Regija

OPĆINA GRADAC: Ljudi, vratite se, svakome ćemo dati tisuću eura!

U okviru politike kojom se pokušava poboljšati loša demografska slika općine, gradački načelnik Matko Burić odlučio se na konkretne korake, usmjerene primarno prema mladima. Naime, na sljedećoj sjednici Općinskog vijeća naći će se i nacrt jedne zanimljive, na području Makarske rivijere, a vjerojatno i šire, svakako inovativne odluke.

Radi se o odluci o poticajima na području općine Gradac, kojom se želi potaknuti mlade koji su trbuhom za kruhom otišli u inozemstvo da se vrate u rodni kraj. Takvih je na području najjužnije, a po pitanju iseljavanja moguće i najtužnije općine, puno – barem 30.
O tome računa vodi sam načelnik Burić, koji nam kaže da imaju “interni” registar čije brojke nisu nimalo optimistične. Najviše je mladih otišlo u Irsku, pa Njemačku, a odluka kojom ih želi potaknuti da se, pogotovo ako su na nekakvoj “vagi”, vrate doma, predstavlja konkretnu pomoć. To je 7500 kuna u obliku jednokratne naknade.

Svaki povratnik kojega povuče nostalgija te sreću odluči potražiti na području gradačke općine pola iznosa dobit će nakon zaključenja ugovora s Općinom, a drugu polovicu tek nakon što godinu dana i provede na području Gradca. Pod inozemstvom se, da ne bude zabune, ne misli na rad u susjednoj Bosni i Hercegovini, ili, recimo, u Sloveniji.


U nacrtu odluke, naime, izričito stoji da se ne odnosi na zemlje bivše SFRJ. Isto tako, tisuću eura neće dobiti student, bar ne prema ovom kriteriju, niti osoba starija od 40 godina.
Iako se izravno ne tiče povratnika, može se reći da i poticaji za razvoj i unaprjeđenje proizvodnih djelatnosti mogu biti stimulativni. Općina Gradac na ovaj način želi “pogurati” sve one koji žele krenuti u nekakvu proizvodnju, i to kroz maksimalnih 10.000 kuna. Da se netko ne bi zaletio, izlazak na tržište ne podrazumijeva sezonsku prodaju na području općine.

Novac se može koristiti za nabavu opreme, alata, inventara i zaštitnih sredstava, uređenje poslovnog prostora, troškove nastale prilikom izrade planova i studija, ishođenje dokumentacije potrebne za odobravanje poticajnih kredita za poslovanje i drugih poticajnih sredstava poput troškova javnog bilježnika, projektno-tehnološke dokumentacije, ishođenja raznih dozvola…, potrebnu izobrazbu uz osnovnu djelatnost, informatičko obrazovanje, te izradu web stranice.

Tih 10.000 kuna vjetar je u leđa svima koji se premišljaju, ali im nedostaje “keša” za start. Da se novac ne bi uzeo te “uludo” potrošio, u nacrtu odluke predviđena je obaveza rada proizvodnog pogona barem 24 mjeseca od potpisivanja ugovora.
No, što se tiče poticaja, to nije sve. Općina Gradac novčanom pomoći podupire i izgradnju bazena, dakako u turističke svrhe. Poticaji se odobravaju isključivo za gradnju novih bazena, pri čemu je uvjet da iznajmljivač ima barem osam registriranih soba (16 kreveta) ili 10 smještajnih jedinica u kampu (za 30 gostiju).

Pa će tako u cimerfraju zainteresirani Gračani – ako zadovolje sve uvjete – dobiti 5000 kuna za izgradnju vanjskog bazena površine 30 kvadrata, ili unutarnjeg od 20 četvornih metara.
Iako ove dvije posljednje vrste poticaja nisu direktno vezane uz stimulaciju povratka mladih iseljenika, neposredno će svakako biti od pomoći onima koji razmišljaju o tome da se vrate iz bijelog svijeta, a zanima ih proizvodnja ili njihove obitelji imaju nekakve turističke objekte, pa žele podignuti standard.

Sam načelnik Matko Burić kaže kako se ne zavarava time da će se Gračani koji su se snašli negdje u Irskoj ili Njemačkoj vratiti doma zbog nekoliko tisuća kuna.

– S jedne strane, to jest simbolična mjera kroz koju želimo poručiti da nam je stalo, ali s druge strane ipak jest neki konkretan, prvi korak koji predstavlja prelazak s riječi na djela. Volio bih da se mladi vrate, ali iskreno, nisam siguran hoće li ova mjera biti dovoljna – kaže Burić, koji je upravo iz tog razloga zajedno sa svojim timom išao i na poticaje koji će omogućiti neki kontinuitet u radu i zarađivanju.

