Regija

NIKAD ZABORAVITI: Na današnji dan započeo je opći napad na dubrovačko područje

Na današnji dan, u utorak 1. listopada 1991. godine, započeo je opći napad na dubrovačko područje.

Ujutro u 6 sati iz smjera Prevlake, Dubravke i Konavoskih brda gađan je istočni dio općine iz svih vrsta artiljerijskog oružja. Sva su sela u Konavlima više ili manje stradala. U 6.10 sati na meti su se našli Župa dubrovačka i Rijeka du­brovačka.

Minobacačima iz smjera Ivanice bombardirana je trafostanica u Komolcu, pa su bez struje ostala područja Konavala, Župe dubrovačke, Rijeke dubrovačke, Dubrovačko primorje sve do Slanoga kao i sam grad. Nastoje­ći uspostaviti potpunu informativnu blokadu Dubrovnika agresor je zrako­plovima raketirao zgradu Centra za oba­vješćivanje te repetitor i relej na Srđu. U drugom pokušaju, dva zrakoplova su raketirala repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute sve radio, televizijske i telefo­nske veze Dubrovnika sa svijetom. (telefonskih veza, a radijske veze s ostalim dijelovima Hrvat­ske i svijeta su znatno lošije). Ni otok Lokrum nije ostao pošteđen. S topovnjača gađalo se Slano iz kojeg nije mogao isploviti putnički brod »Perast«.


Tog, 1. listopada 1991. godine, pri­padnici satnije Zbora narodne garde nanijeli su težak poraz neprijateljskim snagama kod Čepikuća i time barem privremeno zaustavili odsijecanje dubrovačkog pod­ručja. Toga dana stradale su župne crkve: Sv. Vlaha u Pridvorju s franjevačkim samostanom, Presvetog Trojstva u Grudi, Sv. Marije Magdalene u Mandaljeni, Sv. Ana na Brgatu, crkvi­ca Navještenja na izvoru Rijeke dubrovačke, župna crkva Sv. Jurja na Osojniku. Kao civilna žrtva u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, 1.listopada 1991. godine, poginula je Jele Ferlan, iz Kupara, rođena 1949.

Od 1. listopada 1991. g. Dubrovnik je u potpunoj blokadi, bez struje, vode i telefonskih veza. Ama­terske radio-stanice postaju jedina veza sa svijetom. Uveden je policijski sat u vremenu od 21 do 5 sati ujutro. Nastava u školama je prekinuta.

1. listopada 1991. godine, u 7:14 i 7:23, predsjednik, Željko Šikić, mogao je poručiti predsjedniku Republičkoga kriznog štaba, Franji Greguriću, i zapovjedniku Glavnog stožera Hrvatske vojske (GSHV), Antonu Tusu: »Napadnuti smo gotovo na svim frontovima. Mine padaju neposredno u blizini starog grada. Molim Vas da organizirate pomoć«.

Šef promatračke misije EZ-a Martin Berthould izjavio je: »Šokirani smo ovim što smo danas doživjeli. Tim više što smo jučer razgovarali s predstavnicima federalne armije i u tome razgovoru nismo stekli nikakav dojam da Dubrovniku prijeti opasnost.«

Tog, 1. listopada 1991. godine, neprijatelj je otpočeo dugo plani­ranu i pripremanu agresiju na krajnji hrvatski Jug. Za napad je angažirao sna­ge od 11.000 – 13.000 vojnika, uz snažnu potporu zračnih i mornaričkih postroj­bi. Ipak, iako u potpunom okruženju s ko­pna i mora, uz velike ljudske žrtve, spaljene i opljačkane domove, s preko 30.000 prognanika i izbjeglica, poru­šene spomenike kulture – Dubrovnik je ostao slobodan.

Tijekom Domovinskog rata na dubro­vačkom području ukupno je poginulo više od 430 hrvatskih branitelja, dok je teže ili lakše ranjeno njih preko 1300. O karakteru agresije i agresora svjedo­če i podaci o stradanju civilnih stanovnika na području Dubrovačko neretvanske županije. Poginule su 92 osobe, od čega 15 djece do 18 godina starosti. Ukupan broj civilnih invalida Domo­vinskog rata veći je od 140 osoba, a me­đu njima je 35 djece koja su u vrijeme ranjavanja imala manje od 18 godina.

Izvor: Gradoplov Radio Dubrovnika