Foto: Metković.hr
Biljana S. je Hrvatica iz Stuttgarta koja se želi s dvjema kćerima preseliti u Metković. Kaže da njezine kćeri, koje imaju 14 i 16 godina, već godinama žele napustiti Njemačku i nastaviti školovanje i život u Hrvatskoj. Prema njezinim riječima, tome se protivi njihov otac, s kojim njezine kćeri, kako navodi, već pet godina nemaju kontakt.
Od supruga se razdvojila 14. veljače 2020., kada se on iselio iz zajedničkog stana. On je podrijetlom dijelom Nijemac, dijelom Hrvat. Razdoblje nakon razlaza, kaže Biljana, bilo je vrlo stresno. Tvrdi da je bivši suprug i nakon razlaza očekivao da ispunjava njegove zahtjeve i potrebe te da je za probleme krivila sebe.
Majka kod kćeri primijetila nervozu nakon susreta s ocem
– Moje kćeri u početku nisu željele viđati oca. Nakon što smo se službeno rastali, sud je odlučio da on kao otac ima pravo na viđanje te su one morale odlaziti k njemu, kaže Biljana u razgovoru za Fenix-magazin.
Prisjeća se kako su kćeri nakon prvog posjeta ocu bile vrlo nervozne. Starija kći ubrzo je prestala odlaziti ocu. Mlađa je, prema majčinim riječima, jednom otišla sama i više nije željela.
Kćeri više ne žele kontakt s ocem
Njezine kćeri, kaže, već pet godina nemaju i ne žele imati kontakt s ocem. Biljana navodi da njezin bivši suprug danas ima novu partnericu s kojom odgaja njezina dva sina.
– U jednom je pismu našim kćerima napisao da je pronašao novu obitelj, govori.
To je, kaže, posebno pogodilo stariju kćer. Mlađa je, kaže, odmah rekla da je tako bolje.
– Sada imamo doma mir i nitko nas ne dira, kaže Biljana.
Žele u Hrvatsku i osjećaju se Hrvaticama
Majka i kćeri imaju mir, ali i borbu jer žele otići u Hrvatsku, a otac to onemogućuje. Želja za odlaskom iz Njemačke, prema Biljaninim riječima, dugo je prisutna. Kćeri su, tvrdi, još kao male željele živjeti u Hercegovini, a potom u Hrvatsku. Obitelj je ranije često boravila u Hercegovini i Hrvatskoj. Biljana navodi da ih je bivši suprug gotovo svake godine slao na gotovo pola godine u Hercegovinu i Hrvatsku, gdje njezini roditelji imaju kuću i stan.
– Tamo smo imale mir gdje nas nitko nije maltretirao jer njihov otac nije odlazio s nama i ostajao je u Njemačkoj. On je dolazio na godišnji k nama, ali je uvijek vozio bicikl i vrlo malo vremena provodio s djecom, navodi Biljana.
Kasnije su, otkriva, ponovno odlazile u Hrvatsku i Hercegovinu kad su imale školske praznike.
Biljana kaže da se u početku nije zalagala za preseljenje zbog školovanja i pitanja priznavanja školskih diploma. No, nakon brojnih razgovora s kćerima prihvatila je njihovu želju da se presele u Hrvatsku.
Obitelj, otkriva Biljana, dolazi iz Metkovića, dok su s hercegovačke strane vezani uz Čeljevo. Hrvatsku i Hercegovinu njezine kćeri, kaže Biljana, doživljavaju kao svoju domovinu i osjećaju se Hrvaticama.
Školovanje planiraju u Hrvatskoj
Prema Biljaninim riječima, životni plan njezinih kćeri danas je u potpunosti vezan uz Hrvatsku. Tamo žele nastaviti školovanje i kasnije raditi. Biljana kaže da je prvotno željela da kćeri završe školovanje u Njemačkoj, ali da su one u školi stalno govorile kako žele nastaviti školovanje u Hrvatskoj čim budu mogle otići iz Njemačke.
Tijekom dosadašnjeg života, navodi, mijenjale su škole zbog mobbinga i selidbi.
– Pristala sam na preseljenje jer mislim kako u Hrvatskoj imamo dobre mogućnosti za posao, govori majka.
U početku je, kaže, razmišljala prije svega o tome kako će njezine kćeri nastaviti školovanje i hoće li im promjena sredine donijeti dodatne poteškoće. No, nakon brojnih razgovora s njima, prihvatila je da njihova želja za Hrvatskom nije tek nekakav običan hir.
Bivši suprug protivi se preseljenju
I sad dolazi do glavnog problema. Naime, Biljanin bivši suprug, kaže ona, ne želi dopustiti da se presele.
