Politika i gospodarstvo

POČETAK 7. RUJNA Predstavljene detaljne upute za početak škole, poznato je i tko sve mora nositi maske

Radovan Fuchs foto: Goran Mehkek/Cropix

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs i Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja HZJZ-a, predstavili su upute za početak školske godine. Ministar je još ranije najavio da oko početka škole nema dvojbe, ona će početi 7. rujna u cijeloj Hrvatskoj, piše Jutarnji list.

– Ova uputstva odnose se na djecu predškolske i školske dobi.. Osnovno pravilo je da u školu ne ide onaj koji ima simptome ili ima saznanja da je zaražen. Treba održavati razmak, treba odvajati druge i smanjiti kontakte. Ono što je važno je da su upute pisane tako da svaka škola i vrtić treba iz njih napraviti ono što može, ali prilagoditi svojim specifičnostima jer su diljem RH različiti uvjeti. Važno je da svi budu upoznati s ovim uputama. Osnovno pravilo: u školu ne ide onaj tko ima simptome zarazne bolesti, tko je u samoizolaciji ili onaj tko zna da je zaražen. Treba održavati razmak, smanjiti fizički kontakt među grupama, pojačati higijenu prostora i osobnu, i redovito provjetravati. Upute se odnose i na razrednu i na predmetnu nastavu. Razradili smo neke mogućnosti koje mogu pomoći organizacije nastave. Potrebno je organizirati predmetnu nastavu da što manje dolaze u kontakt sa što manjim brojem nastavnika tijekom jednog dana, predlaže se dvosatna ili trosatna nastava. Ne počinje nastava za sve u isto vrijeme. Razlomit će se dolasci i odlasci i vrijeme odmora. Tu je pitanje zamjenskog prostora za slučaj da u nekoj učionici ima veći broj učenika. Za učenike od 5. do 8. razmaka je poželjna distanca 1,5 metar, a za srednjoškolce i do 2 metra. U razredima gdje bude bilo previše djece u odnosu na veličinu prostora, može se razmišljati o turnusnoj nastavi, da imamo alteracije kroz 1 tjedan ili režim 3+2 ili 2+3 dana. Maske su obavezne u samo nekim situacijama. Medicinska maska je važna za nastavnika ako dijete oboli i on čeka roditelje. Za to treba biti poseban prostor u školi – rekla je Ivana Pavić Šimetin.

– Maske su obavezne i za pomoćnike u nastavi, njegovatelje i zdravstvene radnike, za tzv. 3. odgajatelja, obavezne maske su i za učitelje, isto tako se odnose na nastavnike u slučaju da nema razmaka u učionici od 1.5 ili 2 metra za srednjoškolce. Ako se može postići takav razmak, onda neće biti potrebne maske za učenike, a za nastavnike na hodniku, u zajedničkim prostorijama da. Ako je negdje dobra epidemiološka situacija, može se dogoditi da se ovo i ukine i sva djeca budu zajedno na nastavi.


– Maske su obavezne za učitelje ostalih predmeta na razrednoj nastavi, npr. engleskog jezika, ali i u vrijeme kada se kontaktira s drugim odraslim osobama. Kad se u školama i vrtićima nose maske, trebaju se nositi pravilno i na tome će se trebati puno raditi. Važno je praćenje znakova bolesti i temperature. Mjerenje temperature kod ulaza djece u škole se pokazalo kao nepraktično, ali apelira se na roditelje da izmjere temperaturu prije kretanja djeteta u školu , a stariji učenici to trebaju raditi sami.

Kako razlikovati Covid-19 od obične prehlade?

– Važno je da, ako se kod kuće dijete razboli, da dijete ni ne dolazi u školu, a ako se razboli u školi, dijete se odvaja od drugih i zove se roditelja. Epidemiologu se treba javiti svako grupiranje osoba gdje ima sumnje na Covid-19. Ne treba raditi paniku od pojedinačnih slučajeva i odmah pretpostaviti da se radi o Covidu jer ni druge bolesti nisu nestale. Ako se radi o pojedinačnom učeniku ili nastavniku, nastava se i dalje odvija, a liječnik procjenjuje ima li elemenata i potrebe za testiranjem ili nema. Kod grupiranja dvije ili više osoba sa simptomima, ravnatelj treba odmah to javiti nadležnom epidemiologu i tada započinje epidemiološki nadzor. Moramo biti svjesni da će to za školu i vrtić rezultirati samoizolacijom svih koji su bili u kontaktu s pozitivnim djetetom ili nastavnikom, što će biti jedan razredni odjel ili vrtićka grupa.

