Politika i gospodarstvo

Vedran Sršen: Jambo još čita stripove

Metkovski dvojac Barba Luka i Jambo 2003. godine zabavljali su hrvatsku javnost, pa je Luka poručio da je Jambo još dijete: „ JAMBO JOŠ ČITA STRIPOVE“

Mnogi koje poznajem šokirani su činjenicom da su Zoran Milanović i SDP preuzeli na svoju izbornu listu jedan od najlošijih i najkvarljivijih HDZ-ovih proizvoda, Stipu Gabrića Jambu, gotovo simbola svih hrvatskih propadanja u ovih 25 godina hrvatske samostalnosti, novovjekog neretvanskog plemića koji se bahati sa 300 ha neretvanske zemlje koju obrađuje, ubirući sa nje plodove 300 dana u godini, a oni koji su stvarali tu zemlju, one generacije neretvanskih težaka i radnika PIK Neretva – otimajući je od močvara, ostali su bez igdje ičega, iako su upravo oni prije 25 godina u sustavu društvenog vlasništva bili njeni posjednici, korisnici ili pak efektivni vlasnici. Od stranke socijaldemokratske orijentacije očekivalo se da će biti na strani poniženog, obespravljenog i gotovo pod zemlju utjeranog radnika PIK Neretva, a ne da im socijalnu pravdu promovira onaj koji je sam po sebi, svom liku i djelu suprotnost socijalne osjetljivosti, o čemu mogu zorno svjedočiti mnogi, primjerice radnici Razvitka iz Metkovića. Preotevši zemlju, dakle, od onih koji su je stvorili, taj novonastali, novoproizvedeni lik hrvatskog domoljuba pretvara se u rodoljuba glavničara koji imovinu stječe u trgovanju sa Republikom Hrvatskom i to na način da je rodoljub glavničar uvijek u plusu, a Hrvatska koju on ljubi, naravno uvijek u minusu. I kakvo je tada to Hrvatstvo koje se mjeri sa par tisuća ili par desetaka tisuća EUR-a hrvatstva, ili se iskazuje stalnom stopom extra profita u porastu; i da li to i takvo hrvatstvo može biti isto i Jedno, kao hrvatstvo onog radnika PIK Neretva ili Razvitka, koji je ostao i bez radnog mjesta i toplog obroka i bez nasada mandarina i dječjeg doplatka i nade, bez prava na vlastiti put do sreće, izgubivši hektare zemlje koje je stvarao, a koje mu je „njegova“ Hrvatska uzela da bi ih „ pružila“ svojim novodomoljubnim podobnicima, vrativši ga tako u stanje obespravljenog i eksploatiranog hrvatskog nadničara za toliko i toliko EUR-a nadnice koja rapidno pada.

Još početkom rujna 2003. godine napisao sam za Slobodnu Dalmaciju osvrt, koji naravno nije objavljen, povodom afere „Jambo“ koja je u to vrijeme okupirala medijski prostor. Pisao sam o fenomenu, kako je pod političkim pokroviteljstvom tadašnjeg zastupnika Luke Bebića u Dolini Neretve izraslo jedno od najmoćnijih tajkunsko-korupcionaških carstava. Nikada ne smijemo zaboraviti kako su pojedinci dok je Hrvatska krvarila stjecali svoja bogatstva, nekretnine i hektare, te se prisjećam nekih dijelova tog osvrta.


Od kada je svijeta i vijeka bilo je korupcije i korupcionaša.

No, nekada su korupcionaši bili pribijani uz stup srama, na njih se s prezirom prstom ukazivalo i to je bila velika sramota. Obraz je tada nešto vrijedio. Pored te javne osude djelovali su i zakoni i pravna država u kažnjavanju i spriječavanju korupcionaštva. Danas, na žalost, hrvatska javnost je postala gotovo indiferentna i neizainteresirana za sve češće pojave korupcije do te mjere da izostaje čak i javna osuda. Do potištenosti i nemoći javnosti spram korupcionaštva došlo je iz razloga ne djelovanja pravne države. Hrvatska tone u moru korupcije, a mreže pravne države su prazne. To je i osnovni razlog ovakvog beznađa i potištenosti hrvatskih ljudi.

