Kao da su košarkaške lopte, a ne desetokilašice, lete ovih dana od ruke do ruke neretvanske dinje i lubenice. Berba sočnih, svježih i hrskavih plodova polako se zahuktava, a potrošači i proizvođači zasad ih, prema okusu, ocjenjuju peticom. No kad su u pitanju cijene, samo su ovi drugi zasad zadovoljni, piše Večernji.hr.
Lubenice u otkupu plaćaju se 35-50 centi za kilogram, do prije dva dana i 60, a dok dođu do tržnice, cijena im u pojedinim hrvatskim gradovima raste i na 3 eura/kg – u Zagrebu na 1,50-2 eura, dok se lani u ovo vrijeme prodavala za 1,10-1,30 eura/kg. Trgovački je lanci pak već i nude na akcijama za 55 eurocenti, no takva sigurno nije domaća, tvrdi proizvođač Gradimir Šešelj.
– Vruće je, beremo, no u trgovinama je još sve uvoz. Ako igdje nađu malo jeftinije, trgovci će to uvesti, briga njih za hrvatskog seljaka – napominje Šešelj. Ističe da je jedina prednost ta što su uvozne, marokanske, grčke, crnogorske, albanske… lubenice na zalasku pa uvozne robe neće biti još puno, a kako je i sezona domaćih podbacila, s trenutačnom cijenom pokrivaju i gubitke i troškove proizvodnje koji su im porasli dvostruko u odnosu na lanjsku godinu.
– Bilo je i obilnih kiša, poplava… pa su podbačaji, kako na kojoj mikrolokaciji, od 30 do 70% – kaže proizvođač Neven Mataga, koji je također zadovoljan otkupnom cijenom. Ovogodišnji urod lubenica u tom kraju procjenjuje se na 8 do 10 tisuća tona, a lani je bilo i 12 tisuća. Kvaliteta je izvrsna, tvrdi Mataga, dok dinje ima poslovično malo, tek 1000-2000 t, pa u otkupu doseže cijenu i od 1,20 eura. – Takve nas cijene drže iznad vode i zadovoljni smo – tvrdi on, no žalosti ga što se i u trgovini pokraj njegove kuće jeftino prodaju albanske lubenice, za koje se vidi da su stare.
– Miješaju ih s našom robom i vi zapravo ni ne znate što kupujete. To je šamar nama proizvođačima – kaže Mataga, koji smatra kako bi, da je sreće, naš turizam “jeo” domaće proizvode. K tome, domaća lubenica u maloprodaji ne bi smjela koštati više od 65-80 centi/kg, a na tržnicama najviše 1 euro/kg. Treba voditi računa o proizvodnji, ali i o potrošačima, zaključio je.
