Regija

Kako će Dalmatinci, navikli na život na otvorenom, reagirati na izolaciju?

Kako jednog Dalmatinca, naviknutog na društvo i boravak na zraku staviti u “prislinu” izolaciju? Te kakve će to posljedice imati po njegovo psihološko zdravlje?

Razgovarali smo s poznatim zadarskim doktorom sociologom Svenom Marcelićem te magistricom pedagogije i sociologije, psihoterapeutkinjom Irenom Jurjević, a oni su nam pokušali dati odgovore.

– Izolacija i karantena imaju značajne posljedice na populaciju. Mijenja se uobičajeni obrazac ponašanja, stres postaje izražen, a ljudi su primorani procjenjivati rizike kojima su izloženi, što dovodi do konfliktnih situacija. S druge strane, takva vrsta društvenih okolnosti rezultira i drukčijim, pozitivnim učincima, jer se osnažuje društvena solidarnost, pa se na društvenim mrežama formiraju grupe za pomoć starijima i onima koji sami ne mogu ići u nabavu namirnica – rekao je na početku Marcelić, naglašavajući također kako suvremene tehnologije pokazuju da nisu instrument otuđivanja, nego da u ovakvim okolnostima mogu imati presudnu ulogu.


– Informacije o događajima i mjerama koje se uvode dolaze do ljudi brže nego ikad prije, a vidimo i da se preko njih održava i nastava, nudi psihološka pomoć… Ukratko, sve je ovo jedan veliki test naše društvenosti, na kojemu se pokazuju i dobre i loše strane našeg društva.

Kao i svaki put u izvanrednim situacijama, prisutna je nervoza, ali rekao bih na temelju osobnog dojma, iako nisam nešto osobito informiran, jer kao i većina drugih uglavnom boravim kod kuće, da su mjere shvaćene ozbiljno, da je kontakt među ljudima bitno smanjen te ako je to ono što nam treba da smanjimo i zaustavimo širenje bolesti, čini mi se da smo kao društvo na to dobro odgovorili – naglasio je Marcelić, dok psihoterapeutkinja Jurjević kaže kako se često za Mediteran kaže da je otvoren, srdačan, s velikom potrebom za svakodnevnim druženjem. No, tvrdi, Dalmaciju karakterizira i jedan drugi bitan detalj.

– A to je da njezina živuća populacija i dalje nosi sjećanja i iskustva Domovinskog rata. Tadašnja “ratna djeca” danas su radno sposobni ljudi u tridesetima i četrdesetima koji drže ekonomiju ove zemlje. Svi oni, barem kada je Dalmacija u pitanju, nose sjećanja restrikcije vode, izostanaka struje, radnih obveza svojih roditelja u tvornicama i odlaska istih na ratišta.

Svi oni jako dobro znaju kako nepoštovanje pravila donosi kobne posljedice, a kada je u pitanju rat, one su znale biti smrtonosne. Što se toga tiče Dalmacija je drukčija od Italije i taj element valja uzeti u obzir pri procjeni cijele ove krizne situacije – istaknula je Jurjević te dodala kako Dalmatinac kad je u strahu ostaje doma, jer su ga tako naučila bombardiranja.

– Iz kuće izlazi jedino ako mu je tako naređeno ili jer ima obvezu. Mi smo društveni i otvoreni onda kada ne postoji egzistencijalna ugroza, no i tada imamo dozu opreza prema bilo čemu što je nedefinirano i strano. Pri bilo kojoj velikoj krizi, svaki organizam se zatvara i regrupira svoje snage. Isto je i s čovjekom, isto je i s društvom. A društvo koje je prošlo rat, na ugrozu reagira puno prije nego što reagira društvo koje nema to iskustvo u svojoj živućoj populaciji, poput Italije, recimo.

– S obzirom na to da je zabilježen prvi slučaj registrirane osobe s koronavirusom u Zadru, pretpostavljam da će ljudi postati još pažljiviji, jer zaraza ovako postaje još manje apstraktna i nije više vezana uz Zagreb, Istru ili neke druge zemlje, nego i našu zajednicu, što će biti dodatni motiv za oprez.

Stoga se ne može dovoljno naglasiti da je iznimno važno poštovati pravila izolacije, jer našu mediteransku društvenost teško je držati “pod kontrolom”. Treba shvatiti da druženje nekoliko ljudi znači da se svaka od tih osoba nakon druženja vraća kući, gdje može zaraziti još nekoga, a onda matematički gledano progresija bolesti ima svoj tijek, koji za nas nije povoljan ni optimističan – naglasio je Marcelić te zaključio kako bi najveća promjena u glavama ljudi trebala biti upravo to da izolacija znači izolaciju, a ne smanjenje kruga ljudi s kojima se susrećemo.

– Pretpostavljam da će se sve više ljudi početi pridržavati pravila izolacije što nam virus bude fizički bliži, ali baš je to i najveći problem – kad bolest od apstraktne pojave iz medija postane konkretna činjenica u našoj okolini često bude prekasno – zaključio je Marcelić.

Slobodna Dalmacija