Politika i gospodarstvo

ŽIVOT ILI PREŽIVLJAVANJE? Naši umirovljenici su zadnja sirotinja u EU

Niksa Stipanicev/Cropix

Teško je reći koliko je od milijun i 240 tisuća umirovljenika u Hrvatskoj sirotinja jer se mnogi da bi preživjeli od prvog do prvog ispomažu na kojekakve načine, ali činjenica da prosječna mirovina iznosi 2880 kuna sve govori, piše Slobodna Dalmacija.

Covid dodatak pred izbore dođe im tek tako da se podsjete komu treba dati glas, a obuhvatit će njih 800 tisuća. Život s dvije tisuće i kusur kuna, nije život nego obično mrcvarenje i nikakav tu dodatak ne pomaže. O onima koji imaju manje teško je išta pametno napisati. To nije mirovina nego socijalna pomoć.

Ne tješi ni činjenica da su istočnije od nas penzije na razini džeparca. Hrvatska je dio Europske unije pa ove brojke još više peku. Duša boli što su naši sugrađani treće životne dobi više gladni nego siti. Jadni.


A poniženi su ljudi “nevidljivi”. Smeta ih kad zavirujemo u njihovu muku. Oni obilaze pekare u večernjim satima i kupuju kruh koji se stvrdnuo u pola cijene. Noću čeprkaju po kontejnerima ne bi li za nešto plastičnih boca sutra kupili spizu.

Na njima je odjeća stara i po trideset godina, a umjesto svojih vršnjaka iz Europe ili Amerike koji pod stare dane putuju, čame po parkovima ili bulje kroz prozor. Shvaćate me: svedeni su na golo postojanje. Na brojke. Statistiku. Poraznu kako je god gledali.

Umirovljenika ima previše jer dobar dio nije odradio puni staž iz ovih ili onih razloga. Iz njihovih se fondova u vrijeme privatizacije silan novac iznosio u torbama, a kasnije su na tu surutku stigli i lažni veterani rata, protuhe koje izigravaju PTSP ili se pozivaju na kojekakve bolesti, a boli ih da vam ne napišem što i za ovu zemlju, i za ove ljude.

Mirovine su zato mizerne, i teško je očekivati da će biti bolje. Svaka generacija ima u odnosu na one koji su umirovljeni prije nje sve manje i manje, tako da malo tko vjeruje da će se stanje u dogledno vrijeme popraviti. Da će današnji pedesetogodišnjaci za desetljeće dva imati dostojnu starost kao njihovi vršnjaci u Njemačkoj, Belgiji ili Poljskoj, koja, kad je gospodarstvo u pitanju, grabi naprijed divovskim koracima.

Realno gledajući, za povećanje mirovina nema ni osnova. Uhljebi su pojeli samu supstanciju ove države, a ne možeš ih otpustiti jer o njima ovisi vlast; dakle, oni koji ju drže trebali bi potpisati otkaze prekobrojnima koji ih biraju?! Moš mislit.

Mladi su iselili, stariji sve dulje žive, a privredna struktura je takva da se mirovinski fondovi slabo pune. Jedan dio poduzetnika radnicima ne uplaćuje bruto iznose već im novac isplaćuje na crno. Tako ih uništavaju na duge staze. Osuđuju na sudbinu s “posla na groblje”. Tako nam se s ovom politikom piše, piše Slobodna Dalmacija.