Politika i gospodarstvo

Otvoreno pismo gospodinu Vlahi Orepiću

Marija Vuckovic, dubrovacki.hr

Poštovani gospodine,

Došao je red i na mene za pisanje otvorenog pisma, jer živ čovjek sa svojim slabostima ne može lako otrpjeti zlouporabu časnog imena svog oca koji više nije među živima na ovoj Zemlji.

Stoga Vam je ovim putem iskreno i čista srca poručujem:


Da ste Vi prijatelj moga oca, te da poštujete uspomenu na njegov neokaljani i skromni život, nikad ne biste insinuirali da je njegova kćer diplomu zaradila u restoranu ili da je spremna izdati javni interes zbog vlastite pozicije, dobro znajući da takvo što nije istina. Moj otac, na kojeg se pozivate ne prvi put, meni je tijekom mog studiranja zabranio prijaviti se na natječaj za stipendije bilo grada, bilo države, iako sam imala sve uvjete, jer je bio dužnosnik. Moj dobri otac je tijekom mog četvorogodišnjeg studiranja uspio mi kupiti točno dva para farmerica i nekoliko majica, jer je toliko kao dužnosnik mogao, s obzirom da je preostali dio svojih plaća davao onima koji nisu mogli ni to kupiti. Točno tako kako mi je tada govorio i kako me je odgajao, danas se ponašam.

Moj otac nikad ne bi rekao „Jako bi se zabrinuo da si me Ti hvalio“, jer je kao profesor hrvatskog jezika znao, što biste i Vi koji silno pazite na hrvatski jezik trebali, da se u prvom licu jednine govori „bih“, a ne „bi“.

Da ste Vi prijatelj moga oca, ne biste prešućivali činjenicu kako je njegova kćer glasala na Upravnom vijeću Lučke uprave Ploče o pitanju bez kojeg Vaš javni život ne postoji, puno prije nego što ste Vi slova o tome progovorili.

Da ste Vi prijatelj moga oca i da se ponašate kako bi se on ponašao, onda biste dosad odgovorili na sva postavljena Vam pitanja, a ne biste preskočili odgovor na njih. Za razliku od Vas, ja nisam preskočila odgovoriti na nijedno.

Da ste Vi prijatelj moga oca, onda biste mi se obratili sa zahtjevom za službeni razgovor o termoelektrani ili bilo kojoj drugoj temi od javnog interesa prije nego što ste me počeli prozivati po medijima. Jer, kao što znate, čim je došao pisani zahtjev o ovoj temi, a ne politikantsko prozivanje po medijima, Županija i Županijska skupština su reagirali. Ako Vi mislite da tome nisam nimalo doprinijela, ja tu ne mogu ništa i neću Vas uvjeravati u suprotno.

Iako ja znam da Vi niste iskreni prijatelj moga oca i iako znam da ste me s namjerom prikazivali u javnosti gorom nego što jesam, ja sam Vam to oprostila i pružila Vam ruku na Županijskoj skupštini, doista radosna zbog postignutog konsenzusa na njoj. No, ja sam bila iskrena, a Vi niste.

Da Vi i Vaši suradnici znate nešto o pravu i Zakonu o referendumu, onda biste znali da je referendumsko pitanje iz 2009. o trafostanici bilo nezakonito, jer se odnosilo i na županijski prostorni plan i to izrijekom (za razliku od ovog referendumskog pitanja koje je nedavno izglasalo Gradsko vijeće u Pločama). No, prepoznavajući volju naroda, tadašnje Gradsko vijeće Ploča je zaključilo da smatra da je referendum održan, da je na njemu prihvaćen zahtjev za izmjenu Prostornog plana uređenja Grada Ploča i pristupilo izmjenama. To što izmjene još uvijek nisu usvojene pitajte one koji daju suglasnosti prije samog usvajanja, poput raznih ministarstava, HEP-a, npr., i sl.

Da ste Vi i Vaši suradnici korektni, onda biste rekli da je pitanje trafostanice u dobroj mjeri bilo riješeno izmjenama plana 2007., dozvolom iz 2008. I početkom kupovine zemljišta od HEP-a. Sve ostalo su bile molbe Grada i Županije upućene HEP-u da se postupi po volji ljudi. U tom vremenu udruga koja se „kao bavila time“ nije nikad uputila nijedan upit ni zamolbu vlasniku HEP-a, tj. Vladi RH, u kojoj je dvije godine sjedio ministar iz Ploča i to zadužen za zdravlje. U tome vremenu, samo smo mi molili HEP i nadležno ministarstvo za dogovor i pisali dopise. Bili smo sami u tome.

