Otkako je općinâ govori se o ukidanju ili spajanju, raspravlja o njihovoj učinkovitosti i opravdanosti postojanja. Najnovija Vladina najava reforme lokalne samouprave ipak se razlikuje od svih dosadašnjih neprovedenih obećanja po tome što Europska unija daje novac, a općine bi za dobrovoljno stvarno ili funkcionalno spajanje trebale dobiti poticaj od po 100 milijuna kuna u tri fiskalne godine, piše Dubrovački vjesnik.
Dubrovačko-neretvanska županija uz pet gradova ima 17 općina koje zajedno broje 43.012 stanovnika. Još nisu poznati kriteriji spajanja ni podjele pomoći, hoće li broj stanovnika igrati ikakvu ulogu. Spominje se tek kako bi reformom trebalo biti obuhvaćeno najmanje 20 posto općina. Svaka dosadašnja inicijativa spajanja naišla je na otpor lokalnih političara koji imaju izravne koristi od njihova opstanka, ali i samih stanovnika, češće iz subjektivnih nego objektivnih razloga.
Uvijek kontra
Osim stvarnog, Vlada nudi i funkcionalno spajanje koje podrazumijeva zajedničku administraciju određenih javnih servisa poput dječjih vrtića, komunalne službe ili vatrogastva. Most je svojedobno predložio teritorijalnu reformu na način da općina mora imati najmanje 5.000 stanovnika, s tim da izuzeci mogu biti otoci. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji jedan grad ima manje od 5.000 stanovnika – Opuzen (2.871). Prema Popisu stanovništva 2021., samo bi dvije općine u ovoj županiji opstale u Mostovoj reformi, Konavle (8.660) i Župa dubrovačka (8.801), jer preostalih 15 ima između 543 (Zažablje) i 3.783 (Orebić) stanovnika. Radi usporedbe, Općina Blato u samo dva naselja, na površini 66 četvornih kilometara ima 3.337 stanovnika, a Dubrovačko primorje, s čak 20 naselja na 201 četvornom kilometru, upola manje. Pitali smo nekoliko načelnika manjih općina ili onih s malim proračunom, jesu li spremni prihvatiti Vladinu ponudu. Marija Klisura, načelnica Lumbarde, površinom najmanje općine u županiji (10,7 km2), nije odgovorila na upit, drugi odgovaraju s oprezom ili posve odbacuju ideju.
– Teško mi je govoriti o toj temi dok ne dobijemo konkretne informacije o namjerama Vlade. Unatoč tome što smo mali i što nas svrstavaju u najsiromašnije općine, nisam sigurna da bismo nešto dobili spajanjem s gradom Metkovićem, o čemu se najčešće govori. Hoće li gradonačelnik Metkovića učiniti za Zažablje ono što mi kao Općina trenutačno činimo, kao što su centar za aktivnosti mladih, obnova starih škola, šumski i poljski putovi, učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole imaju sve besplatno, udžbenike, bilježnice i radni pribor – kaže Maja Vrnoga, načelnica Zažablja, koja a priori ne odbacuje ideju spajanja s Metkovićem, ali je i ne prihvaća bezuvjetno.
Uz načelnicu, Općina ima jednog zaposlenika, proračun od oko tri milijuna kuna, uglavnom pomoći države, tek 700-tinjak tisuća vlastitih prihoda. Druga općina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji upitne održivosti jer ovisi o državnim dotacijama, je Pojezerje, na granici sa Splitsko-dalmatinskom županijom i BiH. I oni administrativno gravitiraju Metkoviću. Načelniku Borislavu Dominikoviću dobrovoljno spajanje nije opcija.
– Nemamo neplaćenih računa, sve obveze ispunjavamo na vrijeme, doveli smo vodu u sva svoja mjesta, izmijenili sve LED žarulje i za trećinu smanjili račune za električnu energiju, imamo besplatan vrtić, svaki student ima stipendiju, isplaćujemo školarine, naknade za novorođenčad i druge socijalne mjere. Pitanje je bismo li spajanjem, a ne znamo s kim bi nas uopće mogli spojiti, i dalje imali jednaku razinu usluga ili bismo bili na repu. Za nas to ne bi bila opcija, a ni ušteda za državu – komentira načelnik.
Je li pomoć od 100 milijuna kuna dovoljan razlog za preispitivanje negativnog stava za općinu s dvoje zaposlenih koja godišnje raspolaže s četiri milijuna kuna proračuna, u kojem nemaju ni 500 tisuća kuna vlastitih sredstava?
– Zvuči primamljivo za one koje bi nas uzeli. Bojim se da bi to bio loš brak iz koristi i da bi trajao dok ima novca. Tih 100 milijuna kuna bila bi naša dota, a kad novca nestane, vratili bi nas nazad – kaže Dominiković.
Funkcionalno spajanje određenih službi kao što su komunalna poduzeća razumljivo je rješenje za načelnika Općine Janjina, Vlatka Mratovića, međutim potpuno ukidanje nije prihvatljiv prijedlog. Imaju svoju turističku zajednicu, dobrovoljno vatrogasno društvo, područnu jedinicu vrtića, troje zaposlenih u Općini te dvoje u komunalnom pogonu za zbrinjavanje otpada.
– Janjina već ima takvo iskustvo s obzirom da smo u prvom sazivu bili dio Općine Ston i u tom razdoblju nismo uspjeli kao mjesni odbor, unatoč višestrukim zahtjevima, dobiti ni pogrebna kolica od 10 tisuća kuna. Znamo što smo imali tad, a što imamo i što činimo sad s milijunskim ulaganjima, pa možemo reći da spajanje za nas ne dolazi u obzir. Među najmanjim smo općinama u županiji, ali nikad od države nismo dobili ni kunu za redovno poslovanje. Na čemu bi se uštedjelo spajanjem? Na jednom načelničkom mjestu, a zbog povećanja obima posla spajanjem dviju općina još bi se zapošljavalo, pa je upitno o kakvoj se uštedi tu radi. I sad imamo potrebu za više ljudi, ali smo svjesni da financijski to ne možemo izdržati, nego se rastegni koliki je lancun. Od 1997. imamo isti broj zaposlenih, iako se posao učetverostručio – kaže Mratović, načelnik općine s proračunom između pet i šest milijuna kuna na godišnjoj razini te, kako kaže, 2,5 milijuna vlastitih prihoda.
Prosječna neto plaća svih načelnika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji iznosi 9.976 kuna. Prosjek se odnosi na 16 načelnika s obzirom da jedan funkciju obnaša volonterski za 5.775 kuna (Općina Orebić), piše Dubrovački.