Jedan od najpoznatijih srbijanskih političara prošlog stoljeća bio je, nesumljivo, Nikola Pašić, ministar Predsjednik u kraljevskoj Vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Pored političkog rada u povijesti je ostao upamćen kao korupcionaš najvišeg stila, te ga i smatraju „ ocem korupcije“. Iako je cijeli život proveo u državnoj službi, od pukog siromaha je uspio postati najbogatiji čovjek ondašnje Kraljevine, ako izuzmemo kralja Aleksandra. Bogatstvo je stjecao na prost način. Njegov sin jedinac Rade, bio je naime vojni liferant. Nabavljao je dakle robu za srbijansku vojsku. Ne treba ni napominjati, sve što nabavi Rade bude plaćeno po dva tri puta višim cijenama. Na taj su način Nikola i njegov sin jedinac Rade nemilice krali državni i narodni novac.

Gotovo stoljeće kasnije pod plaštom borbe za Hrvatsku u Dolini Neretve izrasta, na sličan način, Jambino carstvo. Jambo je naravno bio vojni liferant koji hrvatskoj vojsci prodaje po nekoliko puta višim cijenama krumpir, mrkvu i papriku. Barba Luka je bio utjecajni političar i vladar nekoliko obavještajnih službi u Zagrebu sa razgranatim vezama u samom vrhu politike, obavještajnom miljeu, državnom odvjetništvu, policiji i pravosuđu . U svojim je aktivnostima ovaj neretvanski dvojac rodoljubnih glavničara bio zaštičeniji od ličkih medvjeda. Oni su bili Hrvatska. A radnici PIK-a Neretva, Razvitka i mi drugi smo bili „stoka sitnog zuba“.

Kada se razotkrilo kako Rade Pašić prodaje srpskoj vojsci šećer, tako da vreće pune pijeska samo malo po vrhu pošećeri, buknula je šećerna afera. Narodni poslanici Kraljevine pitali su Nikolu Pašića što to radi njegov sin jedinac, ovaj je promrmljao:

„Dete ko dete, pa vole šećer“.

Kao i Nikola Pašić i Luka Bebić kada želi izbjeći odgovor sve prebacuje na šalu, pa kada ga te 2003. godine novinari pitaju o njegovom političkom pokroviteljstvu u stvaranju Jambina carstva, on odgovara da je Jambo još dijete:
„Pa znate , Jambo još čita srtipove“.

Za potpunu devalvaciju javnog političkog djelovanja, bez sumnje su najviše odgovorni oni koji politiku doživljavaju ne kao rad za opće dobro, što bi ona trebala biti, već kao sredstvo materijalnog bogaćenja.

Stoga samo mogu ponoviti one uvodne konstatacije koje su zaprepastile mnoge sklone principima socijalne pravde – zar je moguće da na listi Narodne koalicije koju predvodi SDP bude mjesta za Jambu ili Radu, sasvim svejedno, posebice kada znamo da čak i Karamarko na prethodnim izborima nije htio da mu Jambo bude teret na listi Domoljubne koalicije, skinuvši ga s liste dva sata prije roka za predaju izbornih listi. Kako to da SDP koji svoje ljude skida s liste zbog bezazlenih afera, dozvoljava, kada je Jambo u pitanju, da mu koalicijski partneri postavljaju kandidate koji su na Uskokovim optužnicama kao Jambo? A što li ga tek čeka od strane Marijane Petir, koja sigurno neće propustiti priliku, ukoliko vidi da se po Narodnu koaliciju stvari dobro razvijaju, pokušati preokrenuti situaciju.

Plenković je uspješno počeo svoje vođenje HDZ-a. Ovu predigru, jer izborna kampanija još nije počela uspješno je rješio u svoju korist, prebacivši neželjeni teret i loš proizvod svoje stranke u dvorište SDP-a. Zoran Milanović je postupio diletanski, pod tablom HSS-a kontaminirana mu je lista u X. Izbornoj jedinici, pa njegova prednost stoga kopni. Još nisam sreo nekog razložnog da se u čudu ne pita – Zar je moguće – Rade Pašić na listi Narodne koalicije?

U Pločama, 9.8.2016.
Vedran Sršen, Ploče