Regija

Lockdown je uništio mnoge ali je nešto i spasio – neretvanske jegulje i žabe!

Korona-kriza i lockdown posljednjih deset mjeseci usporili su sve, nema turista, ugostitelji dišu na škrge boreći se za goli opstanak, potrošnja svega je smanjena… No, svako zlo za neko dobro – rekli bi stariji ljudi.

Lockdown je uništio mnoge ali je nešto i spasio – neretvanske jegulje i žabe koje se ne love jer se nemaju kome prodati. Godinama slušamo priče da su i jegulja i žaba ugrožene vrste kojima je zbog prekomjernog i nekontroliranog izlova ugrožen opstanak, sada ih definitivno spašava lockdown, pa se njihova populacija u rijeci Neretvi, riječnim pritokama i rukavcima itekako može obnoviti, piše Stanislav Soldo za Slobodnu Dalmaciju.

Također nema ni ilegalnog izlova i krijumčarenja mlađi jegulje na europskom tržištu, što bi u konačnici trebalo povoljno utjecati na obnovu ove riblje vrste.


Devastirana staništa

Broj jegulja drastično se smanjio u cijeloj Europi pa tako ni Neretva nije iznimka. Obnovi populacije nisu puno pridonosili ni lovostaji na jegulju koji su u pravilu trajali po tri mjeseca, od lipnja do rujna. Međutim, više od ijednog lovostaja lockdown spašava neretvansku jegulju. Zbog izostanka turističke sezone, zatvorenih restorana te općenito besparice, potražnja za jeguljom rapidno je opala, što nikako ne ide na ruku jeguljolovcima ali itekako je dobro za obnovu jegulje u prirodnim staništima.

Drugim riječima, jegulja “jesenka” koja se ne izlovi, ići će na mriještenje u Sargaško more, na putovanje duže od 5000 kilometara, otkuda će se u Neretvu vratiti mlade jedinke.

Više smo puta pisali da će, ako se nešto ne promijeni na terenu, jegulja potpuno izumrijeti u delti Neretve. Razloge za to treba tražiti u isušivanju močvara, upotrebi pesticida, globalnim klimatskim promjenama, nekontroliranom izlovu, a u novije doba i pojavi plavog raka, koji je, čini se, počeo tamaniti ono što je od jegulje ostalo.

Slaba je utjeha neretvanskim jeguljarima da se populacija jegulje dramatično smanjuje i u čitavoj Europi, zbog čega se zabrinula i Europska komisija, koja je formirala radnu skupinu koja se brine o obnavljanju populacije jegulja, ali do sada bez značajnijeg uspjeha. Nema dvojbe, jegulja je tako najugroženija riba na svijetu.

Jegulja je godinama bila hraniteljica Neretvana, mnogi su je lovili i na njoj zarađivali, ali to je davna prošlost jer je više nema. Brojni ribari koji su živjeli od lova i prodaje jegulja odustaju od ribolova. Sve je to alarm koji zvoni na uzbunu za spas jegulje u Neretvi, koja na svom razvojnom putu prođe pola svijeta dok se skrasi u laguni Parila na ušću Neretve ili Baćinskim jezerima i Hutovu blatu.

image
I one jegulje koje se u posljednje vrijeme ulove jako su mršave – uglavnom su težine oko 50 grama i dužine do 45 centimetara Denis Jerković/Cropix

Hoće li manji izlov jegulja i žaba zbog korona-krize i lockdowna pridonijeti tome da se poveća populacija jegulje i žaba? – pitali smo Neretvanina Marija Sršena, koji je odrastao uz žabe i jegulje, a danas se nedaleko od Ušća Neretve bavi uzgojem kamenica.

– Naravno – rezolutan je on.

Ukupni ulov jegulje je u značajnom padu, posebice što se tiče ulova jegulje “jesenke”, u razdoblju legalnog lova koncesionara. Osim činjenice da ih je sve manje, i one jegulje koje se ulove jako su loše, posebno jegulje ulovljene u laguni Parila i na Baćinskim jezerima.

Uglavnom su težine oko 50 grama i dužine do 45 centimetara. Drugim riječima, jegulje su u vrlo lošoj kondiciji, mršave su, što je posljedica nedostatka hrane u staništu.

Nikakva korist

Cijena kilograma jegulje kreće se, inače, oko 150 kuna. Ribari koji je love, a koji su iz razumljivih razloga željeli ostati anonimni jer nemaju valjane koncesije za izlov, kažu da je nemaju kome prodati. Jedino darovati. Neki se, pak, odluče za zamrzavanje ulova, iščekujući tako prestanak korona-krize, ali tako ostavljena jegulja mora se potrošiti za nekoliko mjeseci.

– Posao je previše zahtjevan za nikakvu korist – kaže nam jedan neretvanski ribar koji je zapeo trate, iako se jegulja slabo prodaje.

– Ma otkako je ova nesretna korona došla, ljudi se više i ne druže, nema zajedničkih večera, obiteljskih okupljanja, restorani su pozatvarani. Jednostavno, slaba je potražnja za jeguljom – kazuje nam.

Tako su mnogi jeguljari prisiljeni samoinicijativno proglasiti COVID-lovostaj na jegulje dok ne prođe ili barem malo popusti korona-kriza. A do tada jegulja, inače zaštićena vrsta kojoj je zbog nekontroliranog izlova u dolini Neretve prijetilo izumiranje, ima šansu da se oporavi i da joj se broj poveća, kako bi i generacije koje dolaze mogle uživati u tradicionalnom neretvanskom brudetu.

image
Ovakav je prizor danas rijetkost Duje Klarić/Cropix

Slobodna Dalmacija