Regija

LIJEPA PRIČA Mladi Neretvanin, Mirko Knežić (26) u utrci za najboljeg hrvatskog poljoprivrednika

Više od polovice poljoprivrednika u Europskoj uniji stariji su od 55 godina, mladi su u manjini, no naš sugovornik 26 godišnji Mirko Knežić iz Metkovića uspješan je mladi poljoprivrednik koji se bavi intenzivnom proizvodnjom povrća i ne uklapa se u takve statistike.

Njegovi plastenici su tvornice koje su u pogonu tijekom čitave kalendarske godine, zimi je u njima salata, ljeti rajčice, krastavci, paprike, piše Stanislav Soldo u Dubrovačkom vjesniku.

Na otvorenim površinama sadi kupusnjače i lubenice, koje su upravo dozrele za berbu. U radu mu pomažu roditelji, brat i stric. Posla ima i previše pa često angažiraju i sezonsku radnu snagu na dnevnice. Međutim, problem je što je svakim danom sve manje radnika pa se Mirko i njegovi ukućani oslanjanju na vlastite snage. Već od malih nogu Mirko je znao da će biti poljoprivrednik, jer se njegova obitelj generacijama uspješno bavi proizvodnjom povrća. Išao je taj posao od njegova djeda, preko oca pa danas ovaj mladi poljoprivrednik nastavlja uspješnu obiteljsku tradiciju. Završio je i srednju poljoprivrednu školu stekavši zvanje poljoprivredni tehničar pa sada u praksi uspješno primjenjuje ono o čemu je učio u školi.


– Ne može se živjeti u dolini Neretve a da se ne baviš poljoprivredom. To je jednostavno tako. Nekada se više sadilo na otvorenom a sada imamo i plastenike-reći će Knežić koji je skupa sa bratom poljoprivrednu proizvodnju podigao na veću razinu.

Za izgradnju plastenika koristio je djelomično sredstva iz EU fondova ali je ipak većinu izgradio vlastitim novcem.

OPG Mirko Knežić je je 2019 godine apliciralo na mjeru “Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja ” tip operacije 6.1.1. “Potpora mladim poljoprivrednicima” iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014-2020.

Cilj projekta je povećanje proizvodnog kapaciteta iskazano kroz povećanje ukupnog standardnog ekonomskog rezultata. Izgradnjom plastenika ostvario se taj cilj jer je oranica koja je dio OPG većim dijelom prenamijenila u parcelu pod plastenicima čime će se povećao ukupni prinos gospodarstva. Površina objekata je usklađena sa dimenzijama i karakteristikama parcele. Kroz projekt je bilo sufinancirano izgradnja 2.500 m2 a samostalni sredstvima OPG je još dodatno napravio 3.500 m2. Objekti su izgrađeni sa bočnom ventilacijom i prilagođeni povrtlarskoj proizvodnji. Parcela je u vlasništvu nositelja OPG-a.

Danas tri godine kasnije na ukupno 9.100 m2 (3.100 starih i 6.000 novih) plastenika proizvodi se ukupno preko 200 tona povrtlarskih kultura kroz cijelu godinu što je tri puta više nego li prije realizacije ovog projekta.

OPG želi i dalje širiti svoju proizvodnju i ulagati u nove tehnologije kako bi ostvario što bolje rezultate pa ozbiljno razmišlja o izgradnji novih plastenika i nastavku apliciranja prema EU fondovima.

Rad u plasteniku nije nimalo lagan, traži puno odricanja i zahtjeva stalni angažman. Nema tu odmora. Ako se ne bere povrće onda se zalijeva, prihranjuje, zaštićuje.

U plastenicima su trenutačno zasađene rajčice, paprike i krastavci. Sezona berbe je počela a ako sve bude teklo po planu iz Mirkovih plastenika ovog ljeta ubrati će se nekoliko stotina tona kvalitetnog povrća. A kad prođe sezona povrća u plastenicima onda slijedi berba mandarina tako da naš sugovornik ima zaokružen proizvodni ciklus tijekom čitave godine.

Naš sugovornik pripada mladoj generaciji uspješnih neretvanskih poljoprivrednika koji obrađuje petnaestak hektara plastenika. Da bi se bio uspješan u poljoprivredi treba pratiti nova saznanja oko proizvodnje, sortne liste i primjenu agrotehničkih mjera. Tako Mirko u plastenicima uglavnom sadi rajčicu sorte grapolo, koja do sada nije bila uobičajena u dolini Neretve. Riječ je o rajčici koja se bere u grozdovima i ima bolji plasman na tržištu.

– Grapolo se pokazao iznimno dobar. Urod je zadovoljavajući i otpornost biljke prema bolestima-priča nam Mirko dok obilazimo plastenike. Krastavci su podignuti na špagu jednako kao i paprike babure. Sve je zategnuo kao pod konac, nema nijedne travke. Već i poljoprivredni laik na prvi pogled može zaključiti koliko truda i rada obitelj Knežić ulaže u proizvodnju plasteničkog povrća.

S obzirom na kvalitetu povrća nije im problem naći kupca, premda glavninu svojih proizvoda plasiraju kao kooperant tvrtke Ennafruit d.o.o., stoga ozbiljno razmišljaju o povećanju proizvodnje.

– Cilj nam je povećanje poljoprivredne proizvodnje kroz ulaganja u zatvorenu kontroliranu proizvodnju izgradnjom novih plastenika. Kontrolirana zatvorena poljoprivredna proizvodnja u plastenicima gdje se smanjuju uporabe zaštitnih sredstava, uporaba biološke zaštite i uporaba kontroliranog navodnjavanja-reći će Mirko, koji je ušao u izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika.

U takvim uvjetima se otvaraju mogućnost proizvodnje pojedinih kultura u zimskim uvjetima kada su temperature dosta niske. Na taj način se produžuje poljoprivredna proizvodnja i otvara mogućnost rotacije više kultura u jednoj godini, pa plastenik postaje tvornica povrća.

Od svega toga korist bi imala i lokalna zajednica kroz povećanje prodaje mojih proizvoda na lokalnom tržištu. Također, sa povećanjem proizvodnje povećala se potreba za nabavkom ambalaže i repromaterijala koje kupujem od lokalnih tvrtki i na taj način ostvarujem dodatni prihod lokalnoj zajednici,ističe Knežić, koji je praktičan primjer mladim poljoprivrednicima koji se namjeravaju baviti intenzivnom proizvodnjom povrća.

Dok njegovi vršnjaci maštaju o odlasku u Irsku ili Njemačku, Mirku to ne pada na pamet. Pronašao se u obiteljskom biznisu proizvodnje povrća koja mu itekako dobro ide od ruke, piše Dubrovački.

Foto: HANZA MEDIA