Prenosimo novu planinarsku reportažu Miše Glavinića i pripadajuće fotografije:
Sutvid 1332m
Sveti Rok 1227 m
Udaljenost: 3 sata u jednom smjeru
21.3.2021.
Biokovo se doživljava kao planina koja izranja iz mora i penje se prema oblacima i sve važnije planinarske staze vode iz primorskih mjesta. Zabiokovska strana malo je zapostavljena i ovo je jedan od rijetkih izleta koje je naše društvo započelo penjanje iz zaseoka Roglići iz Župe u sastavu općine Zagvozd.
Iako je kalendarski započelo proljeće zima se neda. Iz Ploča nas je ispratila bura pa se valjalo dobro navući jer buru prati onaj osjet hladnoće i hladnije je nego što govori temperatura.
Za divno čudo bura više voli more pa skidamo višak odjeće i krećemo prema planinarskoj kući Akademika Josipa Roglića (900 m). Stabla su još gola, jedino cvijeta drijen žutim cvjetovima. Staza, u stvari građeni put, se strmo penje između suhozida koji uporno odolijevaju svim nedaćama i izgledaju kao da su jučer napravljeni. Pravo je čudo kako prkose potresima i ne mogu da se ne divim predcima koji su ih gradili.
Nakon kraćeg odmora ispred kuće idemo dalje, a staza je još strmija i uz put nailazimo na pastirske stanove. Sad već nailazimo na krpice snijega koji malo kasnije prekrivaju cijelu stazu.
Penjemo se kroz pravu šumu biokovskih jela od kojih su neke tako široke da ih čovjek ne može obujmiti. Toliko je gusta šuma da se nebo ne vidi.
Kad smo izišla na čistinu ukazalo se Biokovo prošarano snijegom gdje dominira vrh Sv.Jure u potpunosti prekriven bjelinom.
Do vrha Sutvid nema staze nego se penje do grebena i dalje grebenom do vrha.
Predivan je pogled na Matokit, Mihovil i Šibenik (Veliki i Mali). Dominira vrh Biokova Sv.Jure a vidljiva nam je i Kamešnica. Nažalost, oblaci su sakrili hercegovačke planine.
Vraćamo se na stazu i nastavljamo prema drugom vrhu Sv.Rok gdje je kapela posvećena tom svecu. U betonu je upisan 1994.godina za spomen na obnovu kapele.
Odmor i blagovanje hrane proveli smo u raspravi hoćemo li se vratiti istim putem ili produžiti prema Luetićima. Dilema se riješila nakon telefonskog razgovora i odlučeno je da se vraćamo istim putem. Nismo sretni jer sad treba prijeći strmu stazu s ugaženim snijegom.
Bilo je padova i proklizavanja i uz veliki oprez ali nitko se nije povrijedio.
Izlet su znalački vodili Antonija Galić iz Vrgorca i Robert Kovačević iz HPD-ea Čubrijan iz Rašćana, a sudjelovali su planinari iz Vrgorca, Gradca, Podgore, Rašćana i Ploča.
Posebnu zahvalu moram uputiti HPD-eu Čubrijan iz Rašćana koji su nas kraljevski ugostili u svojim prostorijama u nekadašnjoj Osnovnoj školi, kamenoj građevini sagrađene za vrijeme Austro-Ugarske.
Mišo Glavinić
