I Hercegovina ima svog pračovjeka.
Ostaci neandertalaca, pronađeni su na lokalitetu Krućevića u donjem toku rijeke Neretve nizvodno od Mostara. Tako tvrdi geolog dr. Goran Glamuzina koji je pronašao nekoliko tisuća artefakata po kojima zaključuje da su prostore južne Hercegovine i Dalmacije nastanjivali neandertalci, piše Slobodna Dalmacija.
Plodna dolina od Mostara pa do sadašnjeg ušća Neretve omogućavala je ishranu praživotinja, koje su se napajale iz toka Praneretve, koja je bila uska i brza rječica, daleko od današnje. Okolne pećine bile su izvrsna zaštita našim dalekim rođacima – neandertalcima, u kojima su obitavali.
– U tom paleovegetacijsko-paleoklimatološkom okviru možemo zaključiti kako su se na velikim površinama današnjeg prostora uokolo Hutova blata, Deranskog i Svitavskog jezera, zatim čitava zaravnjena dijela uokolo Čapljine, Gabele, Metkovića, Kuti, Opuzena i sve do današnjih Ploča, prostirale široke travnate stepe s pogdjekojom, uglavnom manjom močvarom u rubnim dijelovima tih zaravni na dodiru s brdskim obroncima.
Na ovim prostorima današnje doline Neretve i Hutova blata, prije više stotina tisuća godina, i sve do holocena, tijekom svih hladnijih razdoblja (glacijala), ove prostrane travnate stepe i travnjaci predstavljali su idealna staništa velikim krdima europskih bizona, pragoveda, prajelena, drevnih nosoroga, praslonova i mamuta, kao i drugih oblika izumrlih velikih sisavaca – pojašnjava nam Glamuzina.
Tada je na ovim prostorima prosječna temperatura bila prilično niska, i kad je razina mora, a time i rijeka, bila isto tako poprilično niža negoli je danas, na prostorima uokolo Neretve nalazila se jedna umjereno-kontinentalna vegetacija sastavljena većinom od miksa bjelogoričnih oblika bilja (bukva, breza, javor) s crnogoričnim šumama bora, tise i jele, te s vrlo malo ili gotovo neznatno udjela vazdazelenih termofilnih i mediteranskih oblika bilja – obrazlaže nam Glamuzina dok skupa u polju ispod sela Krućevića na desnoj obali Neretve tražimo artefakte koji bi nam posvjedočili o boravku neandertalaca na tim prostorima.
I uz malo početničke sreće nalazimo kamen koji svojim izgledom i oštrim rubovima priča povijest neandertalaca, koju nam živopisno tumači naš sugovornik.
Na komadu kamena se očito i jako lijepo naziru ožiljci nastali radom ljudskih ruku, koji su uglavnom prisutni na specijalno načinjenim oštricama te pilastim zaoštrenim rubovima.
– Ovaj kamen je imao funkciju svojevrsnog paleolitskog “švicarskog noža”, kojim su se služili naši daleki rođaci – pokazuje nam Goran kamenu strukturu i izoštrene rubove.
A ovakvih primjeraka je pronađeno više od dvije tisuće, i to u polju ispod sela, pa je već kolokvijalno u znanstvenim krugovima zovu krućevićka neandertalska “kamena industrija”.
Naime, sudeći po artefaktima neandertalci su bili izvanredni mesari i vrhunski lovci na krupnu divljač, o čemu svjedoči prisutnost alatki sličnih tzv. Nubijsko-levaloaškoj tehnici – kaže nam Goran dok četkicom čisti upravo pronađeni artefakt koji je zapravo sjekira pračovjeka kojom je komadao meso praživotinja.
Potkapina iznad Krućevića koju je istraživao Glamuzina
foto: Cropix
Ako uz ovakav slikoviti okoliš donjeg Poneretvlja u razdobljima ledenih doba, nadodamo i veliku regresiju, odnosno sniženu razinu Jadranskog mora, vrlo jasno ćemo dobiti sliku rijeke Neretve koja je u tom vremenu na prostoru od Mostara preko Žitomislića i dalje do Čapljine tekla s višestruko manjim protokom nego danas, te je bila čak i u formi svojevrsne brze rječice koja je ponekad znala i presušiti.
U istom tom razdoblju drastično nižih temperatura nego danas, Neretvino ušće i njezin najnizvodniji dio toka, nalazilo se jugozapadno od današnjeg ušća, i to negdje na prostoru između Pelješca i Hvara.
Neretva je drukčije tekla
– Da je tome tako, već su ranije pokazala neka istraživanja i urađene istražne bušotinu ispod morskog dna ovog dijela Jadrana u čijim su izbušenim jezgrama pronađeni jasni dokazi i elementi drevnog aluvijalnog protoka, kojim je tijekom pleistocena tekla rijeka, a to je u ovom slučaju – PraNeretva – smatra Glamuzina.