– Kod putovanja u školu trebaju se primijeniti mjere za javni prijevoz, trebaju putovati zajedno u istim grupama u kojima sjede u razredu. Rizik od zaraze za djelatnike se nije pokazao veći od rizika zaraze u nekim drugim djelatnostima. Djelatnici s kroničnim bolestima svakako trebaju nositi maske.

– Za izrazito vulnerabilne osobe, potrebno je pojedinačno razmotriti tko je taj tko ne može raditi ili pohađati nastavu. Izostanci su uvijek bili za one koji su bolesti uobičajena stvar i za to se dobivalo opravdanje od liječnika. Tu će se primjenjivati isti princip. Postoji i mogućnost nastave kod kuće i drugih oblika nastave i nekim slučajevima.

Potom je riječ uzeo ministar Radovan Fuchs:

– U osnovnoj školi je razlika između provođenja nastave od 1. do 4. razreda, gdje djeca pohađaju školu u tzv. balončiću. Ulaze integralno u razred, ne izlaze pod odmorom, kontrolirano odlaze na toalet, razrednica je cijelo vrijeme s njima. Sprečava se miješanje, zabranjuje se ulazak stranim osobama u školu, djecu se dovodi pred ulaz u školu. Sva djeca su u razredima bez maski i učiteljica je bez maski. Ako ulazi drugi nastavnik, on može ući s maskom. U razredima od 5. do 8. razreda, epidemiološke mjere su iste, a dijelimo razrede na pola ako su veliki, da bismo dobili razmak. Ako je prostor manji, onda učitelj i učenici imaju maske, ali preporučuje se da se razredi podijele i da se osigura fizička distanca. U suradnji sa stožerima, ravnatelj može zatražiti mišljenje ako se procijeni da u tom području epidemiološka situacija dozvoljava ponovno spajanje razreda. Slično je i u srednjim školama, gdje uz pridržavanje svih mjera i nošenje maski, ovisno o distanci, se odvija nastavni proces. Imamo mogućnost blok nastave da se čim manje drugih osoba miješa i dolazi u kontakt s jednim razredom. Sva djeca u kretanju po hodnicima i na putu do škole u javnom prijevozu moraju nositi maske. U pripremi je i jedan daleko širi dokument koji ove osnovne postulate razrađuje u različitim scenarijima i trebao bi olakšati organizaciju nastave. Sutra ćemo Skypeom razgovarati sa svim ravnateljima da bismo i s njima uspostavili dijalog, bit će posebne telefonske linije…

Ministar Fuchs je odgovorio i na pitanje novinara o tome tko će nabaviti maske za učenike.

– Već je dobar dio osnivača na razinama gradova i županija rekao da će oni osigurati taj dio. Ja sam rekao da mi očekujemo da se oko toga potrude lokalne uprave i samouprave, osnivači škola, a ako zapne, uskočit ćemo mi. Ako mi sada krenemo distribuirati pola milijuna maski, trajalo bi predugo. Jedna platnena maska košta 8 kuna. Po djetetu bih uzeo 4 maske, dvije za jedan dan, operu se i drugi dan se uzmu druge dvije. Ali mi smo tu i Ministarstvo će pomoći, rekao je Fuchs.

Kako organizirati ako se učenici ne smiju družiti s drugim skupinama i razredima?

– Ondje gdje nema miješanja đaka, npr. ako u učionicu mora ući učitelj vjeronauka ili nekog drugog izbornog predmeta, ako čitav razred ima taj predmet, učitelj će doći s maskom, ali ako se nastava ne može održati pa treba spojiti 2-3 razreda, ta će nastava ići online, pojasnio je Fuchs.

