Nikada veći urod mandarina, a nikada manje kuna u džepovima neretvanskih seljaka. Tako bi se slikovito mogla opisati ovogodišnja sezona berbe mandarina koja je u punom jeku. Neretvane more brige kako i po kojoj cijeni prodati mandarine jer im je Rusija već treću godinu zatvorena.
Od Metkovića do ušća nepregledna mandarinska polja prispjela su za berbu. Mandarine su prerodile, a to nikoga ne veseli jer je puno sitnih mandarina, koje se ne mogu prodati, ali se mogu pokloniti. Čini se da su Neretvani te sitne mandarine prisiljeni poklanjati otkupljivačkim centrima. Točnije, daju im ih za nula kuna, dok se te iste mandarine krajnjem kupcu u trgovačkim centrima prodaju u malim mrežicama po cijeni od desetak kuna za dva kilograma.
Legalna ucjena i legalna pljačka neretvanskog seljaka, ništa drugo – rekli su nam ogorčeni proizvođači mandarina, koje su svima ove jeseni slatke osim njima.
Nešto slično kao kod vraćanja sitniša na blagajnama. Rijetko tko čeka da mu se vrati deset ili dvadeset lipa, što, kada se zbroji, iznosi pozamašnu svotu koja ostaje trgovcu. Tako i sa sitnim mandarinama, koje ne prođu na kalibratoru. Niti se vraćaju, a niti plaćaju seljaku.
Pretpostavka je da ove jeseni ima i do 30 tisuća tona sitnih mandarina te da će se na ovaj način “pokloniti“ najmanje deset tisuća tona, što preračunato u novac iznosi više od pet milijuna kuna ekstra zarade veletrgovcima.
Naime, kada se mandarine dovezu na otkup, prolaze takozvani postupak kalibraže i svi plodovi promjera manjeg od pet centimetara idu u otpad, a to zapravo nije otpad, već zdravi plod koji je samo malo manji od standardnoga. Dakle, nije riječ o oštećenoj ili truloj mandarini, već sitnoj, koja se ne vraća proizvođaču, već se prepakira u vrećice i dalje šalje u prodaju po trgovačkim lancima diljem Hrvatske.
Mandarina nije zlato, a Neretva nije Kalifornija. Tko kaže drugačije, taj ne govori istinu – dočekali su nas voćari nedaleko od ušća Neretve, nezadovoljni otkupnom cijenom i zaradom od koje mnogi neće moći preživjeti. Kakva sudbina čeka neretvansku mandarinu, nitko ne može prognozirati.
Neki su već ove godine odustali od berbe jer su plodovi bili sitni. Problema je puno i bez cjelovite državne politike teško će se moći riješiti. A Neretvani su ljuti i na sada već bivšeg ministra poljoprivrede Davora Romića. Od njega su, kažu, puno očekivali, ali…..
– Evo, vidite ove mandarine, to je prvoklasna roba – kaže nam Ante Mustapić, kojega smo zatekli na plantaži. Ni on kao ni ostali Neretvani nije zadovoljan ovogodišnjom prodajom. Kaže da mandarine prodaje na veletržnici u Metkoviću jer se na otkupe ne isplati voziti upravo zbog velike količine “otpada”. Ma nije to nikakav otpad, to je samo sitnija mandarina ispod 4,5 centimetara promjera, koja se tretira kao smeće.
– Na otkup sam odvezao 1200 kilograma mandarina, a blokirano mi je, odnosno plaćeno 900 kilograma. Gdje je nestalo tih 300 kilograma mandarina? Nema ih nigdje! Nije mi ni plaćeno ni vraćeno, ali zato po trgovinama imate male mrežice sa sitnijom mandarinom pakirane po dva kilograma. Eto to je ta mandarina. Otkupljivač ju je “zbrinuo” tako što je prodaje! Zašto je nama proizvođačima nije platio po 30 lipa?! – pita se Mustapić, koji godišnje ubere oko 8 vagona (80 tona) mandarina. Ističe da je to sve s njegove vlastite zemlje jer je većina poljoprivrednika nasade podigla na državnom poljoprivrednom zemljištu koje su dobili u zakup na području grada Opuzena.
– Ovo je najgora godina za mandarine. Ljudi su u velikom trošku. Kako će preživjeti godinu kad sve poplaćaju, ne znam. Treba platiti radnike, gnojivo, zaštitna sredstava… – nabraja Mustapić.