U tom kontekstu nemala financijska pomoć, iako nedovoljna za duži period, pomoći će ljudima da se nakon povratka snađu i krenu u novi početak na području svoje općine.

Burić kaže da konzumiranje jednog poticaja ne isključuje mogućnost korištenja drugog. Dapače. Ako se osoba vrati i dobije 7500 kuna, Općinu Gradac će radovati ako uz to otvori i neki obrt.

– Pokušavamo i na ovaj način, koliko je trenutačno u našoj mogućnosti, napraviti sve kako bismo prekinuli trend depopulacije. Također, ovo je jedan od temelja koji je obećan prije izbora, a to je jačanje gospodarskog potencijala općine – zaključuje gradački poteštat.

Vranješ: A što kad potroše novac?!

Zamjenik makarskog gradonačelnika Joze Vranješ kaže da gradska vlast općenito dijeli mišljenje kako se jednokratnom pomoći neće nešto značajno postići.

– Treba osigurati kontinuitet i dati priliku ljudima da ovdje žive i rade, jer novac se potroši. Budući da je naša glavna gospodarska grana turizam, tako je prirodno pokušati razviti projekte u okviru turizma. Naša je namjera otvoriti poduzetnički inkubator i dati građanima povoljne uvjete u smislu prostora i nekih drugih poticaja. Da ljudi kroz tri, četiri ili pet godina dobiju uvjete za rad i pokrenu svoj vlastiti biznis. Zgrada na Sportskom centru bila bi za to idealna, ali sad je takva kakva je pa ćemo morati naći drugi prostor. Najkasnije u roku godine do godine i pol namjeravamo provesti ovu ideju u djelo. I sam sam devet godina radio izvan Hrvatske, a i moj je otac radio 30 godina vani, tako da znam o čemu se radi, s tom razlikom da sam ja išao vani više zbog karijere, kako bih se gradio u struci – kaže Vranješ, dodajući da gračku inicijativu pozdravlja jer je, veli, baš svaka pomoć mladim ljudima dobrodošla.
Koliko je Makarana, barem otprilike, otišlo potražiti sreću u Irskoj, Njemačkoj ili Skandinaviji, a pod srećom mislimo na život u kojem mogu priuštiti hranu i platiti račune bez rastućih minusa, Vranješ nije znao reći.

Mišljenje drugih (grado)načelnika

Koliko je iseljenika na području Makarske rivijere i Zabiokovlja ne zna se, jer se ne može dobiti službeni podatak. No, budući da Općina Gradac vodi računa o tome te je uspjela pobrojati potencijalne povratnike, tako je moguće imati insajderski pogled na situaciju i u drugim mjestima, osobito onim manjim, gdje se svatko manje-više međusobno poznaje.

Ursić, Brela: Odavde nitko ne odlazi

Stipe Ursić nam kaže da u zadnjem valu iseljavanja, barem koliko on zna, nije nitko napustio Brela. – Bilo je nekoliko slučajeva da su Breljani odlazili zbog karijere, ali to je stvar osobnog izbora i nema veze s egzistencijom. Budući da nismo detektirali problem, nismo promišljali ni o takvim mjerama – kaže Ursić.

Roščić, Baška Voda: Ljudi ne žele raditi

Susjed Josko Roščić iz Baške Vode u svom će stilu kako nema potrebe za takvim odlukama niti mu pada na pamet kopirati Općinu Gradac. – Mi dajemo novac novorođenoj djeci i stvaramo okvir u kojemu će se moći živjeti i raditi. A ljudi, što je najgore, zapravo ne žele raditi. Evo, imali smo natječaj za dva pravnika i dva ekonomista, vezano za projekte EU fondova. Bilo je teško popuniti ta radna mjesta jer ljudi ili se boje, ili neće raditi. Misle valjda da je to nešto strašno. Ali posla očigledno ima – kaže baškovoški načelnik Roščić, koji tvrdi kako ne zna da se netko s područja općine iselio trbuhom za kruhom.

Miličić, Podgora: Ima ih što su otišli u Norvešku čuvati ovce, a ovdje ih je bilo stid

Da mladi neće raditi uvjeren je i Ante Miličić, načelnik općine Podgora. – Mi smo raspisali 4-5 natječaja u kojima su se nudila radna mjesta, ali ljudi se ne javljaju. Nudili smo tako i Vladine mjere u obliku plaće od 3900 kuna i božićnice za posao čišćenja šume. I to za šest zimskih mjeseci. I nitko mi se nije javio! A u Vrgorcu posao tražilo njih 60, ali ja nisam mogao primiti Vrgorčane. Ako je netko spreman raditi po 20 sati, kako se to radi vani, onda se može i ovdje zaraditi. Ali ljude je sram. Ima Podgorana koji su išli čuvati ovce u Norvešku, ali ovdje bi ih bilo stid baviti se stočarstvom – veli Miličić, koji smatra da je priča o iseljavanju iz Hrvatske stvar propagande.