Novinari su ministra upitali i znači li ovakva organizacija nastave da će nastavnici biti preopterećeni te hoće li oni za dodatni rad biti dodatno i plaćeni, Fuchs je odgovorio:

– Nitko neće ostati neplaćen što se tiče dodatnih angažmana. Oni koji su kod kuće, prate nastavu online, ali iskomunicirat ćemo to s ravnateljima i školama.

Dodao je i da učenici neće sjediti zajedno u klupama kao ranije.

– Ako se podijeli razred, ima dovoljan broj klupa da u njoj sjedi jedan učenik.

Odgovorio je i na pitanje o visokoškolskom obrazovanju.

– Postoje upute i za visokoškolske institucije. Akademska godina kreće nešto kasnije pa će se još malo doraditi jedno uputstvo. Tu su opće epidemiološke mjere, a akademske institucije sukladno autonomiji i znanju, mogu same na osnovu načela organizirati svoju nastavu.

Kada je riječ o online nastavi, ona će biti organizirana na sljedeći način:

– Dva su scenarija. Jedan je ako cijeli razred ide u samoizolaciju pa oni prelaze na online nastavu. U tom slučaju 14 dana su svi koji su u kontaktu u izolaciji. Druga varijanta je podjela razreda da bi se dobio dodatni prostor. Ona djeca koja su u razredu, slušaju licem u lice učitelja, a drugi dio učitelj organizira i to se prati na online varijanti. U ciklusima se te grupe rotiraju. Ne ostaje jedna grupa cijelo vrijeme online, one se mijenjaju da bi svi imali isti broj sati licem u lice i preko ekrana.

– Još se materijali pregledavaju, radi se i radit će se na snimanju novih nastavnih jedinica koje treba dodatno isproducirati i vidjeti jesu li sve prilagođene onome čemu težimo, ali mislim da to ne bi trebao biti veliki problem. Cilj cijele priče je s pedagoškog aspekta: najnepovoljnija varijanta je da držimo djecu kod kuće. Iskustva svih drugih zemalja su na tom sistemu: tjedan dana u razredu i tjedan kod kuće. Model koji primjenjuju SAD i Izrael, a djeca su tamo 2 dana u školi, 2 dana kod kuće i prate nastavu preko ekrana. Mi smo stavili mogućnost 3+2 dana da se dobije 72 dana, a u tom slučaju se može bolje izolirati onaj dio gdje se eventualno pojavi neka Covid-pozitivna osoba. Ostavit ćemo svakoj školi da procijeni što joj je bolje i lakše.

Ivana Pavić Šimetin je odgovorila kakva će biti procedura u slučaju da neko dijete oboli.

– U školi se ne može utvrditi boluje li dijete od Covida, ali mogu se pokazati simptomi respiratorne infekcije. Poziva se roditelj da dođe po dijete i ono ide doma. Može se raditi o običnoj prehladi. Ali ako bi se prijavila ista dva slučaja, onda je to već razlog za obavijestiti epidemiologa. Neće se raditi panika kod simptoma respiratorne bolesti. Ako nalaz bude pozitivan, kreće cijela epidemiološka aktivnost.

Kod srednjih strukovnih školi učenici imaju i stručnu praksu.

– Kod odlaska na stručnu praksu učenici se trebaju pridržavati svih mjera za tu djelatnost. Preporuka svakako je da se mora odvajati proces obrazovanja. Ako se pridržavamo mjera, smanjuje se rizik, kaže Pavić Šimetin.

Osvrnula se i na scenarij u kojem neki roditelj ne želi pustiti svoje dijete u školu.

– To nadilazi pitanje zdravstva. Roditelji koji su zabrinuti zbog kroničnih bolesti, neka se savjetuju sa specijalistom, izabranim liječnikom, školskim liječnikom… Stručnjaci sigurno mogu dati savjet tim roditeljima i reći može li dijete u školu ili je u nekom periodu potrebno odgoditi taj odlazak u školu. Ne ide se tu temeljem same dijagnoze nego temeljem aktivnog zdravstvenog stanja. Astma može biti takva da dijete dugo nema znakova bolesti, a može imati većih teškoća. Neće biti isti principi i jednako postupanje, zaključila je Ivana Pavić Šimetin.