– Ako će se poštovati zakon, jedan radnik, kada mu se plati dnevnica i markica (porez), košta 300 kuna. Koliko treba ubrati danas mandarina samo da se pokriju troškovi? – pita Mustapić.
U konačnici on svoje mandarine prodaje po 70 lipa po kilogramu, a od tog iznosa definitivno se ne može živjeti od jeseni do jeseni.
Mnogi plantažeri su stoga prisiljeni uzimati manji broj radnika jer nemaju “živog“ novca da isplate berače na kraju radnog dana, jer se plaća na ruku nakon obavljenog posla. Da mandarina loše ide, osjete i berači iz Hercegovine, koji u kolonama dolaze na plantaže. Na graničnim prijelazima su gužve kao da je turistička sezona, ujutro kad idu i navečer kad se vraćaju iz berbe.
Mnogi će biti prisiljeni raditi za manju dnevnicu jer vlasnici plantaža nemaju novca. Naime, otkupi uzimaju mandarine na otvoreni račun i pitanje je kada će biti prve isplate. Sigurno neće do kraja godine. Stoga se svi ljute na otkupljivače.
– Došla su vremena kad proizvođači nemaju prava ukazati na cijenu proizvodnje, a otkupljivači kažu “uzmi ili ostavi”. Neshvatljivo je nezrelo ponašanje proizvođača koji ništa ne poduzimaju. Nužno je izraditi kalkulaciju proizvodne cijene da proizvođači znaju ispod čega se ne ide. Nekad je bivši PIK “Neretva” imao tu kalkulaciju i svaku petu godinu je zarada bila na pozitivnoj nuli, dok je danas svake druge godina nula ili ispod nule – kaže Jure Stanić, predsjednik Udruge za zaštitu obiteljskog gospodarstva iz Opuzena.
On još podsjeća da je država, umjesto voćare, poticala otkupljivače koji su se na ambalaži deklarirali kao – proizvođači. No, ulaskom u Europsku uniju takvi poticaji su postali prošlost, a proizvodnja mandarina je zapala u krizu iz koje će teško isplivati. Rusija je do daljnjega zatvorena, u zapadnu Europu teško se probiti, a Češka, Slovačka i Poljska nisu dovoljne kao izvozna tržišta.
Hrvatskim voćarima velike probleme stvara i konkurencija iz Turske i Španjolske. Primjerice, u Turskoj se godišnje ubere 600 tisuća tona mandarina, po prosječnoj cijeni od 16 eurskih centa, dok se u Španjolskoj cijena mandarina kreće oko 20 centa. Riječ je o iznimno niskim cijenama u usporedbi s onima u dolini Neretve, pa agrumi iz tih zemalja postaju nelojalna konkurencija, dok istodobno domaći voćari ne mogu proizvoditi po takvim cijenama zbog većih ulaznih troškova, gnojiva, zaštitnih sredstava, radne snage.
Osim toga, sezona berbe mandarina, primjerice, u Španjolskoj traje osam mjeseci, dok je u Neretvi tek šezdeset dana, što je dodatna otežavajuća okolnost.
Teško je pomiriti interese otkupljivača i proizvođača. Ali Marko Sršen je i otkupljivač i proizvođač mandarina. Ove jeseni će otkupiti oko tri tisuće tona mandarina koje idu u izvoz u zemlje bivše Jugoslavije te Češku i Slovačku. Četrdesetak radnika je zaposleno sezonski na sortiranju i pakiranju mandarina. On plaća sve otkupljene mandarine i krupne i sitne po klasama. Nije zadovoljan jer situacija s mandarinama jednostavno nije dobra. Za ovakvo stanje krivi Ministarstvo poljoprivrede koje nije učinilo ništa za mandarine.
– Njih tamo s pripadajućim agencijama ima 1900 zaposlenih. Što oni rade? Nijedan natječaj ne mogu provesti do kraja, od zakupa državnog zemljišta pa do povlačenja novca iz EU fondova – pita se Sršen.
– Mandarine su jedina kultura koja ima budućnost u dolini Neretve i to treba dugoročno tako gledati. Blokada ruskog tržišta učinila je svoje pa druga tržišta, primjerice češko, ne može to nikako nadoknaditi – kaže Sršen, koji naglašava da se jako teško boriti s konkurencijom u Europi.
– Španjolska regija Valencija ove će godine imati 1,8 milijuna tona. Što je Neretva prema tome. A tu je i državna politika prema voćarstvu koje nema u Hrvatskoj. Kod nas je glavno pitanje zašto nešto raditi i proizvoditi kada se sve može uvesti – upozorava Sršen, naglašavajući da mandarina unatoč svemu ima perspektivu.
