Politika i gospodarstvo

Rathman: Situacija u HŽ Cargu povod je da se definira zašto Luka Ploče godinama bilježi pad prometa

U Dubrovniku je, početkom mjeseca, održana posljednja od četiri planirane javne rasprave o prijedlogu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. U sva četiri grada javnost je pokazala interes za predložene izmjene, a o prednostima i nedostacima nacrta Zakona porazgovarali smo s Dešom Rathman, ravnateljicom Lučke uprave Ploče.

Kakve promjene donosi novi prijedlog Zakona po pitanju upravljanja lukama?

– Mislim da je problematika upravljanja konceptualno dobro postavljena tako da je definiran upravljački proces i upravljačko tijelo na razini luke kao i njegov nositelj – lučka uprava. Primijenjen je model koji je oblikovan i razvijen u većini europskih sustava, a prema kojem je upravljanje lukama odvojeno od operacionalizacije. Luka se ne doživljava samo u fizičkom smislu kao dio pomorskog dobra, već kao lučki sustav. Uloga lučke uprave se mora shvatiti kroz sveobuhvatan, kontinuiran i dinamičan proces integracije lučkog sustava u šire gospodarske, prometne, turističke, ekološke i socijalne sustave, te u komercijalnom smislu, kroz strateško pozicioniranje luke na tržištu. Lučka uprava svoju ulogu realizira kroz različite mehanizme i instrumente upravljanja kao što je sustav koncesija, cjenovna politika, obvezujući regulacijski i planski dokumenti. Zakon donosi novine koje se tiču načina dodjele koncesija koji je prilagođen tako da se za djelatnosti koje ne zahtijevaju isključivanje korištenja objekata infra i suprastrukture od strane drugih subjekata mogu izdati koncesije na zahtjev. Ovo znači otvorenost tržišta, tj. mogućnost da za pojedine usluge na području luke postoji upravo onaj broj pružatelja usluga koje tržište može apsorbirati. Istovremeno, kod dodjele koncesije na prostor kroz postupak dodjele i ugovorne odnose koncesionar odgovara za ugovoreni obuhvat i standard poslovanja kao i za terminski plan.


Kako komentirate prijetnju koncesionara da će ih ovakav prijedlog Zakon natjerati na odustajanje od ulaganja?

– Projekt ITT u kojeg je lučka uprava uložila milijardu kuna pokrenut je zajedničkom inicijativom prvenstvenog koncesionara i lučke uprave. Uvjeti investiranja se nisu promijenili, međutim, kada su se sklapali i produljivali ugovori o koncesiji, propustilo se razmišljati o instrumentima osiguranja i upravljanju rizikom od strane koncesionara. Lučka uprava, kao davatelj koncesije, kontinuirano izražava svoju zabrinutost za realizaciju projekta. Ne zato što koncesionar prijeti odustajanjem od ulaganja, već zato što su se već sada pojavile jasne dvojbe o tome može li koncesionar ispuniti svoj dio obveza koje se odnose na dobavu i montažu opreme. Naime, projekt izgradnje infrastrukture, čiji je nositelj lučka uprava, odvija se prema planu, no koncesionar kasni s inputima u smislu specifikacije opreme, a koji su lučkoj upravi potrebni za dovršetak infrastrukture tako da ona bude usklađena sa zahtjevima projekta, čiji je nositelj koncesionar. Ono što se stvarno promijenilo prema prijedlogu Zakona jest izostanak predstavnika koncesionara iz upravnog vijeća lučke uprave koje bi trebalo umjesto dosadašnjih osam, brojiti pet članova. Jasno je kako subjekt kojeg bi trebalo usmjeravati i regulirati ne može sudjelovati u upravljačkom tijelu. Ne želim umanjiti važnost osiguranja mogućnosti učenja iz iskustva koncesionara, posebno stoga što razvojni ciljevi moraju biti zajednički, ali se taj proces pridružuje savjetodavnim, nikako upravljačkim tijelima. Iskustva iz prakse vrijedan su input za oblikovanje upravljačkog procesa, međutim, kada se odgovorno poslovanje kroz tarifnu politiku, standarde i kvalitetu, kao činitelje konkurentnosti naziva birokratizacijom, onda se radi o nerazumijevanju ili neprihvaćanju uređenog sustava i upravo tu nastaje sukob interesa zbog kojeg je odvajanje upravljanja od operacionalizacije jedini način da se pomorskim dobrom luke upravlja u funkciji javne koristi, a primjenom ekonomskih načela. Na prijetnje o odustajanju od ulaganja mogu reći da je Luka Ploče resurs koji pruža dovoljno potencijala za isplativost ulaganja pod uvjetom da otklonimo prepreke koje se odnose na mogućnost plasmana i mogućnosti ulaganja na tržište.