Naime, prema njemačkom Obiteljskom pravu, skrbništvo i pravo na kontakt s djecom dvije su različite stvari. I kada jedan roditelj ima samostalno skrbništvo, drugi roditelj može imati zakonsko pravo na kontakt s djecom, a njemački Obiteljski sud može uređivati način ostvarivanja tog kontakta prema dobrobiti djeteta, kako propisuje njemački obiteljski zakon. Zato se pitanje trajnog preseljenja djece u drugu državu ne može automatski svesti samo na činjenicu tko ima skrbništvo, nego u konkretnom slučaju može biti predmet sudskog postupka, osobito kada bi preseljenje utjecalo na ostvarivanje odnosa djece s drugim roditeljem.
– Kao razloge protiv preseljenja navodi psihičko stanje starije kćeri, financijsku situaciju i pitanje školovanja u Hrvatskoj, kao i često mijenjanje škole, kaže Biljana i još jednom kaže kako upravo ona ima potpuno skrbništvo koje joj je dodijeljeno od Obiteljskog senata u Stuttgartu.
Biljana pritom tvrdi da ju je bivši suprug jedno vrijeme želio proglasiti psihički neuravnoteženom i odvojiti djecu od nje, no da, kako navodi, nije želio preuzeti brigu o njima, već ih smjestiti u dom ili udomiteljsku obitelj. Kaže da sve to utječe i na školovanje djece i njihovu sposobnost učenja. – Srećom to nije uspio – kaže i dodaje:
– Moj bivši suprug, čim sazna za naše planove, ulaže zabrane prelaska granice, posebno prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Prema njezinim riječima, takva se situacija već događala i ranije, kada je obitelj preselila iz Korntala kod Stuttgarta, udaljenog, kako navodi, 12 kilometara. – Moj bivši suprug je napravio scenu – kaže.
Čeka se sudska odluka
Biljana kaže da je upravo sudska odluka ono što im sada nedostaje kako bi se preseljenje u Hrvatsku moglo ostvariti. Kako navodi, sudska rasprava održana je 27. srpnja 2026. godine, a obitelj još čeka rješenje kojim bi bilo omogućeno preseljenje.
– Pitali ste što nas sprječava u selidbi, a na to pitanje nisam u potpunosti odgovorila. Nedostaje nam sudsko rješenje da se možemo seliti u Hrvatsku, navodi Biljana.
Nakon godina neizvjesnosti, kaže, i dalje se nada da će se postupak završiti i da će s kćerima moći započeti život u Hrvatskoj.
– Zbog svega toga teško je planirati budućnost. Svaki pokušaj da s kćerima napravim novi korak, ponovno otvara isti problem s njihovim ocem i vraća nas na početak. Ne znam kako bih to zautavila, očajna je majka.
Ovo se odužuje, a želja ostaje ista
Biljana kaže da su njezine kćeri zbog cijele situacije ogorčene i da samo čekaju trenutak kada će moći otići iz Njemačke. Navodi i da su prije dvije godine cijelo ljeto plakale nakon što im je otac rekao da je sud kaznio njihovu majku.
Biljana smatra da dugotrajni stres i ono što opisuje kao zlostavljanje ostavljaju posljedice na njihovu obitelj. Navodi da je o tome razgovarala i s liječnikom.
– Želim da ova situacija dođe kraju i da se možemo napokon od svega oporaviti i u Božjem miru živjeti, kaže Biljana.
Kako navodi, želja za preseljenjem nije se promijenila unatoč tome što se postupak odužuje.
– Ovo se odužuje, a želja ostaje ista, poručuje.
Biljana otkriva kako je pitala liječnika kakve posljedice na zdravlje mogu ostaviti dugotrajni stres i ono što opisuje kao zlostavljanje te tko bi za njih odgovarao. – On mi je odgovorio da on za to nije odgovoran, već da je tu kako bi liječio, navodi Biljana.
Ipak, kaže, želje svojih kćeri nije odustala. Nakon svega što je, prema njezinim riječima, prošla zajedno s kćerima, vjeruje da im je potreban mir i mogućnost da svoj život nastave ondje gdje ga žele graditi.
– Ono što najviše želim svojoj djeci jest da im se ostvare njihove želje, nakon svega što su pretrpjele. Želim da napokon imaju mir i priliku živjeti život kakav žele. Neka ih dragi Bog čuva u svakom trenutku njihova životam, kaže Biljana i dodaje kako je za vrijeme njihovog boravka u Hrvatskoj i Hercegovini osjetila nešto što joj je teško opisati riječima.
– Osjetila sam opuštenost, smirenost i sretniju djecu. Kada su one bile mirnije i sretnije, bio je i meni lakši život. Naravno, i kada se tamo živi, postoje usponi i padovi. Ali život je, barem iz mog iskustva, puno opušteniji i bez toliko stresa. Sve nekako ide laganije, ljudi nisu toliko opterećeni žurbom i nema tog stalnog osjećaja da se negdje mora stići što prije, kaže Biljana i nada se kako će se njezina situacija što prije riješiti te svom bivšem suprugu poručuje: – Molim te, samo poslušaj svoje kćeri!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