S kojim bi se ciljem stvarala pogrešna slika u javnosti, ne zna odgovoriti. – Prije se isto išlo vani raditi, ali bila je diktatura i nitko to nije smio reći – dodaje. Da situacija na području njegove općine nipošto nije bajna i da bi se dalo razmisliti o mjerama, potvrđuje činjenica da je najmanje 22 mladih ljudi, prema podacima kojima raspolaže Općina, otišlo negdje u inozemstvo.
– Mislim da će se skoro svi ti mladići vratiti kad počne sezona – uvjeren je Miličić.

Čobrnić, Tučepi: Burićeva inicijativa je odlična

U susjednim Tučepima problema, pak, nema, barem tako kažu u Općini. – Ja nemam podatke da je netko otišao. Pitanje je i zašto ljudi idu, zbog realne potrebe ili avanturizma? Stoga ne znam da imamo problem na razini rješavanja egzistencijalnih pitanja. Broj stanovnika čak se povećao u odnosu na posljednji popis stanovništva iz 2001. godine, što pokazuje da je kod nas demografska slika dobra. Inicijativu Općine Gradac međutim svakako smatram odličnom i zbilja bi se dalo razmišljati o takvim poticajima – kaže načelnik Ante Čobrnić.

Pranić, Vrgorac:

Ante Pranić, vrgorački gradonačelnik, kaže da prefererira stvaranje poduzetničke klime koja bi iseljenike potaknula da se vrate doma, umjesto jednokratnih financijskih injekcija. – Jednokratna pomoć neće nikoga primorati da dođe, ali otvaranje poduzetničke zone, na čemu radimo, i dolazak gospodarstvenika koji će otvoriti radna mjesta hoće. Na tom tragu razmišljamo. Također mogućnosti vidimo u razvoju poljoprivrede. Išli smo na poticaje poljoprivrede koju je dobro razvijati kao sekundarnu djelatnost uz neki primarni posao, a kroz programe se davalo više od milijun kuna. Poljoprivreda, naime, može znatno podignuti obiteljski budžet i ljudi to sve više shvaćaju. Mladi ljudi se sve više uključuju, a potvrda je i činjenica da je interes za sadnicama jagoda koje namjeravamo dijeliti iskazalo jako puno ljudi, pa bismo trebali osigurati čak 800.000 sadnica. Ta brojka premašuje naša očekivanja. U suradnji s poduzetničkim centrom više od 50 OPG-ova dobilo je 15.000 eura bespovratnih sredstava. Ukratko, mi radimo servis svima, a ne samo povratnicima, upravo s ciljem da se omogući normalan život – kaže Pranić.
Dodaje da ljudi masovno odlaze, ali ima i onih koji se vraćaju. Baš nedavno su se, veli, vratile četiri obitelji koje su prije živjele u nekim drugim sredinama.

Bariša Kostanić: Nije u šoldima sve, ja se iz Irske ne vraćam

Bariša Kostanić jedan je od potencijalnih povratnika kojima se kroz poticaje obraća gradački načelnik Matko Burić. Nešto dulje od dvije godine živi i radi u Dublinu, u Guiness Storehouseu, i kaže nam da je prilično zadovoljan. Ne namjerava se uskoro vraćati, iako Burićevu inicijativu hvali, drago mu je da on i ostali iseljenici nisu zaboravljeni. Problem je, veli, širi i kompleksniji i ne da se riješiti samo lokalnim mjerama.

– Mislim da je ideja super i možda potakne neke koji razmišljaju o povratku da se zaista odluče vratiti. Mislim da je dosta iseljenika Hrvatsku napustilo jer su bili razočarani stanjem na nivou cijele države, a tu se, bar još neko vrijeme, ne naziru promjene. Tretman radnika, uvjeti rada, orijentiranost na sezonu u pogledu svega, opsjednutost politikom i ratovima samo su neki od razloga zašto se toliki broj ljudi spakirao i otišao. Dok se to ne promijeni, ne vidim baš ljude da se vraćaju doma. Matkovu ideju podržavam jer sam s druge strane svjestan da se ništa ne mijenja preko noći – kaže nam Kostanić.

slobodnadalmacija.hr