuo, okrenuo je!”.

I Zdravku Burazeru, inače dugogodišnjem TLM-ovu sindikalistu, izgleda da bi moglo biti tako. Pomoćnik je svome bratu Ivanu u poznatome borajskome restoranu “Tomislav”, gdje se oduvijek odlazilo na pečenu janjetinu podjednako iz Šibenika i Splita. To je mitsko jelo Dalmacije, pa i cijele zemlje: i ljudi najfinijih manira ne dvoume se da ju je najslađe pojesti rukama, a za delikatne operacije djelanja mesa “oko koščine”, preostalog nakon primjene tehnike “usne harmonike”, spremni su poslužiti se brtulinom spremljenim za takve prilike u sako. Sve ostalo bilo bi najobičnije prenemaganje.

– Epidemiološke mjere fizičke distance i postavljanja pregrada od pleksiglasa u restoranima u potpunoj su opreci s društvenim okupljanjima kakva su nerazdvojna od uživanja u janjetini. Pa nitko neće sam doći na pečeno, a ni udvoje, nego će nešto proslaviti u većem društvu i cijela ta situacija nimalo ne ide u prilog toj specifičnoj gastronomiji – kaže Zdravko Burazer o tegobama ugostiteljske branše u korona-krizi, uz napomenu da mu ni brat nije načisto što će, kako će i hoće li uopće raditi. Ne možeš ispeći kilo-dva i čekati da netko naiđe… Nije lako, neizvjesno je i s razvojem epidemioloških prilika i eto, tek su prije neki dan, nakon gotovo dva mjeseca imali narudžbu iz Splita, za dva janjca po koje su došli kupci.

Zbog visoke cijene domaće janjetine nema baš na pijatima u domaćinstvima građana i sada bi se plasman uistinu mogao pojaviti kao veliki problem. Ako bi ovčari snizili cijenu, naročito oni s malim stadima od 50-ak glava, od zarade ne bi imali ništa, smatra, a do daljnjeg više nema ni svečanih događaja s puno uzvanika gdje je janjetina nezaobilazna delikatesa, poput vjenčanja ili krstitki, o čemu najbolje znaju restorani s većim salama. Koliko je tek njima pao promet!? – zaključio je Zdravko Burazer.

Sporne su cijene

I Mile Maleš, poznati mesar porijeklom iz Mirlovića, proizvođač i prerađivač mesa u vlastitoj tvrtki “Agro Maleš” – a i sam vlasnik stada od 200-tinjak ovaca, tvrdi da je janjetina u Dalmaciji preskupa i to je glavni razlog zašto prodaja izvan restorana ide slabo bez obzira na krizu s koronom, a sada još teže.

– Sve se isključivo vrti oko cijene žive stoke. Ovčar za janje od desetak kila traži protuvrijednost od 100 eura i ne popušta, premda mesar više ne može kao nekad, po cijeni janjetine prodavati glavu i jetricu, što naši uzgajivači ne žele shvatiti. Oni bi novac u džep kao prije sto godina i to ne čudi, jer su većina njih ljudi na zalasku životne snage a više se ne može poslovati i plaćati kao nekad i zamračivati račune tek tako – ističe Maleš.

Na tržištu danas, nastavlja, ima dosta jeftinije a dobre janjetine nego što je kod našeg dalmatinskog seljaka. Gostionice pečeno prodaju po 200 kuna pa im se isplati, no da bi mesar nešto zaradio kada podmiri sve troškove klanja, obrade i plati PDV, u nabavi janjetina ne bi smjela biti skuplja od 60 kuna.

I to je cijena za živu vagu bez ikakve zarade, uvjerava Maleš. S druge strane napominje, lička janjetina nudi se u nabavi za 50 kuna. Hoće li onda dalmatinski janjci ove sezone prerasti u bravetinu, pitanje je za Maleša, na što je odgovorio da se prema njegovim informacijama, ljudi snalaze, nudeći janjce na svojim domaćinstvima… Međutim ako traže 70-80 kuna po kilogramu svježeg mesa, tko će im to kupiti, još u ovoj situaciji? – odgovora napomenuvši da bi domaća, dalmatinska janjetina mogla biti skuplja budući da je uistinu posebnog okusa i načina uzgoja, ali ne više od pet kuna. Jer, kada uzgajivaču platiš pet kuna, tada se trgovcu koji na to treba platiti druge izdatke, tih pet kuna popne na trošak od deset, objašnjava. Ne bih volio da me se pogrešno shvati – naši uzgajivači se trude i zaslužuju poštenu cijenu, siguran otkup također, ali ne pod suho zlato.

– I vidjet ćete, organizira li kojim slučajem Ministarstvo poljoprivrede otkup, nitko od stočara neće ponuditi makar jedno janje! – uvjeren je Mile Maleš.

Namjera je bila i da inž. Ozren Erceg iz Savjetodavne službe Šibensko-kninske županije zadužen za stočarstvo kaže svoje, no službenicima njegova ranga je zabranjeno istupanje u medijima, te nas je uputio da pitanje o eventualnom otkupu janjadi postavimo Ministarstvu poljoprivrede. I jesmo, gotovo prije dva tjedna, no odgovor nije stigao do odjave teksta.

Slobodna Dalmacija