Nikada u povijesti našega grada, uključujući i komunističko razdoblje historije Ploča, nije organizirana takva hajka, vika i galama, kao lavina koju ovih dana pokrenuše tvrdolinijaši Karamarkovog pločanskog HDZ-a protivu ravnateljice Osnovne škole u Pločama gospođe Meri Glavinić. Današnja atmosfera bi se, po intezitetu buke koja se proizvodi, mogla usporediti jedino s 1971.godinom u Pločama, u vrijeme Hrvatskog proljeća, s bitnom razlikom što je to tada bilo u jednopartijskom sistemu, a ovo se sada odigrava u demokratskom višestranačkom sustavu.
Naravno da svakog istinskog demokratu žalosti spoznaja da današnji HDZ isuviše podsjeća na Savez komunista Jugoslavije prije 40- tak godina. Logična je to posljedica i refleksija događanja s državne razine gdje je Karamarkova družina okupljena u kolo oko Vase, Karamarka i Ruže Tomašić zaplesala po taktovima nesnošljivosti i mržnje prema drugom i drugačijem. Nerealno smo se nadali da bi to nas u Pločama moglo mimoići. Ubrzo su se i u našoj sredini našli likovi, na čelu s gradonačelnikom, koji bi jame koje se na HDZ-ovim skupovima, kao primjerice u Omišu, otvoreno spominju, i ovdje u Pločama počele kopati.
Za puno razumijevanje potrebno se vratiti na početak 90-tih godina u vrijeme donošenja Zakona o grbu i zastavi. Tada se u Hrvatskoj, kao i u samom HDZ-u, vodila živa, dinamična i demokratska rasprava o tome tko, što i kako može predstavijati-reprezentirati Republiku Hrvatsku. I tada je bilo zahtjeva da se slike prvog predsjednika dr.Franje Tuđmana postave u uredima, školama, carini, policiji, u svih lokalnim i državnim ustanovama. Naravno, takvo je rješenje i u HDZ-u i u Hrvatskoj odbačeno kao nedemokratsko, te je ukazano da takav prijedlog sadrži neskrivena totalitarna htijenja i autoritativne želje i aspiracije. Čak se i sam predsjednik Tuđman distancirao od takve mogućnosti, svjestan činjenice da ga to delegtimira kao prvog demokratskog izabranog predsjednika Republike Hrvatska.
Stoga žalosti činjenica da je tako niska razina političke obrazovanosti, odnosno političke nepismenosti današnjih pločanskih HDZ-ovaca koji iskazujući navodnu ” ljubav prema velikom vođi”, u stvarnosti se rugaju prvom hrvatskom predsjedniku.
Kada sve to uzmemo u obzir tada vidimo da je ravnateljica Osnove škole u Pločama gospođa Meri Glavinić postupila ne samo ispravno, već je premještanjem slike Franje Tuđmana iz aule škole u kabinet povijesti, zaštitila i samog Franju Tuđmana od onih koji bi igrajući se politike u predvorju pločanske škole i loptajući se slikom prvog hrvatskog predsjednika-Hrvatsku rado zamijenili Sjevemom Korejom, a Tuđmana pretvorili u Kim Il Sunga. Upravo je njima ravnateljica škole jasno poručila- nisu Ploče u Sjevemoj Koreji niti je Tuđman veliki vođa. Uostalom u kojim to demokratskim državama svijeta ili u kojim državama EU u čijem smo sastavu slike bivših predsjednika vise po zidovima ureda i škola, kioska i piljara?
I sama Ljilja Vokić, dugogdišnja HDZ-ova ministrica prosvjete je jasno poručila da slike bivših predsjednika nisu poželjne u školamo i njihovim predvorjima. To je u duhu zakona, jer kada tako nebi bilo imali bismo u jednoj školi Tuđmana, u drugoj Mesića, Radića ili Starčevića, a u trećoj Tita, Mačeka ili Josipovića. Naravno ovisno o svjetonazorima ravnatelja oni bi se, kao u seriji Malo misto skidali i vješali ovisno o kurentnosti političke robe i pragmatičnosti.
Stoga zaključimo, u auli škole nema mjesta ni za što drugo – kada se škola već zove imenom Vladimira Nazora, doli biste ili slike tog poznatog hrvatskog književnika, predsjednika ZAVNOH-a i prvog predsjednika Sabora Narodne Republike Hrvatske — Vladimira Nazora.
Vedran Sršen
predsjednik HDZ-a Ploče 90.-92.
zastupnik u Saboru RH 92.-95.