Koji su po Vašem mišljenju osnovni nedostaci prijedloga Zakona?

– Problem s kojim se svakodnevno susrećemo u operativnom, planskom i konceptualnom smislu je nemogućnost primjene zakonskih rješenja zbog već implementiranih kategorija kao što je prvenstvena koncesija, nasljeđe i forma prema kojoj poduzeća, koja su nekada bila nositelji djelatnosti, polažu pravo na pojedine objekte na pomorskom dobru, niz zakonski nedefiniranih, ali prisutnih rješenja. Zbog ovakvog nasljeđa danas se još uvijek suočavamo s nerazlikovanjem uloge pojedinih subjekata u luci od strane javnosti, ali i od strane poslovnog okruženja, posebno izostankom razumijevanja činjenice da je lučka uprava nositelj upravljanja cjelokupnim lučkim sustavom, dok su koncesionari privredni subjekti koji provode i operacionaliziraju lučke djelatnosti prema zadanim pravilima i u zadanim okvirima.

Mislite li da je potrebno osnovati Agenciju za integralno upravljanje pomorskim dobrom?

– Uloga lučke uprave vrlo se dobro nadovezuje na ulogu Agencije za integrirano upravljanje pomorskim dobrom, koja je nositelj planiranja i strateškog sagledavanja i usmjeravanja razvoja pomorskog dobra na nacionalnoj razini. Ova je razina planiranja do sada nedostajala u smislu optimiziranja nacionalnog lučkog sustava kao jedinstvene cjeline, iz čega bi trebalo proizaći optimalno usmjeravanje razvoja pojedinih luka, sadržaja u njima i namjene.

Kako situacija u HŽ Cargu utječe na poslovanje Luke Ploče?

– Ona je dobar povod da se definiraju temeljni razlozi zbog kojih Luka Ploče već godinama bilježi drastičan pad prometa i poslovanja, te zašto je stanje prihvatnih kapaciteta, kao i stanje sigurnosti, ekologije i organiziranost pružanja usluga, nezadovoljavajuće. Prije nego što budu jasni razlozi zbog kojih prometno i gospodarski neizmjerno vrijedan resurs kao što je luka Ploče nije valoriziran, već stagnira i propada, nećemo moći niti poboljšati stanje, a situacija s HŽ Cargom samo je jedan u nizu problema. Možda se čini čudno da se negativno izražavam upravo o području za koje je nadležna i odgovorna Lučka uprava, no radim to svjesno kako bih naglasila problem ograničenosti ili čak nemogućnosti primjene upravljačkih instrumenata u praksi. Ili, da bude jasnije, zapitajmo se: Je li moguće sankcionirati koncesionara kada ne održava lučke kapacitete na prihvatljiv način, je li za osnovne lučke djelatnosti moguće uvesti nove pružatelje usluga na tržište luke kada usluge nisu na zadovoljavajućoj razini i je li moguće oduzeti koncesiju ako koncesionar nije ispunio svoje obveze u skladu s ugovorenim predmetom koncesije i terminskim planom? Sve su ove mogućnosti i obveze Lučke uprave, premda predviđene zakonskim okvirom, u praksi često gotovo neprovedive. Jer su u praksi u sustav implementirane povlaštene kategorije kao što je prvenstvena koncesija, HŽ kao jedini željeznički operator, te niz sličnih rješenja koja znače monopolizaciju i onemogućavanje tržišnom automatizmu da rezultira kvalitetnijom i jeftinijom, odnosno konkurentnijom uslugom. Svjesna sam toga da situacija s HŽ Cargom može rezultirati trenutnim i operativnim problemima, ali promjene koje se događaju su neophodne. Radi se o racionalizaciji u koju su uključene nepopularne mjere, pa je za očekivati da će taj proces naići na otpor. U konačnici se radi o pretvaranju neefikasnog poslovnog sustava HŽ-a u efikasni, pa to može samo pozitivno utjecati na konkurentnost transportne usluge, a time i plasman luke na tržištu. Nadam se da će to biti i početak aktivnog pristupa problemu upravljanja kvalitetom transportne usluge na cijelom koridoru Vc, što je presudno za razvoj luke ali i cijele regije.

 

INES BRAJEVIĆ

dalmacijanews.com