Na njih je utjecao Alan Ford, željeli su pokazati da HGSS ne rasipa novce, a završili su u Le Mondeu

Christian Nikolić i Jadran Kapović, dvojac je iz Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) koji i ovoga ljeta obara s nogu postovima na društvenim mrežama u serijalu ‘Dear Tourists…’. I dok je Kapović bio na terenu u potrazi nestalim državljaninom BiH kod Podace, Nikolić je u razgovoru za tportal otkrio kako je pop kultura utjecala na postove koje objavljuju, gdje pronalaze inspiraciju za iste…

Informativnost, crni humor začinjen cinizmom, jezična jasnoća. Kad kažemo da su tamo gdje ih uvijek trebaju jasno je da je riječ o HGSS-u.

‘Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu’, baza je iz Alan Forda, stripa na kojem su odrasle generacije. ‘Jeste li se u ovim hladnim danima čuli sa svojom rodbinom treće životne dobi, naročito samcima, a da to nema veze s nasljedstvom?’, jedna je od poruka koju je HGSS preko društvenih mreža uputio prošle zime.

Društvene mreže HGSS-a i Alan Ford. Naoko nespojivo, ali dodirna točka postoji. Utjecaj pop kulture. Christian Nikolić (47) dio tandema s društvene mreže HGSS-a, odrastao je na radovima autora popularnog stripa, Magnusa i Bunkera, a onda se oni, priznaje i sam, podsvjesno odražavaju na njihove tvitove i postove na Facebooku.

‘Pripadam generaciji koja je odrasla na Alan Fordu, Monty Pythonu, Crnoj guji, punku i rokenrolu … Taj pop kulturni utjecaj očito je podsvjestan, a s druge strane to je kanaliziranje frustrirajućih situacija u kojima se mi iz HGSS-a znamo naći tijekom i nakon potraga. Netko to kanalizira odlaskom u kladionicu ili birtiju, a mi se ispušemo tako. Vjerujem da je tako i kod drugih interventnih službi’, pojasnio je Nikolić.

Zajedno s Branimirom Vučkovićem, šefom Komisije za informiranje i analitiku, podignuli su komunikaciju na viši nivo od kojeg bi mnoge Hrvatske institucije mogle nešto naučiti. No vjeruju da se uvijek može i bolje. Kao primjere izvrsnog komuniciranja putem mreža istaknuo njemačkih službi posebno za napada u Berlinu i Münchenu.

‘Dva njemačka primjera pokazala su kako se to treba raditi. Volio bih da naše službe počnu više komunicirati preko mreža jer je to izvanredan način za doći do krajnjih korisnika. Službe trebaju shvatiti da je to danas nužnost. Twitter MUP RH zna biti koristan, ali mislim da ga treba podignuti na višu razinu. Isto bi trebalo napraviti i DUZS. Službe moraju shvatiti da preko mreža neke stvari mogu prevenirati, iskoordinirati…’, smatra Nikolić.

Pa i da treba raditi kad je vruće, nadovezujem se, na jedan od njihovih posljednjih tvitova (Bez obzira na vremenske uvjete, kao i sve ostale službe Republike Hrvatske; policija, vatrogasci, hitna medicinska pomoć, oružane snage RH, nastavljamo primati stranke 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. U slučaju potrebe izvolite nazvati 112 kako bi vas preusmjerili interventnoj službi po Vašem izboru. Koliko god da Vam se činilo zgodnim, radije izbjegnite da Vas mi ili bilo koja druga interventna služba vozi kući) u kojem su se indirektno očešali o DORH koji je kazao da stranke neće primati zbog velikih vrućina.

‘Svatko se češe gdje ga svrbi. Često pročitam da se mi sprdamo, izrugujemo i slično. Znam da se takva opremu mora staviti u naslov jer onda ljudi to pročitaju, ali moram reći da mi to ne radimo. Mi samo kroz razne aktualne događaje i situacije koristimo priliku da dođemo do onih kojima se obraćamo’, naveo je Nikolić.

Za razliku od Kapovića koji je u HGSS-u posljednjih šest godina on je u njemu aktivan petnaestak godina.

‘Jadran je mlađi od mene (Kapović ima 36 godina op.a), a ja sam počeo tako da sam provodio puno vremena u prirodi, planinario, vozio kajak i brdski biciklizam, pa sam se bavio orijentacijskim trčanjem i onda shvatio da postoje ljudi koji se drže zajedno, koji su svoje znanje spremni staviti u službu pomaganja drugima i tako sam ušao u HGSS’, prisjetio se Nikolić.

Obojica dolaze iz doline Neretve. On je iz Kule Norinske, a Kapović iz Opuzena. Znali su se iz nekih drugih priča prije nego su počeli raditi HGSS-ove društvene mreže.

