Jesmo li izludili? Od covid brojki i statistika, fotografija oboljelih na respiratorima, zamaskiranih medicinara, svakojakih tumačenja i savjeta… Strah nas izjeda, (ne)svijesno se odmičemo od ljudi, kad kihnemo odmah je korona, alergičara više nema.
Pretjerujemo li ili smo stvarno ludi od straha?
– Isprepadani smo, mediji nas bombardiraju, pa je strah puno veći nego što bi možda trebo bit. Čovjek se baš nesvjesno boji, vlada totalni strah od onoga od čega prije nisi bjež’o. Bila je i gripa i upala pluća, pa ko je mislio! – kaže za Dubrovački vjesnik dubrovčanin Nikša Rudelić. Tolika je psihoza, smatra, pa se čovjek i cjepiva boji. Zimi pliva, pije čajeve i limun, tako jača imunitet i usput se bori protiv straha.
– Mi se domaći između sebe ne bojimo ali kad neko uđe sa strane odma je distanca. Uhvatim sebe, nesvjesno se odmaknem od nekoga pogotovo u autobusu. Kad dođe ova mladost, a pođem u stranu – kaže Rudela koji o koroni nastoji ne misliti.
MA KAKAV STRAH, AJMO RADIT!
– Ma kakav strah, ajmo mi radit 1. lipnja pa je lako za ovo drugo. Što se ljudi boje? Sad će Engleze pustit dvadesetoga i idemo dalje. Svi smo više postali imuni, ovdje se toga toliko zarazilo da više od toga nema ništa. Ma koji strah? Prije je bombalo pa nije bilo straha! Ma što svi ludi, pa vazda je Grad bio lud! Ajde sad kad ugrije bit će dobro – kaže Ante Bašić pa se pita ‘niđe nikoga nema, ni doma ni u gradu, đe se ko i može zarazit?’
Strah nema ni Marija Popović. Cijela je obitelj covid već prebolila.
– To doživljavam kao neku gripu koju treba kad tad prebolit. Što pravimo veću famu samo nam je teže, a ništa posebno. Ljude su izludili mediji, svi čitaju novinarske članke a je li iko pročito neki pravi medicinski članak? Nije niko jer mu se to ne da, lakše je pričat o brojevima – kaže kroz osmijeh Marija.
Je li opravdano toliko se bojati ili pretjerujemo u strahu pitamo kliničkog psihologa mr. sc. Josipa Lopižića, predsjednika Hrvatskog psihološkog društva.
– Strah je opravdan i OK je da je opravdan. Okolnosti života su prijeteće, ugrožavajuće. Racionalno je bojati se bolesti. Međutim racionalno je i ponašati se tako da ne obolite. To su jedini kriteriji koji nas mogu zaštititi u ovim rizičnim vremenima jer statistike su neumoljive. Broj oboljelih raste i sve priče tipa teorija zavjere, antivaksera, ludih političara i ostalih ludih i rubno adaptiranih osoba mahom udruga aktivista itd., ne može donijeti ništa dobro. OK je bojati se, razloga za to imamo – poručuje dr. Lopižić pa dodaje:
– Ne vidim zašto bi strah bio neracionalan ali uvijek se mogu pojaviti pojedinci pa hodati maskirani. Vidim netko se sam vozi u autu i drži masku. To mi nije jasno. Ali uvijek imate ekstreme. Istovremeno imamo one koji čudno razmišljaju, meni nisu jasni, ali Bože moj, svašta raste oko nas.
Preko noći smo postali hipohondri, dobili PTSP, svi smo poludjeli, mnogi će reći.
– Nisam s tim suglasan, istraživanja treba pratiti, prikloniti se znanosti. Neki ljudi će razviti neki oblik PTSP-a, depresije, dogodit će se, nekakva psihološka promjena se događa. Ali u kliničkom smislu ne i ne slažem se s onima koji šire te ideje svi smo ludi, svi ćemo poludjet. Što će se to dogodit? Zašto, što ne pođem u teretanu, kockarnicu, popijem kafu na taraci, jer to je baš nešto za ljudsko zdravlje. Ne mogu to razumjet – kaže dubrovački psiholog i ističe kako istraživanja pokazuju da su ljudi napetiji, anksiozniji, depresivniji, potišteniji…
UZMI VRIJEME KAKO DOĐE
– A drama da idemo svi bacat’ smeće i pišat’ oko Hrvatskog narodnog kazališta definitivno se treba riješiti represijom. Apsolutno mi nije jasno da se takve drame događaju, a situacija je krize. To je isto ko da smo u ratu svi došli oko Orlanda tamo jeli, pili i pišali a bombe padaju – kaže dr. Lopižić i zaključuje:
– Čovjekovi adaptacijski kapaciteti su bezgranični. Čovjek se može nositi s toliko toga, ima snage da je divota. Govorila je moja tete Anka ‘uzmi vrijeme kako dođe’ i jednostavno je tako. Moraš shvatiti da si toliko mali na ovoj planeti, a ljudi si koješta umišljaju, mediji ih bildaju, a u biti čovjek je uvijek bio mali i jednostavno uspio preživjeti tom snagom adaptacije.
Obiteljski liječnik dr. Teo Depolo kaže kako su ‘ljudi nezadovoljni jer ne mogu vidjeti svjetlo na kraju tunela jer ovo predugo traje, uz postojanje realnog straha od covida’.
– Ljudi jesu nervozniji nego ranije, pa i mi liječnici smo više umorni od posla. A posao je tek počeo, treba na ho-ruk procijepiti puk. Jer ako već postoji nešto što bi trebalo smanjiti strah to je svakako cjepivo – smatra liječnik obiteljske medicine i dodaje:
– Ovo jest jedna vrsta rata naše civilizacije protiv mikroba ali način borbe postoji, a to je cjepivo. Na više mjesta u svijetu su već uznapredovale studije stvarnih lijekova protiv koronavirusa. Prve naznake su vrlo obećavajuće, nije sve tako crno. No, ljudi jesu loše raspoloženi, kvaliteta života je slabija nego prije, financije su mnogima u pitanju i sve to utječe.
Dr. Depolo potvrđuje i kako se sada u svijesti ljudi i najobičnija prehlada odmah povezuje s covidom.
– I postoji otvoren pritisak, nekad vrlo rezolutan. Naravno posao je liječnika da procijeni i to pokušavamo maksimalno. Danas smo u ordinaciji imali dvjestotinjak poziva, jako puno ljudi je zvalo a čeka nas i cijepljenje. Barem 150 poziva se odnosilo što na sumnju na covid, što na cijepljenje, što na one s covidom. Volio bih da se taj strah pretoči u realnu potrebu za cijepljenjem. Dio ljudi još nije shvatio koliko nam cijepljenje može pomoći, a očigledno je, covid je smrtonosna bolest. Prošle godine smo imali pet i pol tisuća umrlih više nego godinu prije – kaže obiteljski liječnik a na pitanje je li zbog straha porastao broj korisnika tableta za smirenje kaže:
– Nije značajno povećan, ali stručna riječ može jako puno pomoći.
