Politika i gospodarstvo

Predrag Lucić: Hrvatska kao živahni roterdamski porat

Prenosimo tekst kolumniste Novog lista, Predraga Lucića:

Ministarstvo gospodarstva forsira izgradnju termoelektrane u luci Ploče, koja bi sa svojih 800 megavata bila više nego duplo jača od Plomina 1 i 2 zajedno, snažnija od Plomina 3, moćnija od nuklearke u Krškom…

Vrdoljakovo Ministarstvo pretvorbe Republike Hrvatske u sve i svašta postiže takve rezultate da bi prostorije u zagrebačkoj Ulici grada Vukovara broj 78 pod hitno morala posjetiti ekipa National Geographica. Netom što je HNS-ov ministar pare i magle obznanio da će Hrvatska zbog svoje naftonosnosti i plinorodnosti za koju godinu postati mala Norveška, aktiviran je i projekt koji će sumornu luku u Pločama pretvoriti u živahni roterdamski porat, a Republiku Hrvatsku u još jedno malo kraljevstvo, ovaj put – nizozemsko.


Za potrebe te nove transformacije izdan je nalog lokalnim vlastima da pokrenu postupak izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije, kako bi se stvorili formalni preduvjeti za početak izgradnje gigantske termoelektrane na ugljen u pločanskoj luci. Predviđeno je da taj termo-terminator – nazovimo ga Pločin 1 – sa svojih 800 megavata bude više nego dvostruko jači od Plomina 1 i Plomina 2 zajedno, da bude snažniji i od nuklearke u Krškom, da štoviše bude toliko moćan da mu čak ni Plomin 3 iliti Plomin C-500 sa svim svojim isparenjima ne mogne ni blizu prismrdjeti.

Ostvarit će se tako – prije nego što se tome itko nadao – i ono ozonsko predviđanje Vrdoljakova predšasnika Radimira Čačića da će zbog Plomina C zrak nad Labinštinom biti čišći. Ou jes, dakako, svakako – bit će kudikamo čišći od zraka nad deltom Neretve. Bit će takav da će se ljudi jagmiti za plominskim mandarinama koje će zbog svoje svijetlosive kore biti brendirane kao ekološke, dok one garavosive neretvanske – premda će biti neusporedivo bogatije vitaminom CO2 – nitko neće ni pogledati.

Svjesna je toga Ana Musa, ekološka aktivistica iz Ploča, koja ideju o izgradnji termoelektrane smatra suludom i pogubnom. »Ljudima je dosta umiranja od azbestoze, od antracita, od pesticida, samo nam još fali termoelektrana… Mislite li da bi itko u Hrvatskoj, a pogotovo u EU kupio mandarinu koja raste ispod 140 metara visokoga dimnjaka termoelektrane?« Svjestan je toga i Božo Petrov, gradonačelnik obližnjeg Metkovića, koji apelira na pločanske gradske vijećnike da odbace zahtjev Ministarstva gospodarstva i koji predlaže da se svi Neretvani udruže protiv naviještene termoenergetske budućnosti i da zatraže proglašenje doline Neretve parkom prirode.

Brojke što ih je iznio Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko-Kvarner, daju naslutiti da bi delta Neretve pod ugljenim isparenjima mogla postati ne samo park mrtve prirode već i obećana zemlja za pogrebnike. Jer ako su u Greenpeaceu, koristeći metodu regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, precizno izračunali da bi Plomin C sa svojom snagom od 500 megavata proizveo smrt 680 ljudi, nije teško skontati da se kao izravna posljedica rada Pločina 1 i emitiranja sitnih čestica PM 2,5 – koje pluća uništavaju efikasnije i od azbesta – može očekivati preko 1100 mrtvih.

Na sve to Vrdoljakovo ministarstvo još uvijek šuti, a umjesto Ivana Naftnog, Plinskog i Toplinskog odgovara nezavisni energetski ekspert Damir Begović koji veli kako postoji kriva percepcija ljudi o termoelektranama. Po njemu, radi se o ultramodernim postrojenjima koja zadovoljavaju najstrože kriterije i nije mu jasno zbog čega se ona mogu graditi u najvećim europskim lukama poput Rotterdama, a ne i u Pločama. Uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju, tvrdi Begović, bit će značajno poboljšani, jer se toplinska energija može besplatno dostavljati do plastenika, pa će pune ruke posla imati i uzgajivači mandarina. A posao će, osim poljoprivrednicima i zaposlenima u pločanskoj termoelektrani, biti osiguran i mladima koji završe građevinarstvo, elektrotehniku, strojarstvo, promet… »Grad Ploče će biti premalen za sve ono što će mu biti potrebno!« – uvjeren je Begović.

Ostaje mu još samo da i turističke radnike, ne samo one iz malog Rotterdama na delti Neretve, već i one s nedaleke Makarske rivijere i iz Trpnja na Pelješcu, uvjeri kako će pločanska termoelektrana i njima donijeti blagostanje, kako će turisti sa svih strana svijeta nahrupiti da se nagledaju dimnjaka, da se nadišu ekološki čistog smrada, da se najedu termoenergetski obrađenih mandarina… I da uživaju u slasnom brudetu od neretvanskih žaba iz roda ugljikovodozemaca i od jegulja kojima će život u Neretvi postati tako čarobno jeben da više neće odlaziti u Sargaško more na mriještenje i ugibanje.

novilist.hr