‘Jadran je jedini od svih u HGSS-u pokazao interes da bi mreže radio na jedan ozbiljan, drugačiji način. Odlučili smo napraviti iskorak i pokazati da možemo to raditi bez neke vanjske agencije. HGSS je imao i stranice na kojima je bilo puno korisnih informacija, ali je posjećenost bila slaba. Druga stvar je bila da ljudi imaju malo informacija o nama. Ispadalo je da smo mi neka mitska bića, a željeli smo i pokazati na što se troši novac koji dobijemo iz državnog proračuna i od lokalne samouprave. Da ne bi ispalo da se troši na pečeno’, smije se Nikolić dok prepričava početke.

Dodaje kako je tada, prije pet, šest godina sve bilo u magli i kako se stvarna korist od njihova rada tek bila vidljiva u zimu 2012. godine.

‘Sve je to bilo u magli, a onda je 2012. godine u Dalmaciji pao snijeg i tada se dogodio veliki skok jer nam je uspjelo ono što smo stalno pokušavali – ostvariti dvosmjernu komunikaciju i prenijeti informaciju preko medija i doći do djedova i baka koji nemaju Twitter i Facebook’, kazao je Nikolić.

 



 

Dodaje da je u startu znao da komunikacija mora biti čista i jednostavna. ‘Odlučili smo ići s forama, ali mi nismo stand up komičari koji sjede i smišljaju nešto smiješno što će dignuti na mreže. Shvatili smo da cinizam i crni humor kojeg koristimo idealan način da se približimo ljudima. Nakon te zime došle su poplave 2014. i onda se u ljeto 2015. spontano dogodilo ‘Dear Tourists…’, niz tvitova namijenjenih turistima’, objasnio je.

aredalo se, kazao je, pet, šest akcija spašavanja turista koji su svašta radili kao što već rade na godišnjim odmorima.

‘U tom trenutku i sam sam bio na odmoru i kad sam vidio što se događa napisao sam pismo namijenjeno turistima. Godinu dana kasnije odlučili smo ići ciljano s kampanjom koju smo unaprijed osmislili jer smo iz iskustva znali što se može očekivati u sezoni koja dolazi. Od pokušaja plivanja od obale do otoka koji se čini blizu, bure, penjanja u japankama na planine… ‘, nabraja Nikolić.

Za komunikaciju u 2016. godini od Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ) dobili su nagradu za komunikatora godine, a postovi i tvitovi od ovoga ljeta daju naslutiti da bi istu mogli dobiti i dogodine.

Osim što pop kulturna podsvijest i društvena svakodnevica utječu na ono što objavljuju, Nikolić priznaje da je znanje ‘ukrao’ dok je kao IT menadžer radio u marketinškoj agenciji Bruketa i Žinić.

‘Imao sam priliku raditi s vrhunskim profesionalcima i vidjeti kako oni rade. Stalno sam zapitkivao i učio. Čovjek se mora usavršavati’, smatra Nikolić.

Poruke su konačnici izašle su i van granica i doprle do onih kojima su i bile namijenjene – turistima koji stižu u Hrvatsku.

‘Preko Twittera smo napravili odličnu suradnju s nekima zemljama koje imaju veleposlanstva u Hrvatskoj, a čiji turisti borave kod nas. Tu mislim prije svega na veleposlanstva Češke i Velike Britanije. Naše objave došle su do francuskog Le Monda i britanskog Daily Maila, ali i turističkih blogera. Turističke agencije su objavljivale neke naše postove, a retvitala nas je i talijanska gorska služba spašavanja. Ne može se očekivati da će se sav feedback dogoditi preko noći. To treba graditi duže vremena, ali smo prepoznati. Ključno je bilo da ljudi, kojih se to možda i ne tiče, prepričaju dalje i da dođe do onih kojima će to trebati. To je poanta. Ako je u konačnici jedan čovjek promijenio percepciju o prirodi mi smo uspjeli’, napomenuo je Nikolić.

Dodaje da ima sreću da radi za sebe kao privatni poduzetnik jer biti u HGSS-u u današnje vrijeme prilično je zahtjevno.

‘HGSS radi na dobrovoljnoj bazi i ako radiš u nekoj firmi ti trebaš objašnjavati poslodavcu da te neće biti par dana dok traje potraga. Dio poslodavaca ima razumijevanja, dio opet nema, ali treba i njih razumjeti’, smatra Nikolić i dodaje da je GSS svugdje u svijetu ustrojen na dobrovoljnoj bazi.

Međutim, u svijetu, na pojedinim skijalištima, postoje i privatne tvrtke koje imaju koncesiju za određena mjesta na kojima obavljaju spašavanja.

‘Oni spašavaju i naplaćuju. A kod nas je svaka intervencija HGSS-a za korisnika besplatna’, zaključio je Nikolić.

Tekst: Vedran Brkulj / www.tportal.hr
Foto: CROPIX / www.tportal.hr