On mandarine otkupljuje po cijeni od 2,5 kuna za prvu klasu, 1,50 kuna za drugu te pola kune za sitne mandarine, koje izvoze uglavnom u Bosnu i Hercegovinu.
– Generalno gledano, ovogodišnji urod mandarine je dobar, nedostatak je, međutim, sitna mandarina, odnosno mandarina malog kalibra – govori nam poljoprivrednik Željko Bjeliš te pojašnjava:
– Ako stablo mandarina može proizvesti 100 kila ploda, nije isto hoće li na stablu biti 300, 400 ili 500 kilograma. Ove godine izostalo je prirodno otpadanje ploda pa imamo puno sitnih mandarina.
Cijena mandarina je preniska. Uspoređujući s lanjskom cijenom u istom razdoblju, ove su godine mandarine jeftinije za kunu, a neka poduzeća koja otkupljuju mandarine uopće nemaju iskazanu cijenu – reći će Bjeliš. Također, što se tiče mandarina malog kalibra, nije istina da te mandarine propadaju.
Po informacijama iz cijele države, upravo taj kalibar mandarina u najvećoj mjeri puni domaću maloprodaju, a može se primijetiti da je količina otpada vrlo mala – pojasnio je Bjeliš, naglašavajući da pojedina otkupna poduzeća plaćaju sitnu mandarinu 0,50 kuna, dok ima i onih koji taj sitni kalibar odbijaju svojim dobavljačima, ali ga ne bacaju, nego pakiraju i prodaju.
U tom začaranom krugu najviše stradaju proizvođači koji su prisiljeni tolerirati takvo ponašanje trgovaca jer ako se pobune, neće im otkupiti mandarine. Kola neretvanskih voćara krenula su nizbrdo nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Do tada su mandarine bile dobra i pozitivna priča, podizali su se novi nasadi, a država je s osamdeset lipa po otkupljenom kilogramu mandarina poticala otkupe. Nakon 1. srpnja 2013. godine, poticaji su ukinuti, što je dovelo do propasti neretvanskih voćara.
– Mandarina je nakon ulaska RH u EU od profitabilne proizvodnje postala neprofitabilna. Cijena koštanja proizvodnje mandarine je 1,50 kuna po kilogramu pa ako se uzme u obzir trenutačno stanje, možete zaključiti da se mandarina više ne isplati proizvoditi. Da bi se zadržao interes za proizvodnjom mandarina u dolini Neretve, potrebno je prosječnu cijenu proizvođaču držati na razini iznad 2,80 kuna – govori Bjeliš.
Međutim, to će u ovakvim uvjetima prodaje i proizvodnje biti iznimno teško, gotovo nemoguće. Stoga ne začuđuju najave brojnih neretvanskih voćara da će krčiti nasade mandarina, jer da se proizvodnja jednostavno ne isplati.
Otkupljivači: Fali nam radne snage
Najveći otkupljivač “Agrofructus” do sada je u Neretvi otkupio 6 tisuća tona, a do kraja sezone i do 25 tisuća tona mandarina, dakle četvrtinu uroda.
– Ovogodišnja mandarina je nešto sitnijega kalibra, što samo po sebi usporava berbu i traži više ruku. Problem s pronalaskom radne snage nije zaobišao ni nas, nedostajalo nam je radnika za pripremu mandarina na tržište. Većim dijelom smo ga riješili premještanjem zaposlenika s kontinenta u Opuzen, a pomogli su i mediji. Nakon što smo otvorili ovu problematiku, javili su se radnici – ističe Denis Matijević, predsjednik Uprave poduzeća “Agrofructus”.
Odgovarajući na primjedbe voćara koji tvrde da se sitnije mandarine prepakiraju i dalje prodaju a da se ne plate proizvođaču te što “Agrofructus” radi s onim mandarinama koje ne prođu kalibriranje, Matijević je je kazao:
– Mandarina se klasira u pet klasa po veličini i mi je kao takvu zaprimamo. Prve se četiri klase plasiraju na tržište, dok petu klasu “Agrofructus”, sukladno Zakonu o otpadu, zbrinjava i uništava jer takve mandarine zbog svojih karakteristika nisu za tržište.
Piše: Stanislav Soldo
Foto: Denis Jerković / Hanza Media
www.slobodnadalmacija.hr