Hoćete li dokaze da nekim ljudima iz Vaše udruge nije termoelektrana bila prioritet u javnom djelovanju? Evo, pružit ću Vam ih.

Da je nekolicini ljudi iz Vaše udruge doista prvenstveno stalo do termoelektrane, onda se ne bi po društvenim mrežama iživljavali na nama dok je bilo upitno financiranje asistenata u nastavi. Žalosno je bilo gledati kako pokušavaju dokazati našu nesposobnost na primjeru djece s poteškoćama dok su, „kao“, vodili bitku protiv termoelektrane. Smiješno je bilo, s druge strane, gledati kako su ušutili kad je Upravljačko tijelo Europskog socijalnog fonda uvažilo našu žalbu, vratilo nas u proces vrednovanja iz kojeg nas je izbacilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, da bismo na kraju imali 96 bodova na natječaju i dijelili prvo mjesto u Hrvatskoj s Primorsko-goranskom županijom i Gradom Osijekom.

Da je Vama do načela do kojih je držao moj otac, onda biste savjetovali jednoj profesorici, čini se aktivnoj u Vašoj udruzi, da ne piše u ovom slučaju meni, a ni bilo kojem drugom ljudskom biću „da se srozao zbog politike“. Jer, primjerice, radi se o profesorici koja u ovih šest godina koliko pratim škole, nikad nije prijavila nijedan školski projekt, nikad nije bila mentor nijednom pripravniku, nikad nije vodila nijednog đaka s državnim nagradama i nikad nije sudjelovala u izradi nijednog EU projekta.

Da je svima Vama u udruzi stalo do poštenja i pristojnog odnosa prema ljudima, bez uvreda i lažnih optužbi, onda jedan Vaš član ne bi pisao svakakve prljavštine o nama, izrugivao se i tvrdio „da smo išta znali u svom poslu, ne bismo danas bili u politici“. I on i Vi ste u politici, samo još niste dobili izbore. I, da, tog gospodina, budući da je napisao da me hrani, izvješćujem da je moja plaća već dulje vrijeme osigurana preko EU projekata, s obzirom da sam u županijskom timu ljudi koji na njima radi i tako zarađuje dohotke.

Da među Vama nije bilo interesa koji nema veze s termoelektranom, onda pojedinci ne bi s megafonom hodali po Pločama i Opuzenu za HDZ-ovim europarlamentarcima za vrijeme skupova ne dajući im da progovore. Što su Vam oni skrivili?
Da je Vama nekolicini doista stalo do istine onda ne biste pisali i prenosili neistine o predsjedniku i glavnom tajniku HDZ-a u kontekstu termoelektrane. Jer, možete ih voljeti ili ne voljeti, ali nisu oni pisali potpore projektu izgradnje termoelektrane u Pločama. Nisu oni rekli da mi tu nemamo što odlučivati. To su rekli neki drugi.

Da ste Vi ozbiljni i da želite nešto korisno predložiti meni i Krešimiru Vejiću kao članovima Upravnog vijeća Lučke uprave Ploče, onda biste primjetili što se Gradu Pločama sprema u nacrtu Strategije prometnog razvoja Hrvatske danas, u Državnom prostornom planu sutra, i tako dalje. Samo treba malo više stručne dubine i ljudske širine za takvo što.

I tako, mogla bih do sutra nabrajati zašto mislim da ste dijelili ljude, nastojali ih nepravedno uvjeriti da ne razmišljamo u njihovom interesu i zašto mislim da niste željeli suradnju. Za suradnju ste prvi put pitali na Županijskoj skupštini i odmah je dobili. Svojim posljednjim radnjama dokazali ste opet da Vam suradnja smeta. Mogla bih do sutra dokazivati na temelju čega sam formirala svoj stav, ali nešto moramo ostaviti i za buduće vrijeme.

I zato, lijepo Vas molim, ostavite se moga oca, poštujte ga barem toliko. Znam da nisam idealna, ali vjerujem da se on i ne bi baš sramio mojih postupaka niti odnosa prema dužnosti kojeg nastojim zadržati ovih šest godina.
Hvala Vam.

Marija Vučković