– Tijekom razdoblja ledenih doba, posebice tijekom perioda ašelejenske i musterijenske kulture, ove bočne neretvanske drage predstavljale su prave zamke za hvatanje i lov velikih sisavaca i ostalih vidova krupne divljači koje je lovio tadašnji drevni i prvi stanovnik Hercegovine, neandertalac ili predneandertalac koji je bio u dolini Neretve južno od Mostara.
O tome svjedoče deseci speleoformi, špilja, potkapina, abrija, polupećina i sličnih krških oblika reljefa, koji do danas nisu ni dirnuti.
Najindikativnija među njima jest nesumnjivo Crvena špilja smještena blizu nalazišta alatki uz aluvijalne terase s desne obale rijeke Neretve odmah iznad sela Krućevića. Također, indikativno je i to da i sa druge, istočne strane Neretve postoje upečatljive speleoforme također nikad istražene, koje se doimaju poput golemih kamenih očiju. Zanimljivo je da se slične špilje nalaze i ponad Veprica kod Makarske, što naš sugovornik tek namjerava istraživati.
Paleolitski potencijal Poneretvlja ne “staje” na današnjoj državnoj granici s Republikom Hrvatskom već se nastavlja na širem prostoru Metkovića, Opuzena, Komina, Bijelog Vira, Kuta, Rogotina pa sve do samih Ploča i ušća rijeke Neretve.
U prilog ovom potencijalu, jasno idu sva ranija otkrića i nedvojbene spoznaje o neandertalcima i njihovu alatu koji je do sada otkriven, i to prije svega u relativno nedalekoj sjevernoj Dalmaciji te sjevernoj Bosni.
U okviru toga izrazito su vrijedna ranija otkrića i spoznaje da mnoštvo lokaliteta s musterijenskim ostacima ima zadarska regija, dok su na nešto južnijim područjima Dalmacije neandertalski artefakti otkriveni u poznatoj Mujinoj pećini iznad Trogira te na Biokovu iznad Makarske – ističe Glamuzina.
foto: Cropix
Ipak, najvrjedniji segment ovog čudesnog otkrića u Krućevićima bez ikakve sumnje predstavljaju mnogobrojni kameni artefakti, odnosno kamene alatke koje je načinio drevni pračovjek još u vremenu prije otprilike 100 tisuća godina, a to je vrijeme kad je čitavu Europu naseljavao čuveni neandertalac, ili neandertalski pračovjek – Homo neanderthalensis.
– Ovi pronađeni i prikupljeni komadi raznolikih, i uvelike jedinstvenih, kamenih alata, po svemu sudeći predstavljaju ujedno i najstarije artefakte ili rukotvorine pronađene do sada na tlu Bosne i Hercegovine, a vrlo moguće i znatno šire.
Pečat toj velikoj starosti nesumnjivo daju brojni komadi alata koji posjeduju izvjesne ašelejenske te klaktonijenske osobine izgleda obrađenih komada sitnozrnatih karbonata te aluvijalnih oblutaka s Neretve – tumači Glamuzina.
Veliki broj kamenih alatki, oko dvije i pol tisuće na relativno manjoj površini nalazišta dodatno potvrđuje činjenicu da se na ovom mjestu krije prava industrija ili mjesto proizvodnje kamenog alata srednje – paleolitske starosti.
Dinosauri kod Neuma
I dok je u Krućevićima našao tragove naših dalekih prarođaka neandertalaca, u Neumu je Glamuzina nabasao na dinosaure. Otiske njihovih nogu pronašao je u selu Gradac kod Neuma i najvjerojatnije se radi o vrsti sauropad – patuljastom četveronožnom dugovratom dinosauru koji je “ne tako davno”, u razdoblju gornje krede, nekad prije 85-90 milijuna godina, tumarao otočjem drevnog neumskog arhipelaga.
Na slojnoj kamenoj plohi na kojoj su pronađeni tragovi, svjedoči ovaj znanstvenik i entuzijast, nalazi se najmanje 16 otisaka dinosaura iz skupine sauropada, od kojih je 14 kristalno jasno razlučivo s jasnim morfologijama otiska, dok su dva do tri otiska nešto slabije razlučiva što je uvjetovano kombinacijom načina kretanja dinosaura, te karakterom sedimenta i njegove plastičnosti na kojemu je ostavio tragove.
Glamuzina pojašnjava kako se u ovom prapovijesnom razdoblju područje Hercegovine i Dalmacije nalazilo dosta južnije na nižoj geografskoj paraleli pa je zbog blizine ekvatora na ovim područjima vladala tropska klima.
Područje današnjeg Neuma većim je dijelom bilo prekriveno plićom morskom površinom na kojoj su se nizali veći i manji otoci drevnog arhipelaga. Upravo takva okolišna konstrukcija omogućila je razvoj i lagodan život ovih divovskih stvorenja, ali i fosiliziranje njihovih ostataka za budućnost.
Svoje nalaze geolog Glamuzina detaljno opisuje na svom blogu Megaliti Hercegovina i nada se da će stručno-znanstvena javnost prepoznati njegova dosadašnja otkrića kako bi se istraživanja “Hercegovačkog pračovjeka” mogla nastaviti, prenosi Slobodna Dalmacija.
